Jučer je u Vatikanu Sveti Otac održao posebnu audijenciju za 400 članova Nacionalnog savjeta Strukovne udruge talijanskih novinara (Ordine dei Giornalisti). U svom govoru prisutnim novinarima Papa je istaknuo važnost i utjecaj novinarske profesije, govoreći o dubokim principima koji određuju ovaj poziv.

Osvrćući se na nužnost promišljanja o svojim postupcima, Papa je istaknuo tri aspekta novinarske profesije kroz koje novinarstvo može pomoći u poboljšanju društva, to su ljubav prema istini, profesionalnost i poštivanje ljudskog dostojanstva.

U ljubavi prema istini očituje se i potreba i teškoća novinarskog poziva – Papa ga naziva i misijom: „prići što bliže istini činjenica i ne reći i ne napisati nikada ono za što se po savjesti zna da nije istina“. „Ne radi se o tome hoće li netko ‘biti ili ne biti vjernik’, već se radi o tome hoće li ‘biti ili ne biti pošten prema sebi i prema drugima’. Srce svake komunikacije je odnos. To tim više vrijedi za one kojima je komunikacija posao. Niti jedan odnos ne može opstati ni trajati ako se oslanja na nepoštenje“.

Danas je divan dan u slunjskom kraju. Po koji žuti list na stablima govori o zalazu jednog godišnjeg doba. Miris jeseni podsjeća nas na prolaznost i krhkost vremena. Jedina istina zajednička svim ljudima je smrt. Mi smo upravitelji darova koji su nam dani. Nismo vlasnici nego upravitelji darova. Sutra ćemo na nedjeljnim misama (ili negdje već večeras) zahvaljivati Bogu za darove i silna djela koja je učinio. Mi ne tražimo od Boga da udovolji našim ponekad ludim i nerazumnim željama nego pokušavamo prepoznati Božji plan i Božju volju pa i u križu, patnji…Bog nas uvodi u istinu i u otajstvo svoje ljubavi. Najljepši trenuci i vrhunac tjedna je nedjeljna misa kojom dotičemo nebo, doživljavamo ljepotu Riječi i slavimo gozbu ljubavi. Kako tužno zvuče riječi “nemam vremena za nedjeljnu misu” ili “kad mi bude trebalo doći ću” ili “kad mi se sviđa”. To je egoizam začinjen ohološću koja nas gura u mrak sebičnsti. Dok smo maloprije promatrali pčele kako uporno i marljivo obilaze cvijetove, pomislimo: one rade svoj zadatak ne gledajući na druge. Svojim radom daju hvalu Svevišnjemu.