Blagdan Svijećnice slavio se u Jeruzalemu početkom 5. stoljeća »jednakom radošću kao Uskrs«, kako izvješćuje hodočasnica Eterija oko 400. godine.
Nakon liturgijske reforme 1960. blagdanu se vraća staro značenje nazivom Prikazanje Gospodnje. Povezuje se sa simbolikom svjetla vjere, potiče razmišljanje o Isusu kao osporavanom znaku, o odnosu kršćana prema narodu Staroga zavjeta, o položaju starijih ljudi u zajednici. Podsjetimo da su Josip i Marija izvršili jedan propis Mojsijeva zakona koji traži da se muško dijete prikaže Bogu 40. dan nakon rođenja u hramu. Roditelji su za „otkupninu“ davali janje (bogatiji) ili goluba (siromašniji). Dvoje staraca, Šimun i Ana, primili su dijete i u njemu prepoznali svjetlo i utjehu. Tako se na svijećnicu sjećamo naših djedova i baka, starih teta i ujna, stričeva i ujaka … Proročica je simbol svih naših majki, baka, teta… koje tako karizmatski umiju maloj djeci ucijepiti ljubav prema Isusu i njegovoj Majci Mariji. Šimun i Ana prepoznavaju u djetetu Isusu »Spasenje Božje« i »Svjetlo na prosvjetljenje naroda.«
Na Svijećnicu je i Dan posvećenog života. U Slunju misa u 17 sati! Trebalo bi blagosloviti svijeće izvan crkve i ući u crkvu sa svijećama. Iz praktičnih razloga svijeće blagoslivljamo u crkvi.