Zabavna misa? – Došlo zahlađenje – Preminula Danica Stipetić

12 kol.

Dosadna misa!? Zašto misa ne bi bila zanimljiva, u pokretu, raspjevana, opuštena ? Često puta tako mlađi pitaju pa i stariji. Ponekad neki traže da sastav mladih svira modernu glazbu, da bi više ljudi došlo…Što reći na to?

Nastojanja da liturgija bude privlačna svima i da u njoj svi pronađu radost susreta i zajedništva, nužno mora uzimati razne simbole, glazbu, znakove, odjeću…Jednostavno kao neki glazbeni koncert sa zvučnim i svjetlosnim efektima. Je li bi to privuklo ljude? Na prvi pogled da, ali malo razmislimo. Odmah recimo da bi takvi zahvati u liturgijsko slavlje otklonili pogled od smisla i razloga slavlja a u središte stavili drugotne ciljeve: okupljanje, zajedništvo, raspjevanost, aktivno sudjelovanje, oslobađanje nutarnjih strahova… To nas može lako zavarati: dojam da se toliko ljudi skupilo, da su svi radosni, može biti varljivo. Međutim, odmah recimo da je euharistija „tvrda hrana“, ona zahtjeva trud, dubinu i onostranost. Želja da pošto-poto okupimo ljude dinamikom riječi i glazbe, potisnut će dubinu liturgije. Takva euharistija jednostavno neće biti sposobna hraniti vjeru. Neki simboli brzo dosade pa bi trebalo neprestano „izmišljati“ nove, improvizirati. Voditelj takve euharistije trebao bi biti dobar zabavljač, „kreativan“. U težnji da se svidimo svima može na prvi pogled biti privlačno ali dugoročno bi takva misa „ugasila vjeru“, ostao bi samo lijepi okvir ali bez slike, bez sadržaja. Pod imperativom prilagođavanja, liturgija bi izgubila okus i ljepotu, naslanjanje na vječnost. Vjernik u takvoj liturgiji ne bi mogao rasti u vjeri. Euharistija po svojoj biti zahvaća drugo vrijeme, uvodi u puninu vremena. Po njoj ovaj trenutak zahvaća vječnost. Samo slavlje postaje „ulazak“ u vječnost. Euharistija je stožer oko kojeg se vrti svakodnevnica. Zato crkva ljubomorno čuva svete simbole, riječi i geste. Kad bi misa prestala biti stožer izgubila bi se u kaosu svakidašnjice. Zato se okupljamo oko nedjeljne mise koja daje smisao našem vremenu. Budimo zahvalni što se sve mijenja a euharistija ostaje čvrsti oslonac na koji se oslanjamo u mijenama vremena koje nam je podareno.

Jutros su se tamni oblaci približili Slunju

Došlo je dugo očekivano zahlađenje. Jutros je oblačno, tamni oblaci su se nadvili nad slunjskim krajem, povremeno padne koja kap kiše.  Narod je to dobro uočio: oko Velike Gospe dolazi osvježenje. To je izrekao u onoj duhovitoj: vi svi molite za kišu do Velike Gospe a iza Velike Gospe ja ću sam moliti.

Tužni smo kad se preko društvenih mreža ili u medijima nabacuje blatom na one drugačije i to se opravdava slobodom govora. Primitivizam može ići tako daleko da likuje nad onim koji je obolio i spremljen je u bolnicu. Radovati se u medijima i priželjkivati da “krepa”  onaj kojeg je prva pomoć odvezla u bolnicu, djeluje zastrašujuće. Postoji prag tolerancije ispod kojeg se ne smije prijeći. Onoga koji je u nevolji, obolio, u zatvoru…nehumano je i dalje udarati, razapinjati, izrugivati ga. Zar mu nije dosta njegove muke? Kako djeluje oslobađajuće  Isusova riječ:” Nisam došao osuditi nego spasiti!”

                            

Preminula je u 85. godini života DANICA STIPETIĆ iz Šiljkovače 27. Pogreb 12.08.2017. u 14 sati u Cetingradu. Za njom žale sinovi Jure i Mirko, kćerka Franciska, snaha, zet, unučad i praunučad