Danas dobri Papa Ivan XXIII – Sunčani dani

11 lis.

Danas se sjećamo velikog i dobrog pape Ivana XXIII. Rođen je 1881. Bio je vojni kapelan, biskupov tajnik, profesor povijesti, apostolski vizitator u Bugarskoj, delegat za Tursku i Grčku, nuncij u Parizu i patrijarh Venecije. Izabran je za papu 28.10.1958. On je unio u crkvu svježinu. Sve je to izviralo iz njegove osobnosti koja je bila vedra, spontana, jednostavna. Crkvu je obogatio novim pristupom drugačijima, inicirao i poticao ekumenski pokret. Njegovo je djelo Drugi vatikanski sabor koji će dati smjernice Božjem narodu za iduća stoljeća.  “Crkva koristi lijek milosrđa umjesto oružja strogoće” – poručio je Papa. Godine 1957. napisao je u svoj dnevnik: “O Gospodine, večer je. U tijeku je 76. godina. Život je veliki dar nebeskog Oca. Tri četvrtine mojih vršnjaka prešli su na drugu obalu. Dakle, i ja trebam biti spreman za veliki trenutak…” Godinu dana potom izabran je za papu! Preminuo je 3. lipnja 1963. u Vatikanu. U kratkom pontifikatu ovaj je veliki Papa promijenio lice crkve i postavio kamen međaš u povijesti kršćanstva. Ne zaboravimo izabran je za papu u 77. godini života!

Jutros je vedro i tiho u slunjskom kraju. Sunce prosipa raskošne zrake po našim poljima i vrtovima. Lišće iz dana u dan mijenja boje. Jesen je pomalo tugaljiva. Ta tugaljivost proizlazi iz činjenice da se sve mijenja i prolazi. Ne možemo zaustaviti protok vremena. Mi zapravo nismo gospodari života nego samo njegovi upravitelji. On nam je darovan. Odatle proizlazi naša zahvalnost za svaki novi dan. Bez zahvalnosti čovjek je grubijan. Grubijani su oni koji se prema ljepoti, istini, darivanju, djetinjoj iskrenosti, Božjoj ljubavi odnose s prezirom i bahato.   

Jesen na Slunjčici /danas oko 12 sati/

Čaplja je odabrala kanjon Slunjčice za svoje obitavalište

Slunj suncem okupan /foto Joso Obajdin/

Katalonska nezavisnost – Nakon deklaracije o nezavisnosti Katalonije koju je najavio predsjednik Puigdemont i odmah “zamrznuo” njene efekte zbog pregovora s centralnom vladom, premijer Rajoy najavljuje ekstremne lijekove. Malo je ovdje sličnosti s hrvatskom samostalnošću. Hrvatska je imala temelj samostalnosti u ustavu tadašnje Jugoslavije i na Hrvatsku je izvršila agresiju oružana sila jedne od republika, Srbije, koja se proglasila gazdom Jugoslavije a u stvari je željela stvoriti veliku Srbiju. Hrvatska je branila svoju demokraciju i samostalnost uz velike žrtve. Svijet i demokratska Europa ovdje su bili ravnodušni dok zvjerstva agresora nisu poprimila užasne oblike. Unatoč međunarodnom priznanju Hrvatske 1992. Srbija je još  četiri godine ratovala u Hrvatskoj manipulirajući srpskom manjinom. Katalonija nema pravnog uporišta za samostalnost kao što je imala Hrvatska. Unatoč svega toga Hrvatska je prošla kalvariju u obrani samostalnosti.