Jutros je hladno u slunjskom kraju. U Slunju je minus 8 stupnjeva. Nakon što smo tjednima bili zarobljeni tmurnim vremenom, konačno se pojavilo sunce. Doduše zubato, ali nam je i takvo sunce nedostajalo. Svako smo jutro pogledavali prema nebu. Odmah je sve živnulo, osjećamo se vedrije.
Prošetali smo malo po Slunju i primijetili promjenu i u ponašanju ljudi. U jednom smo kafiću popili kavu, susreli ljude koji se raduju novom danu. Tema broj jedan je večerašnja rukometna utakmica. Čudno je da tako vatreno navijamo za svoju momčad a bježimo iz svoje domovine. Jedan novinar danas iznosi mišljenje da će jedino katoličke misije po svijetu biti domovina Hrvatima! Istovremeno vlada neviđeno zanimanje u svijetu za Hrvatsku kao najljepšu turističku zemlju. Sinoć mi se navratio jedan mladi stočar koji ima više od 200 grla krava. Uzgaja domaće pasmine za meso a pasu u prirodi. Ne vidi problem u tržištu samo treba raditi. Tko će učiniti iskorak u razvoju ako ne mladi. Dok tako razmišljamo pada nam na pamet vlč. Anto Baković koji je jučer preminuo. Njegova akcija “Jedno dijete više” bila je vapaj umirućeg u pustinji. A jednostavno je razmišljao:tko ima jedno dijete može imati još jedno, tko ima dvoje može imati još jedno, tko ima troje može imati i četvrto. To bi bio pravi napredak! Dakako i gospodarski napredak!
Slunjski park danas u 10 sati
Ovi su nam đaci mahali. Očito ne treba im puno da budu veseli…