Danas Fabijanovo – Sibirska zima i dalje u slunjsko-plitvičkom kraju – Jesmo li sretni?

20 sij

Crkva danas slavi dvojicu mučenika iz prvih kršćanskih vremena: sv. Fabijana i sv. Sebastijana. Prvi od njih – sv. Fabijan izabran je za Papu 236. godine. Stari časoslov spominje da je sedmorici đakona povjerio brigu za siromahe koje je Crkva gledala kao one koje je Bog povjerio crkvi da pokaže ljubav i skrb prema njima. Decijev progon pogodio je i ovoga svetoga papu. Kažu da je car Decije tada rekao da bi radije vidio takmaca za carsko prijestolje nego da se papi izabere nasljednik. Sveti je Fabijan pokopan u Kalistovim katakombama, u takozvanoj Kapeli papa, gdje se još i danas može vidjeti njegova freska. O mučeništvu sv. Fabijana sačuvane su dvije poslanice: kartaškoga biskupa sv. Ciprijana i Rimske crkve. Obje nam pokazuju sv. Fabijana kao mučenika koji daje primjer vjere i jakosti. To je ohrabrilo kršćane da ustraju u vjeri i da ih zemaljske protivštine ne smetu u nasljedovanju Krista Gospodina.

Župa Otočac, kojoj je zaštitnika Presveto Trojstvo, na poseban način slavi  sv. Fabijana i Sebastijana.

Djelomično zaleđeni slapovi u Rastokama

Jutros termometar pokazuje 5 stupnjeva ispod ništice u Slunju. Fabijanovo je bilo poznato po oštroj zimi. To se potvrđuje i ove godine. Tmurno je i temperatura se ne diže. Između 10 i 11 sati prošetali smo po Slunju i Rastokama i zabilježili nekoliko snimaka. Korana je posve zaleđena i prekrivena snijegom. Slapovi u Rastokama samo su djelomično zaleđeni. To tumačimo da se Korana ohladi dok dođe do Slunja a Slunjčica izvire iz zemlje kojih 6 kilometara od Slunja pa se ne uspije rashladiti. Temperature bi trebale biti još niže da se slapovi u Rastokama, koje stvara Slunjčica, posve zamrznu.

Rastoke danas

Rastoke danas

Zaleđena Korana prekrivena snijegom

Jesmo li sretni?

Ankete kojima je cilj da iznesu u javnost što ljudi žele, misle, vole, mogu biti objektivne ali i “navijačke”. Željezni kancelar, Bismarck, donio bi neki zakon a onda dao da ga profesori obrazlože, opravdaju. Mogli bismo dodati da bi ankete onda trebale uvjeriti kako narod  u velikom postotku odobrava nametnuti zakon. Vidjeli smo u predizbornom razdoblju kako ankete mogu pogriješiti. U nekim diktaturama ankete su 101% za. Unatoč nedostacima i mogućnosti manipulacije, ankete će ostati i dalje uvid u javno mnijenje. Pitanje sreće često je puta predmet anketa. Tako se, prema anketama, neke narode proglašava sretnima a druge nesretnima. Spadamo li  mi u “sretne narode”? Prema nekim anketama nesretan smo narod a prema drugima sretan smo narod! Imaju pravo jedni i drugi. U jeku agresije na Hrvatsku neki su u progonstvu bili nesretni, okrivljivali su vladu, svjetske moćnike…Drugi su bili sretni što su dočekali novi dan. Bili su zahvalni za onu pomoć što su dobili da prežive. Koji je razlog naše sreće danas? U jednoj anketu (u Rijeci) 80% mladih izjavilo je da imaju kršćansku opciju života. Nekima to nije drago. Ali, mogu li mladi biti sretni i radosni ako su samo “pilići za tov” . Znamo gdje završavaju utovljeni pilići! Razlog radosti i radosnog življenja ipak je na koncu sretni finale “zemaljskog putovanja”. Ta radost rađa sreću koja nas ne napušta niti u najtežim neprilikama. Mi možemo i trebamo biti tužni zbog terorizma, nezaposlenosti, zbog teških uvjeta u kojima neki rade, zbog neljudskih odnosa prema podređenima…ali nitko nam ne može oduzeti tihu radost da smo “djeca nebeskog Oca”. Zašto već sada ne stvarati “raj” a ne čekati finale! Upravo zbog toga poslodavci bi trebali voditi računa da radnici dolaze radosno na posao jer će onda raditi bolje i odgovornije. Koliko možemo poboljšati uvjete života jedni drugima? Kao što je pesimizam “zarazan”, tako može i radost a time i sreća  biti “zarazni”.