Hrvatski je jezik imao istu sudbinu kao i narod. Kao što je narod bio proganjan na razne načine – od grube agresije do perfidne asimilacije – isto je tako hrvatski jezik trpio veliko nasilje. Koliko je bilo borbe za jezik za Austro-ugarske monarhije! Potiranje jezika bila je silna želja svih agresora i okupatora. Za vrijeme komunističke diktature hrvatski je jezik bio na posebnoj meti. Izgovoriti neku riječ iz hrvatske jezične baštine, značilo je riskirati etiketu nacionaliste ili “ustaše”. Kad je agresija na hrvatski jezik dosegla vrhunac i prijetila opasnost da nestane i da bude nametnut srpsko-hrvatski a zapravo srpski jezik, tada su hrabri jezikoslovci, intelektualci i svi oni koji su nešto značili u kulturi i prosvjeti digli svoj glas protiv ovog nasilja. Godine 1967. izdana je Deklaracija o hrvatskom jeziku koju su potpisivali hrabri i svjesni intelektualci. Miroslav Krleža, kojemu se nije mogao spočitnuti nacionalizam, također je potpisao Deklaraciju. Ovo je bila obrana ne samo jezika nego i samobitnosti jednoga naroda. Ovo je također bilo pripremanje Hrvatskog proljeća 1971. koje je ustalo ne samo u obranu hrvatskog jezika nego i ekonomske samostalnosti Hrvatske. Ovaj plamen nitko nije mogao ugasiti: on će progovoriti u otporu agresiji 1991. godine. Domovinski rat je i otpor jezičnom i svakom drugom nasrtaju na opstojnost jednog naroda. Danas se hrvatski jezik slobodno razvija: neprimjetno u njega su ušle riječi koje su živjele u narodu a nisu imale pravo javnosti. Nažalost, poražene snage ne miruju ni danas. To se najbolje pokazalo na imenovanju ministra kulture. Nije njima do antifašizma, koji tobože nedostaje novom ministru, nego do kulturne politike koju on zastupa. “Region”, koji je nekima opsjeduće, nije prema njima dovoljno zastupljen u novoj vladi. Takovi neće mirovati, ali karavana prolazi.
Bogatstvo hrvatskog jezika pokazuje se u kajkavštini i čakavštini ali i u posebnim riječima koje žive u nekim selima, naseljima…Tako i sela slunjskog kraja imaju riječi koje su tako drage i zvonke. Biskup Bogović zabilježio je u svojoj knjizi “Slunjski kraj i njegova crkva u prošlosti i sadašnjosti” pod naslovom “Jezik moje majke” riječi koje ne smiju nestati. Bilo bi dobro da i u ostalim selima pribilježimo neke riječi koje su pomalo potisnute pred naletom internet-kulture.
Proljeće u našem kraju (snimljeno danas u 12 sati)
Nakon oblačnog i mokrog jutra, oblaci su se pomalo pokidali i zasjalo je sunce u slunjskom kraju danas. Lgana bura donosi ugodan i čist zrak. Proljeće je uranilo. Možemo vidjeti voćke u punom cvatu. Ne bismo željeli da voćnjaci procvjetaju pa da ih mraz uništi.