U Hong Kongu više od pola milijuna katolika – Oblaci se navlače – Nemojte me ubiti jer sam živa!

24 velj

Hong Kong, velegrad koji broji 7,346.700 stanovnika, ima i dinamičnu katoličku zajednicu. Prošle godine u Hong Kongu je bile 591.000 katolika. Od tog broja 389.000 su lokalni vjernici a 202.000 su migranti. Među njima su najbrojniji Filipinci. U nekoliko posljednjih godina prosječno se krsti oko 6.000 osoba godišnje a prošle godine bilo je  6.633 krštenja, a sklopljeno je 1.100 brakova. U Hong Kongu je 98 crkava od kojih je 58 župskih. U Hong Kongu su 2 kardinala, koadjutor i pomoćni biskup, 288 svećenika, 58 redovnika, 25 stalnih đakona, 1.558 vjeroučitelja, 24 sjemeništarca, 28 novaka i 10.484 katekumena. Biskupija Hong Kong daje živo svjedočanstvo vjere socijalnom brigom, posebno u zdravstvu sa 19 bolnica i specijalističkih klinika, 249 katolička instituta s 150.000 učenika od kojih su 16.615 katolici.

Ovi podaci rječito govore o dinamičnoj crkvi u ovom azijskom velegradu.

Jutros je relativno toplo ali se priprema promjena vremena. Tamni oblaci putuju sa jugozapada i najavljuju promjenu. Prognoze govore o snijegu u gorskoj Hrvatskoj. Mi smo u veljači navikli na brze i česte promjene vremena.

Danas je pogreb u Slunju u 16 sati: pit će pokopana Anka Petrović u 16 sati, a sutra pogreb u Cvitoviću: u 14 sati bit će pokopan Petar Jurčević.

Prijatelji Mile i Mirko. Mile ima ugrađenu kanilu na dušniku pa može komunicirati samo pisanjem poruka na papir. Slunjani ga susreću sa simpatijama i žele mu pomoći.

Nemojte me ubiti jer sam živa –  Eutanazija ili smrt iz samilosti ušla je u neke parlamente. Govori se tobože o pravu na dostojnu smrt. Tko može oduzeti drugome život? Koji pojedinac, ustanova, liječnik? Hoćemo li ozakoniti eliminaciju slabih, bolesnih, koji su tobože paraziti u društvu? Nitko nema pravo oduzeti život drugom čovjeku. Na kraju nisu bolest i patnja besmisleni. Neki su u patnji otkrili nove duhovne obzore. Umjesto da o tome diskutiramo pročitajmo svjedočanstvo jedne djevojke koja je bila u komi. Sara, koja je, kad je imala 20 godina, stradala u prometnoj nesreći, istaknula je da je shvaćala sve što se događalo oko nje i čula je što su govorili liječnici. Jedini je problem bio što nije mogla komunicirati. “Bojala sam se da bi mogli isključiti aparate koji su me hranili i davali vodu” – kazala je te dodala – “moje stanje mi nije stvaralo nikakav problem; jedini problem koji sam imala bio je kako reći drugima: nemojte me ubiti jer sam živa!”. 

Danas je na slunjskom groblju pokopana Anka Petrović Liga iz Rastoka