20. nedjelja: ženo, velika je vjera tvoja!

20 kol

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (Mt 15,21-28)

U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa. Riječ Gospodnja.

Razmišljanje o pročitanom evanđelju: Među ljudima postoje podjele po boji kože, jeziku, nacionalnosti, položaju, naobrazbi. Jedna od podjela je i vjerska pripadnost. Čovjek je u svojoj biti religiozan samo svi ne prihvaćaju istu vjeru. Neke su vjerske zajednice isključive i agresivne. Vidimo da iz vjerskih motiva ubijaju druge. Pokolj u Barceloni ima “vjerski” predznak.. U Starom Zavjetu postojale su također vjerske podjele. Kako se Isus odnosi prema različitim vjerama odnosno podjelama po vjeri? Odmah moramo naglasiti: naše ljudske granice, koje smo mi ljudi podigli, nisu i Božje granice! Danas u Evanđelju jedna žena, poganka, prešla je i svladala mnoge granice da bi došla do Isusa. Kao žena nije se smjela ni približiti Učitelju. Kao poganka trebala je znati svoje mjesto u svome “taboru”. Istina, Bog je izabrao jedan narod da bude nositelj nade spasenja ali time nije isključio druge narode. Upravo zbog delikatnog položaja ovaj je izabrani narod prisvojio Boga jedino za sebe. Isus jasno daje do znanja da sama pripadnost nekoj vjerskoj zajednici ne znači da je Bog njegovo vlasništvo. Ova žena iz Evanđelja pokazuje pravu vjeru koju Isus stavlja za uzor. Isus će joj reći: “O ženo, velika je tvoja vjera!”A što se prije toga dogodilo? Isus je došao u poganski kraj, dakle među ljude na rubu. Žena koja ima bolesnu kćer probija se k njemu i viče tražeči pomoć. Isus upozorava na podjele koje postoje ali žena ih nadvladava. Ona ima osobnu vjeru koja nadilazi sve krute običaje, naslage, ograde…Ona je primjer kako je put do Isusa otvoren svakom čovjeku. U susretu s njim sve se rasčišćava, ovaj susret ozdravlja nas i one koje nosimo sa sobom k Isusu. Ovdje se radi o duhovnom zdravlju koje je plod čovjekovog svladavanja zapreka i Božje ljubavi koja je okrenuta prema svakom čovjeku. Bože, ponosnoi smo na našu crkvu koja prima sve narode i pojedince u zajedništvo Božjih sinova i kćeri. Nitko nije isključen.  To zajedništvo jezika, kultura i boje kože dolazi do izražaja u nedjeljnoj euharistiji koja se slavi po čitavoj planeti.  

Sinoć nakon mise u 18 sati u Slunju razgovor s rodbinom, znancima…

Danas mise u slunjskoj crkvi u 8 i 11 sati. Misu u 11 sati prenosi izravno Radio Slunj. U Blagaju u 14 sati. Kao žena iz Evanđelja i mi trebamo svladati niz prepreka da bi došli na susret s Gospodinom na misi. Ponekad su to pogledi s podsmijehom, ponekad naša lijenost, ponekad ljudski obzir prema onoj “kad drugi ne idu neću ni ja”, ponekad to može biti oholost kad se umislimo da nam nitko ne treba, da smo mi sami sebi dovoljni iako smo sve primili, sve je dar. Možda je oholost najveća zapreka koja nas zaustavlja i ostavlja u zatvoru egoizma. Vraćajući se sa nedjeljnog susreta u našu svakodnevnicu, ozdravljamo duhovno ili poboljšamo duhovno zdravlje.  

U 11 sati u Slunju (foto Marija Turkalj)

 

Trenutak pričesti u 11 sati u Slunju (foto Marija Turkalj)

U Blagaju nakon mise druženje pred crkvom

Lepeza na misi?!  Jedan vjernik postavlja pitanje je li dopušteno koristiti lepezu tijekom mise? On odmah tvrdi da je to nedoličan čin u kući Božjoj iako je u kazalištu to normalno. Nema sumnje da mahanje lepezom za vrijeme mise može neke uznemiriti, pogotovo vizualno, ali to ne znači da je to pomanjkanje respekta prema svetim obredima i sprečavanje slušanja riječi Božje i molitava. Bilo bi naprotiv nekorektno sprečavati takve vjernike koji koriste lepezu, s doličnim poštovanjem, u ublažavanju vrućine.  To je normalna praksa u tropskim zemljama gdje vjernici koriste velike lepeze.  Ako je lepeza u prošlosti postala jedan predmet elegancije za dame u kazalištu i na primanjima, danas je lepeza jednostavno jedan funkcionalni predmet! Ali, prošle su vrućine pa nam, izgleda, neće trebati lepeza!