Danas, u subotu 6. svibnja, spomendan je sv. Dominika Savia, jednog od najmlađih svetaca. Rođen je 2. travnja 1842. godine u talijanskom Pijemontu. Na Uskrs 1849. godine primio je prvu pričest i o tom napravio malu zabilješku koja začuđuje. Naime, bilo je začuđujuće što dječak u dobi od sedam godina može tako jako doživjeti primanje Isusa u Pričesti. Umro je 9. ožujka 1857. svetom smrću u petnaestoj godini govoreći: “Kako lijepe stvari vidim.” Zaštitnik je ministranata.
Čovjekova je težnja da bude neovisan, samostalan, ne želi da ima nekog tutora. Međutim, takav čovjek može nesvjesno postati rob nekog vođe, ideologije. Vješti manipulatori umiju čovjeka zarobiti tako da on misli da je to njegov izbor a sve mu je nametnuto. Odanost vođi može imati teške posljedice kao što se pokazalo u povijesti. Slijepo slušanje diktatora odvelo je mnoge u propast. Isus nas jedini može povesti u slobodu i istovremeno očuvati od ropstva zlu. Ovu nedjelju koja je pred nama Isus se pojavljuje kao Pastir koji poznaje svoje, koji život daje za svoje, koji im otvara vrata vječnosti.
Sunčana subota. Čist zrak. Radost odmora mogu doživjeti na poseban način oni koji su naporno radili. Ritam rada i odmora daje životu dinamiku…Jedan putnik prolazi pokraj velikog gradilišta. Pita jednog radnika što to rade. On odgovara: “Mučim se i radim za tu jadnu crkvicu!” Drugi radnik odgovara s ponosom: “Gradimo katedralu!” Isti rad različito doživljavaju. Isto tako možemo svoj život doživjeti kao muku i jad ali i kao sudjelovanje u izgradnji “velebne katedrale” ili kako to evanđelje kaže “Božjeg kraljevstva”. Na sutrašnji dan, dan Gospodnji, vjernici će slaviti i doživjeti odmor u Gospodinu. Njihov rad i trpljenje bit će obasjani Božjim svjetlom.
Tribina Svehrvatski grob i Hrvatski križni put
U Gospiću je 3. svibnja u prostorijama biskupijskog Karitasa mons. Mile Bogović, biskup u miru, održao tribina na temu: Svehrvatski grob i Hrvatski križni put. Predavač je istaknuo da je dolično pokapanje pokojnika uvijek bila ne samo kršćanska nego i civilizacijska obveza. Pred hrvatskim društvom nalazi se ta obveza prema brojnim žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća koji takav ukop nisu imali i njihovi posmrtni ostaci nalaze se zatrpani u raznim jarcima, jamama, rovovima, rudnicima i sl. S time u vezi sve više se nameće pitanje kamo s ostacima neidentificiranih žrtava toga vremena. Dok se to ne riješi, ne može se ni krenuti u iskapanja u velikim masovnim grobištima. On predlaže da se na Krbavskom polju, podno Crkve hrvatskih mučenika, izgradi za to Svehrvatski grob. Iz aktualne Vlade pokazali su zanimanje za taj prijedlog, a već otprije ga je podržala Komisija za hrvatski martirologij. Svoju podršku dalo je u dva navrata i Hrvatskom žrtvoslovno društvo. Ive Vukić je već napravio prijedlog kako bi taj grob izgledao, a općinske vlasti u Udbini za to imaju prostor na raspolaganju.
U drugom dijelu Bogović je iznio prijedlog da se paralelno radi na Hrvatskom križnom putu na kojem bi bile tri ključne postaje: Bleiburg (Isusa osuđuju na smrt), Vukovar (Isus pada pod križem) i Krbavsko polje (Isusa polažu u grob). Ta tri lokaliteta nalaze se i na oltarnom reljefu u Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini. Pored toga svaka biskupija u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini imala bi svoju postaju za godišnje (i češće) okupljanje.
Na pitanje što s grobištima stradalih partizana i pravoslavaca, Bogović je rekao da svi u Hrvatskoj, pa i oni koji su se borili protiv nje, imaju pravo na grob i obilježje na njemu. Dodao je da se grobove u kojima su žrtve ustaša, njemačke i talijanske vojske moglo slobodno uređivati nakon 1945. i za pretpostaviti je da su ta grobišta uređena po željama vlasti i rodbine. Tu je problem što se gotovo redovito u tim slučajevima nije išlo na pojedinačnu ekshumaciju i pokapanje. U mnogo slučajeva to je rađeno planski da se može kasnije bez ograničenja umnažati broj žrtava. To se posebno odnosi na logore Jasenovac i Jadovno. Otuda i onaj otpor nastojanjima da se istraži istina o takvim grobištima (logorima) i da se svaki takav korak proglašava nedopustivom revizijom povijesti; nikakvi dokazi ne bi smjeli postaviti u pitanje zaključke koji su doneseni bez dokaza. Hoće se poručiti da treba i dalje vjerovati pričama tipa one Branka Ćopića o komesaru koji je govorio da nema Boga jer je tako došlo iz štaba.
Na tribini je bio nazočan biskup ordinarij mons. Zdenko Križić, gospićki kler i brojni vjernici. Mjesečnu tribinu Angelus vodi biskupijski kancelar Marinko Miličević.
Sa tribine “Svehrvatski grob”
Papa Franjo putuje u Rumunjsku – Papin posjet Rumunjskoj u 2018. godini prema riječima nadbiskupa Bukurešta Ioan Robu-a je vrlo izgledan. “Papu je pozvala Biskupska konferencija Rumunjske, predsjednik Rumunjske Klaus Johanis, rumunjsko-pravoslavni patrijarh Daniel i sigurni smo da će on iduću godinu doći” rekao je Robu na kraju proljetnog zasjedanja rumunjskih biskupa na konferenciji za tisak – javlja Kathpress.
Danas po Slunju s aparatom:
Putovati, posjećivati prijatelje, radovati se čudesima koja nas okružuju u prirodi…nadasve živjeti od prijateljstva s Bogom
Ukrasne živice u slunjskom kraju napao je nametnik koji je uporan. Špricanje zaustavi neko vrijeme sušenje a onda nametnik opet nastavi pustošenje. Jutros smo takvu ukrasnu živicu u župskom vrtu u Slunju morali posjeći do korijena. Dat ćemo joj šansu. Iz iskustva drugih doznajemo da se gotovo nemoguće osloboditi ovog nametnika.
Nažalost, ova živica umire…
U subotu mnogi posjete frizerske salone: malo se dotjeraju za nedjelju…