2001 godina

IZ SLUNJA

Otvoren hotel "Jezero" na Plitvicama

         Hotel "Jezero" na Plitvicama dočekao je novu 2000. godinu obnovljen. Podsjetimo da je hotel devastiran za srpske okupacije. Iza "Oluje" osposobljen je samo kafić. Nakon obnove, koja je stajala mnogo milijuna kuna, hotel raspolaže sa 450 kreveta. Ovo je veliki korak naprijed u turističkoj ponudi.

Uoči nove godine, točnije 30. prosinca 1999., organizirana je mala svečanost otvorenja ovog velebnog zdanja. Uz prisutnost gostiju i uzvanika ravnatelj g. Stipe Dujmović iznio je historijat obnove. Nakon obraćanja prisutnima župana ličko-senjskog g. Frkovića i pročelnika Državne uprave za zaštitu prirodne baštine, hotel je blagoslovio slunjski dekan mons. Mile Pecić. Gosti su mogli razgledati obnovljene sobe, apartmane, restoran…Kongresna dvorana u sklopu ovog kompleksa još čeka obnovu. Ipak, obnovom ovog hotela Plitvice mogu putnicima i turistima ponuditi udoban smještaj iznad jezera Kozjak. Ovim će biti otvorena i nova radna mjesta što je za ovaj kraj od životne važnosti. Odmah su svi kreveti ovog hotela razgrabljeni za doček nove 2000 godine. To je dobar znak. Vrijedni turistički radnici na Plitvicama mogu sada lakše ući u turističku utakmicu u kojoj samo uspješni preživljavaju.

Blagoslov kuća - potvrda crkvenog zajedništva

Jedna od težih župničkih službi je posjet obiteljima oko blagdana Bogojavljanja. Ovaj običaj ima dugu tradiciju i bila bi ga šteta ugasiti. Nekoji svećenici, zbog niza razloga, kao da nemaju snage pozvoniti na vrata pogotovo onih vjernika kojima je vjera tek neko folklorno obilježje, neka nejasna uspomena iz djetinjstva ili čak suvišni teret koji pokušavaju odbaciti.

Svećenika ohrabri susret s vjernicima koji znaju što je to krsna vjera, euharistija, molitva…Ta se radost osjeti čim se otvore vrata stana ili kuće. Djeca i roditelji sa svećenikom provedu nekoliko duhovnih trenutaka koji se pamte. Svećenik odlazi ohrabren. Drugu grupu vjernika možemo nazvati simpatizeri crkve. Oni u crkvi vide jednu ozbiljnu ustanovu koja je od izuzetne kulturne i socijalne važnosti. Ali, ne žive od vjere i po vjeri. Izabrat će iz područja vjere samo neke običaje i vrijdnosti prema svojim subjektivnim procjenama. Oni još nemaju osobnu i u nevoljama života potvrđenu vjeru, ali su na putu prema tom cilju.

Treću grupu čine rubni "vjernici". Oni će reći kad se svećenik pojavi na vratima: "Kad ste već tu obavite to svoje". Ili: "Nismo vas očekivali". Nije neobično da muž čita novine dok svećenik blagoslivlje stan. Ovakvi su slučajevi češći u urbanim sredinama nego u malim mjestima. Ovoj bi grupi trebalo posvetiti više vremena jer su često puta žrtve predrasuda, zabluda…Ova kategorija ljudi je najteža za pastoralni rad jer im treba pristupiti osobno. Svaki je od njih posebni slučaj. Upravo su ovi razlog da svećenici sa dozom straha pozvone ili pokucaju na vrata. Neugodan doživljaj dugo ostaje u pamćenju.

Ove grupe nisu strogo omeđene. Nije isključeno da simpatizer iduće godine ne postane profinjeni vjernik ili da rubni priđu korak bliže crkvi ali i da se revniji vjernici umore. Dakle, vjernička zajednica je u neprestanom procesu.

Možemo reći da svi oni koji prime svećenika za blagoslov kuće-stana potvrđuju time bar neko crkveno zajedništvo. U vrijeme komunizma bio je svojevrsni znak hrabrosti primiti svećenika u stan. Danas to ostaje minimalni dokaz zajedništva u vjeri, nit - makar slabašna - koja preko svećenika kao simbola vječnosti povezuje ljude u Božji narod. Blagoslov kuća-stanova ostaje jedinstvena prigoda za plodni susret sa službenikom crkve, prigoda za molitvu i razgovor te upozorenje na vječnost koja je na dohvat ruke. Možemo li se, stoga, olako odreći blagoslova kuća? 

Izišao godišnjak Mostovi 2000

U utorak 18. siječnja 2000. iz tiskare je izišao godišnjak Mostovi 2000. Na 204 stranice s 60-ak fotografija ovaj je broj tiskan po prvi put u digitalnoj tiskari (ITG Zagreb). Prednost ove tiskare je što se može doštampati broj primjeraka po želji. Ovim se izbjegava nepotrebno trošenje novca u primjerke koji se ne mogu rasprodati. U prvom navratu tiskano je 1000 primjeraka.

Sjednica dekana buduće biskupije

Pomoćni biskup mons. Mile Bogović pozvao je petoricu dekana buduće biskupije na sjednicu u Senj 31.01.2000. Ovaj dio biskupije već funkcionira u nekim oblicima samostalno. Glavna tema je bila proslava Velikog jubileja u ovih pet dekanata. Dogovoreni su susreti crkvenih zborova, karitasovih djelatnika, ministranata, euharistijski kongresi po dekanatima...Ovo je priprema ovog prostora za samostalnu biskupiju koja je već na vidiku. Sudjelovali su gospićki dekan vlč. Stipe Zeba, senjski vlč. Mile Čančar, otočki vlč. Ante Cvitković, ogulinski mons. Tomislav Šporčić i slunjski mons. Mile Pecić.

Prva dekanatska sjednica u jubilarnoj godini

         Prva dekanatska sjednica u jubilarnoj godini održana je u Slunju 07.02.2000. Svećenici, koji pastoralno rade na području slunjskog dekanata, ovu su sjednicu posvetili proslavama u ovoj jubilarnoj godini. Nekim susretima i proslavama bit će domaćin naš dekanat. Već 28. veljače u Slunju će se okupiti svi svećenici iz 5 dekanata (Gospić, Senj, Otočac, Ogulin i Slunj) te 11. ožujka karitasovi djelatnici. Svećenici i vjernici dekanata pridružit će se susretima župskih pastoralnih vijeća, pjevačkih zborova, ministranata, mladih, hodočastit će u senjsku katedralu, sudjelovati na nadbiskupijskom euharistrijskom kongresu…Predviđena su i slavlja na razini župe i dekanata. Ova će godina biti bogata slavljima što i zaslužuje kad se radi o 2000. obljetnici Kristova rođenja.

Zastoj u obnovi crkava

Duga zima zaustavila je radove na porušenim crkvama slunjskog kraja. Ipak, svećenici ne miruju: pripremaju se za daljnju obnovu.Tijekom zime ugovoreni su neki poslovi. Tako je župa Zavalje ugovorila izradu prozora i vrata za crkvu, u župi Lađevac izrađuju se prozori i vrata za župnu crkvu, župa Cvitović priprema se za stavljanje fasade na župnu crkvu, nakon finalnih radova na zvoniku župne crkve u Slunju ove godine počinje uređivanje unutrašnjosti, u župi Drežnik nastavljaju se radovi uređenja unutrašnjosti crkve, u Vagancu će biti ove godine udareni temelji novoj župnoj crkvi, u župi Blagaj primarna zaštita razorene crkve, u župi Cetingrad nastavak prekinutih radova, u župi Korenica poslovi oko projekta i građevinske dozvole nove župne crkve…Kad se radi o obnovi crkava opaža se stanoviti umor a to znači da se usporava započeta dinamika. Nije lako izgraditi ili obnoviti razorenu crkvu. Prosječno se radi o 4 milijuna kuna po crkvi. Razumljivo da se to ne može ostvariti u par godina. Zato će obnova i izgradnja crkava trajati još godinama. Glavni teret obnove i izgradnje novih crkava podnijet će sami vjernici.                                                         

Sakralni predmeti za porušene crkve

Spaljene crkve u slunjskom dekanatu ostale su bez oltara, slika, kipova, svetog posuđa...Vatra ili pljačkaši uništili su neprocjenjivo blago skupljano stoljećima. Crkve se pomalo obnavljaju ali su prazne, goli zidovi traže inventar koji pripada svakoj crkvi. Jedna donacija iz Italije upravo je pomogla da crkve u okupiranom kraju popune dio uništenog inventara. Doduše radi se o rabljenim predmetima, svetom posuđu i misnom ruhu, ali je i to dobro došlo u naše crkve. Dio ove pošiljke raspoređen je u gospićki dekanat, a dio u župe slunjskog dekanata. Karitasov kombi počev od 25.03.2000. u više navrata razvezao je ove svete predmete po spomenutim župama. Župnici i ovaj put zahvaljuju ljudima koji su sudjelovali u ovoj akciji. Ovo ne znači da je riješeno uređenje crkava. Svaka će župa još godinama morati nabavljati inventar prikladan za pojedinu crkvu. Ovo je tek prva pomoć.

            Korizmene ispovijedi u slunjskom dekanatu

         Ove je godine korizmena ispovijed imala posebno značenje: u godini velikog jubileja pomirenje s Bogom i ljudima ostaje neponovljivo. U svim je župama dekanata održana korizmena ispovijed. U Cetingradu 2. travnja, u Lađevcu i Cvitoviću 7. travnja, u Vagancu, Drežniku i Rakovici 8. travnja, u Slunju 14. travnja, u Zavalju (Skočaju) i Korenici (Plitvicama) 15. travnja. Svećenici su satima stajali na raspolaganju pobožnim vjernicima. Svaka je župa po nečemu specifična: u nekim je struktura stanovništva starije dobi, u nekima je mladost "udarna" snaga, u nekima su zastupljene sve kategorije vjernika. 

         Uskrsni blagdani u slunjskom kraju

         Ovogodišnji uskrsni blagdani na poseban su način svečano i pobožno proslavljeni u svim župama dekanata. Već je Cvjetnica nagovijestila veliki odaziv vjernika na slavlje svetog Trodnevlja. Procesija po trgovima i oko crkava po sebi je snažna poruka i doživljaj. Veliki Petak već je tradicionalno  dan kad ljubljenju križa dohrli malo i veliko. Vazmeno bdjenje u nekim je župama dobilo dostojno mjesto. Uskrsna polnoćka nije u svijesti vjernika tako emocionalno doživljavana kao božićna. Uočavaju se pomaci jer sve veći broj vjernika otkriva u vazmenom bdjenju vrhunac liturgijeske godine. Bogastvo obreda i snažna uskrsna poruka ne može ostaviti ravnodušnima ljude izmučene beznađem i lažnim vrijednostima. Na Uskrs je temperatura dosezala blizu +30 Celzijevih stupnjeva što je također ovom Uskrsu dalo neobičnu karakteristiku.

Incident u Veljunu 06.05.2000

Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta" i ogranak Srpskog demokratskog foruma u Veljunu organizirali su 6. svibnja 2000. "komemorativni zbor građana povodom godišnjice stradanja 520 sugrađana Veljuna i okolnih sela 6. maja 1941." kako se kaže u pozivnici. Pokazalo se da nije bilo dovoljno političke mudrosti od strane organizatora te je skup završio incidentom. Prije svega spomenik je promjenio pismo i datum (pisan ćirilicom). Mediji su dali ovom seoskom incidentu neslućenu važnost i prostor pri tom ne iznoseći svu istinu. U slunjskom je kraju oko 4000 hrvatskih žrtava u Drugom svjetskom ratu. Osim toga nitko nije spominjao da su u Veljunu počele barikade 1991. Odavde su odvođeni na batinanje i zatvore oni Hrvati koji su se usudili proći kroz Veljun. Mjesno srpsko stanovništvo nije davalo znakove otpora ovom ludilu. Susjedno hrvatsko selo Blagaj potpuno je spaljeno, župna crkva Duha Sv. razorena 1991. kao uostalom sve katoličke crkve u široj okolici. Iz slunjskog kraja u okruženju do 17.11.1991. i potom do 1995. ubijeno je 350 osoba samo zato što su bili Hrvati, opljačkane i spaljene kuće, kroz srpske logore prošle su stotine mladića koji su danas invalidi. Logore su prošla tri svećenika i dvije časne sestre. Tko može zaboraviti sve te strahote? Nismo li ništa naučili iz povijesti? Zar nije ovo bila prilika da odamo počast svim žrtvama drugog svjetskog rata i ovog rata? Nažalost, žrtvama se može manipulirati. Ako se one rabe za političke ciljeve, onda je to užasno. Skup u Veljunu podsjećao je žitelje ovog kraja na mitinge koji su počeli 1990. i iza sebe ostavili tisuće mrtvih, ranjenih, prognanih, osakaćenih. Isticanje samo "svojih" žrtava, bez ikakvog osjećaja za žrtve "drugih" vodi novim podjelama, to je sijanje novih razdora. Srbi iz Veljuna ne mogu birati susjede. Njihova je sudbina životno vezana sa sudbinom većinskog hrvatskog stanovništva. Nije dobro da ih razni emisari ponovno guraju u sukobe sa susjedima. U ovoj godini kad kršćanski svijet Istoka i Zapada slavi Veliki jubilej bila je i ostaje šansa da odamo počast svim žrtvama i okrenemo se budućnosti.

 Prva službena obavijest o osnivanju biskupije

Biskup mons. Mile Bogović pozvao je 08.05.2000. petoricu dekana u Gospić na važnu sjednicu. Ovom je prilikom mons. Bogović predočio pismo nuncijature u kojem se kaže jasno da je osnivanje biskupije gotova stvar. Odmah je odlučeno da se osnuje Odbor za ustoličenje i diobu zajedničke imovine i svega ostalog što je zajedničko sa Riječkom nadbiskupijom. Odmah je određen datum proglašenja: 25. srpnja, blagdan sv. Jakova, koji je bio zaštitnik ugasle Krbavske biskupije. Ovim se željelo ne samo upozoriti na slavnu prošlost  nego i naglasiti kontinuitet biskupije na ovim prostorima.

Posljednja sjednica Prezbiterijskog vijeća nadbiskupije

U Rijeci je 15.05.2000. godine održana posljednja sjednica Prezbiterijalnog vijeća Riječko-senjske nadbiskupije. Sjednici je predsjedao nadbiskup Tamarut uz prisutnost budućeg gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića. Dosadašnja Riječko-senjska nadbiskupija, koja je egzistirala 31 godinu (1969-2000), dijeli se na Gospićko-senjsku biskupiju i Riječku nadbiskupiju. Događaji su iznenadili vijećnike tako da su bili zbunjeni. Svaka dioba je mučna. Mnogi su emocionalno vezani uz Rijeku, prostor, osobe...Razišli su se pomalo zamišljeni i uvjereni da više ne može biti kao što je bilo. Pred nama je novost, nepoznanica, ali i nove mogućnosti.

Trojica svećenika iz dekanata u Rimu

Jubilarnom svećeničkom hodočašću u Rim pridružila su se trojica svećenika iz slunjskog dekanata: mons. Marijan Ožura (Cetingrad), vlč. Petar Bogut (Rakovica) i vlč. Mile Ivančić (Zavalje). Koncelebrirali su 18.05.2000. s mnoštvom svećenika iz čitavog katoličkog svijeta, svih jezika i boje kože, zajedno sa Svetim Ocem. Ovim je slunjski kraj bio dostojno zastupljen u ovoj jubilarnoj godini na susretu Svetog Oca i svećenika u Rimu. 

Takmičenje za vjeronaučnu olimpijadu u Rijeci

Dvije grupe djece iz župe Slunj i dvije iz župe Rakovica sudjelovala su 20.05.2000. u Rijeci na biskupijskom takmičenju za vjeronaučnu olimpijadu. U međuvremenu se pojavila nova biskupija na vidiku pa su organizatori to imali u vidu. Gospićko-senjsku biskupiju na završnom takmičenju predstavljat će djeca župe Rakovica koja su pokazala solidno znanje.

Zvonjava oglasila osnivanje nove biskupije

U četvrtak 25.05.2000. u 12.15 sati zvona na svim crkvama pet dekanata oglasila su uspostavu Gospićko senjske biskupije. Istovremeno u Gospiću je prvi gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović sazvao dekane i predstavnike medija te objavio službenu vijest koju je javila nuncijatura iz Zagreba. Biskup je odmah održao radni sastanak s dekanima na kojem se govorilo o pripremama za ustoličenje, podjela klera i imovine, osnivanje odbora...Nažalost, neke se crkve nisu mogle oglasiti zvonjavom jer još nisu obnovljene i nemaju zvona. U Slunjskom dekanatu samo crkve u Rakovici i Cvitoviću imaju propisno postavljena zvona a ostale župe imaju improvizirano rješenje: zvono na četiri stupa ili obješeno na ogranak lipe kao u Slunju.

Dekanatska sjednica

Na dekanatsku sjednicu 29.05.2000. u Slunju odazvalo se svih šest svećenika u dekanatu. Tema sjednice bila su slavlja u jubilarnoj godini i uspostava nove biskupije. Jubilarna godina poziva svakog vjernika da domisli i potvrdi svoju vjeru. Svećenici će povesti svoje vjernike na sva planirana slavlja. Uspostava nove biskupije traži posebno zalaganje sa strane svećenika. O njima će najviše ovisiti funkcioniranje nove biskupije.

Svećenici-planinari na Šatorini /Velebit/

Malo je poznato da postoji svećeničko planinarsko društvo pod imenom "Pauk". Svećenici-planinari uputili su se 05.06.2000. na planinu Šatorinu u Velebitu. Okupljanje na Krasnu i vožnja do Štirovače. Od Štirovače hrabriji su se uputili pješice na Šatorinu koja se diže 1623 metra iznad mora, a ostali su ostali uživajući u ljepotama Štirovače. Pješačenje 4-5 sati. Planinari su se upisali u planinarski dnevnik ispod samog vrha. Pogled sa Šatorine ostaje nezaboravan. Velebit opjevan u pjesmama treba opipati i doživjeti njegovu veličinu, čistoću, ponos, bogatsvo i strpljivost.

Posjet predsjednika Mesića Slunju

U obilasku karlovačke županije predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić posjetio je 27.06.2000. Slunj. Sastao se s gradskim poglavarstvom, razgledao Rastoke gdje mu je priređen ručak. Posjet je prošao gotovo nezapaženo. Građani nisu previše zainteresirani za posjete političara. Ekonomska kriza, nezaposlenost, obezvređivanje domovinskog rata... problemi su s kojima se ljudi svakodnevno susreću. Predizborna obećanja ostaju bez pokrića u gruboj svakodnevnici. Dovode se pred sud javnosti direktori firma koji nisu proveli stečaj, a to obično znači slanje radnika na ulicu. Umjesto novih radnih mjesta na dnevnom su redu nova otpuštanja. Tu treba tražiti nezainteresiranost i apatiju kad je u pitanju politika i političari.

         Izabran dijecezanski upravitelj

         Zbor konzultora Riječko-senjske biskupije sastao se u Rijeci 29.06.2000. s namjerom da izaberu biskupijskog upravitelja nakon smrti nadbiskupa Tamaruta. Nadbiskupija mora funkcionirati. Konzultori su tajnim glasovanjem u drugom krugu izabrali mons. Ivana Šporčića. On je ispovjedio vjeru i time preuzeo vođenje nadbiskupije do imenovanja novog nadbiskupa. Prilike su doista specifične ne samo zbog nadbiskupove smrti nego i zbog odvajanja Gospićko-senjske biskupije (dismembracije). Biskupijskog upravitelja čeka specifičan posao u novonastalim prilikama.

         Podjela svjedodžba maturantima

         U Srednjoj školi Slunj upriličena je 30.06.2000. mala svečanost na kojoj su ovogodišnjim maturantima uručene svjedodžbe. Dva razreda su završili srednjoškolsku naobrazbu i sad se nalaze na križanju. Odluke donose sami kad je u pitanju njihova budućnost.

Ručak su priredili u Jelviku na koji su pozvali profesore, privrednike kod kojih su odrađivali praktični rad  i župnika. 

         Biskup na ostacima crkve u Gnojnicama

         Čitateljima je poznato da je naš biskup dr. Mile Bogović poznati i priznati povjesničar. Ljubav prema prošlosti vodi ga u neprestana istraživanja. Biskupska služba ne dozvoljava mu da se posve posveti povijesti ali usprkos tome on nalazi vremena za traganje po davnini. Tako je 01.08.2000. boraveći u Slunju potražio "crkvinu" u Gnojnicama. Uz pratnju vlč. Nikole Turkalja i slunjskog župnika našao se na mjestu gdje se i danas nalaze ostaci srednjovjekovne župne crkve u Gnojnicama. Crkva se spominje 1334. godine. Izgrađena je na strateški pogodnom mjestu, brdašcu oko kojeg Korana pravi polukrug. Sam se biskup pridružio čišćenju u korov obraslog tlocrta. Zidovi su debeli 80 cm a dimenzije crkve su po prilici 12x6 metara. Po pričanju mještana ovdje su bile oveće zidine. Kamenje su pojedinci odvezli i ugradili u svoje kuće ili gospodarske zgrade. Nadati se da će arheolozi ovom značajnom lokalitetu posvetiti dostojnu pažnju i na svjetlo dana iznijeti tajnu crkve u Gnojnicama. 

Nezapamćena suša

Ljeto 2000. ostat će zapamćeno po suši i iznimnim vrućinama. Urod mnogih poljoprivrednih kultura je gotovo uništen. Slunjski kraj poznat po kvalitetnom grahu ove je godine ostao bez ove važne živežne namirnice. Voćke su se sušile, urod kukuruza i krumpira više je nego prepolovljen. Ljudi su se čudili odakle uopće dolazi Slunjčica kad obilne kiše nije bilo dio proljeća i čitavo ljeto.

Neki su vjernici samoincijativno hodočastili na Glavicu moleći za kišu. Zanimljivo je da je upravo na dan slavlja Karmelice 16.07. pala lagana kiša.

«Kirche in Not» u slunjskom kraju

Predstavnici udruge «Kirche in Not», iza koje stoji bogata i plodna povijest pomaganja crkve u istočnim (komunističkim) zemljama, posjetili su 11.09.2000. slunjski kraj. Gđa Maria Konietzny i Sanja Krsnik mogle su se osobno uvjeriti o razmjerima razaranja, sporoj obnovi crkava i župnih stanova, o uvjetima u kojima žive svećenici i vjernici. Posjetili su župu Slunj, Drežnik, Vaganac i Korenicu. O ostalim crkvama primili su pismenu informaciju. Za razliku od ostalih udruga koje su pomagale uglavnom narod, ova udruga ima u vidu prvenstveno obnovu i izgradnju bogoštovnog prostora, župnih stanova. Potrebe su velike pa ne možemo očekivati veliku pomoć. Pogotovo kad se radi ne samo o našem dekanatu nego i ostalom dijelu Hrvatske koji je bio porušen, o Bosni. Ipak, svaka pomoć, makar u neznatnom iznosu, dobro će doći.

Blagoslov zgrade biskupije

Uz prisutnost mnogih svećenika i uglednika iz županije i grada Gospića biskup mons. Mile Bogović blagoslovio je kupljenu i obnovljenu zgradu biskupije u Gospiću 28.09.2000. Nakon blagoslova zgrade generalni vikar mons. Tomislav Rogić čestitao je biskupu sutrašnji imandan - sv. Mihovila. Uz biskupa tu su se našla i četvorica svećenika koji također sutra slave imendan.

Nakon čestitke župana g. Frkovića prisutni su se mogli počastiti po principu «švedski stol». Dugo se čuo žamor u zgradi biskupije u koju pomalo useljavaju sve potrebite biskupijske institucije.

Druženje učitelja i profesora

Ravnatelji osnovnih škola Slunj, Cetingrad i Rakovica te ravnateljica Srednje škole Slunj pozvali su 05.10.2000. svoje djelatnike na druženje uz večeru u hotelu «Jezero» na Plitvicama. U prekrasnom ambijentu Plitvica profesori, učitelji i djelatnici mogli su malo odahnuti od napornog rada s djecom. Ovakvo druženje stvara solidarnost među učiteljima. Problemi se lakše rješavaju ako u kolektivima vlada ozračje razumijevanja, prihvaćanja i sloge. Pedagoški rad iscrpljuje pojedinca i zato mu je potrebna moralna potpora da bi vršio ovu odgovornu zadaću. Upravo je ovo druženje imalo to za cilj. Prosvjetnim djelatnicima na ovom susretu pridružili su se cetingradski, cvitovački i slunjski župnik.

Dan poligona «E. Kvaternik» i županijski dan kruha

Dana 06.10.2000. poklopila su se dvije značajne proslave: dan slunjskog poligona «E. Kvaternik» i županijski dan kruha. U 8 sati slunjski župnik je služio misu sa djelatnicima slunjskog poligona na čelu sa zapovjednikom pukovnikom Hrvojem Papst. Sjetili su se svih poginulih za slobodu Hrvatske. Nažalost, nekoji uzvanici nisu mogli sudjelovati u cjelovitom programu proslave dana poligona jer se istovremeno održavao u Slunju županijski dan kruha. U 10 sati pred izloženim kruhovima u osnovnoj školi Slunj djeca su izvela zanimljiv program. U 11 sati svi su sudjelovali u misi zahvalnici za dar kruha. Županijska pročelnica za školstvo gđa Božica Stanišić podijelila je radost s djecom i učiteljima. Posadili su pred školom stablo sjećanja na ovaj dan.  

Biskup na dekanatskoj sjednici

Slunjski dekan je sazvao dekanatsku sjednicu za 10.10.2000. Uz prisutnost šestorice svećenika iz dekanata sjednici je predsjedao biskup Mons. Mile Bogović te ekonom biskupije vlč. Stipe Zeba. Glavna točka je bila obnova župnih stanova i crkava. Svaki svećenik je iznio svoje uspjehe, teškoće i planove. Učinjeno je puno u obnovi crkvenih objekata. U zadnje vrijeme opaža se umor kod donatora i samih vjernika.

Dijelu sjednice prisustvovao je ing. Petar Krsnik koji je izradio većinu projekata obnove crkava u dekanatu. Iznio je svoja iskustva i sugestije.

Svećenički nogomet u Slunju

Više od 20 godina traje tradicija svećeničkog športa. Nogomet i planinarenje su njihovi omiljeli športovi. Dana 16.10.2000. okupili su se svećenici-ljubitelji nogometa u Slunju. Odigrali su utakmicu u kojoj se padalo, sudaralo, znojilo, gubilo i pobjeđivalo. Nakon naporne utakmice - a dan je bio idealan – 15-ak svećenika nogometaša okrijepilo se u restoranu «Pino». Ovo druženje svaki put završi željom i odlukom da se ponovno nađu u nekom drugom mjestu.

Helikopterom iznad biskupije

Biskup mons. Mile Bogović sa četvoricom svećenika obišao je 26.10.2000. prostor čitave biskupije vojnim helikopterom. U 10 sati ukracali su se na helidromu u vojnom poligonu Slunj. Uz biskupa sjeli su vlč. Stjepan Zeba, vlč. Nikla Turkalj, vlč. Ante Luketić, vlč. Mile Pecić, snimatelj Vlado Butina i g. Božo Barić, tri člana posade i visoki časnik HV Brajković. Helikopter se digao, napravio krug iznad Slunja i uputio se preko Primišlja u ogulinski kraj. Vrijeme nije bilo sklono: pojavila se magla i tmurnost. Od ogulinskog kraja iznad Kapele začas se letjelica našla iznad Senja te ga obišla u širokom krugu. Od Senja letjeli su iznad Otočca i Gacke doline, iznad Gospića, Gračaca, Udbine, Korenice. Posebni je doživljaj bio let iznad Plitvičkih jezera. Od Plitvica preletjeli su preko Rakovice, Kršlje, Furjana i napravili krug iznad Cetingrada. Od Cetingrada opet krug nad Slunjem i spuštanje na helidrom na vojnom poligonu. Snimci iz zraka nisu idealni zbog loših vremeniskih uvjeta. Za ovaj let koji je trajao dva i pol sata dugujemo zahvalnost hrvatskoj vojsci.

Ekološka katastrofa iznad izvora Slunjčice

Vijest koja je obišla čitavu Hrvatsku 27.10.2000. posebno je zabrinula stanovnike slunjskog kraja. Spomenutog dana u večernjim satima, zbog neprilagođene brzine, prevrnula se cisterna sa 8 tona sumporne kiseline. Nesreća se dogodila iznad vrela Slunjčice iz koje se vodom opskrbljuje šira okolica. Otrovna tekućina odmah je iscurila. Sanitarne i ostale ekipe došle su nakon nekoliko sati. Slunj s okolicom je ostao bez pitke vode. Nakon tri dana voda je potekla vodovodom ali ne za piće nego samo za sanitarije. Cisterne su počele razvozilti pitku vodu stanovništvu. Stručnjaci raznih resora tvrde da je izbjegnuta katastrofa širih razmjera. Zapravo da će velike kiše i snijegovi donijeti neke probleme. Voda se ispituje dva puta dnevno. Ovo nije umirilo stanovništvo koje je ogorčeno načinom kako se prevoze opasni tereti. Gradsko poglavarstvo je zatražilo ostavku ministra zaštite okoliša, prometa i policije u čemu ima podršku stanovništva. Ovaj će incident brzo potisnuti novi događaji, ali stanovništvo će osjećati posljedice godinama. Predsjednik Mesić je posjetio mjesto katastrofe 31.10.2000. ali ni to nije smirilo ogorčeno stanovništvo, posebno ekologe.

Američki marinci na slunjskom poligonu

Po prvi puta u povijesti stigli su američki marinci na slunjski poligon «Eugen Kvaternik». Dana 10.11.2000. počela je stizati iz Rijeke oprema i ljudstvo ove elitne američke postrojbe. Koliko smo puta od 1945. do 1991. priželjkivali da  nas «okupiraju» Amerikanci -  komentiralu su Slunjani njihov dolazak. Sada je njihov dolazak partnerski. Vojna vježba zajedno sa Hrvatskom vojskom pod nazivom «Slunj 2000» trajala je do 25.11.2000. Poligon, zbog konfiguracije terena, idealan je za vojne vježbe. Američki su marinci ponudili neke akcije u korist lokalnog stanovništva (izgradnja lokalne ceste, posjet postrojbi, posjet školi...). «Zeleni» su organizirali skupljanje potpisa protiv prisutnosti marinaca zbog navodnog ugrožavanja okoliša. To je bio razlog da su odustali od planiranih akcija. Jedino su 19.11.2000. sudjelovali u misnom slavlju zajedno sa slunjskim vjernicima.  Njihov vojni svećenik Joseph Scordo koncelebrirao je sa župnikom. Slunjski vjernici počastili su ih nakon mise domaćim kolačima-masnicom i rakijom. Visoki američki časnici i vojnici ostali su iznenađeni srdačnošću i gostoljubivošću slunjskih vjernika. Pri odlasku ostavili su u znak pažnje humanitarnu pomoć.

 

USPOSTAVA GOSPIĆKO-SENJSKE BISKUPIJE

Ustoličenje Slunjanina mons. Mile Bogovića za prvog biskupa nove biskupije

Oči crkvene i društvene javnosti bile su 25. srpnja 2000. uprte u Gospić. Gotovo kompletan hrvatski episkopat, oko 150 svećenika, predstavnici Vlade, županija, gradonačelnici gradova i općina te preko 6.000 vjernika bili su sudionici događaja ustoličenja prvog gospićko-senjskog biskupa mons. MILE BOGOVIĆA. Od ranih jutarnjih sati iz raznih pravaca slijevala su se prema Gospiću osobna vozila, autobusi. Iz župa slunjskog dekanata krenulo je 11 autobusa. Po prilici je tako i iz ostalih 5 dekanata. Što se bliže približavalo 11 sati Gospić je bivao sve življi. Narodne nošnje na svakom koraku, staro i mlado u iščekivanju nečega što se događa rijetko.

Pola sata prije 11 sati krenula je veličanstvena procesija ulicama Gospića. Bila je to prilika za mnoge fotoreportere i fotografe da zabilježe veličanstvene prizore. Gospić nosi još rane nedavnog rata. Svako toliko pokaže se izrešetana fasada ili ostaci ruševina. Nakon križa slijedili su muškarci, limena glazba DVD Gospić i fanfare, zatim kulturnoumjetnička društva, predstavnici raznih udruga, narodne nošnje iz raznih župa, ministranti, svećenici, biskupi i nadbiskupi, predstavnici državnih vlasti, županija, gradova i općina, uzvanici, združeni pjevački zborovi i ostali puk.

U parku Kolakovac započeo je povijesni događaj ustoličenja prvog gospićko-senjskog biskupa. Biskupijski upravitelj (nakon smrti nadbiskupa Tamaruta) mons. Ivan Šporčić uzeo je riječ. Papinu bulu o uspostavi nove biskupije pročitao je mons. Tomislav Rogić a bulu o imenovanju prvog biskupa u osobi dr. Mile Bogovića pročitao je mons. Mile Pecić. Tada je predsjednik HBK-a i zagrebački nadbiskup mons. Josip Bozanić predao novom biskupu pastirski štap i to onaj štap koji su nosili krbavski biskupi. Novi je biskup tada zapjevao na staroslavenskom "Slava va višnih Bogu". Pripjevni psalam je predpjevavao g. Ambrozije Puškarić iz Ogulina. U homiliji biskup je sagledao prošlost i bacio pogled u budućnost. Njegova je riječ na visini događaja i sadrži viziju budućnosti na ovim prostorima.

U prinošenju darova sudjelovalo je pet dekanata. Slunjski dekanat je prinio plodove svog kraja: sir, rakiju, masnicu, slike koje prikazuju spaljenu crkvu u Slunju i biskupovu rodnu kuću.

Na kraju misnog slavlja izrekli su čestitke papinski nuncij mons. Giulio Einaudi, predsjednik HBK mons. Josip Bozanić, potpredsjednik Sabora i predsjednik Komisije za odnose s vjerskim zajednicama dr. Goran Granić, zatim lički župan g. Ante Frković i gradonačelnik Gospića g. Milan Kolić. Završnu riječ, kako to dolikuje, izrekao je biskup gospićko-senjski mons. Mile Bogović. Nakon blagoslova prisutni su pozdravili domovinu himnom "Lijepa naša".

Neobičnost biskupovog ustoličenja je i ručak u vojnom restoranu. To je jedini prostor u Gospiću koji može primiti 400 gostiju. Nije bilo drugog izbora. To ujedno govori o povezanosti naroda, crkve i vojske u ovim krajevima. Ta će povezanost biti potrebna i sutra.

Grad se Gospić čitavo popodne pretvorio u veliku pozornicu. Na mjestu ustoličenja, po trgovima i školama narod je igrao, plesalo, pjevao i slavio. Vreli srpanjski dan bit će zapamćen po događaju koji je će dati pečat gradu Gospiću i ovom prostoru.

HODOČAŠĆE U SENJSKU KATEDRALU

Oko 800 vjernika iz slunjskog dekanata u Senju

         U ovoj jubilarnoj godini vjernici slunjskog dekanata hodočastili su u senjsku katedralu 09.04.2000. Oko 12 sati krenulo je 9 autobusa prema Senju a neki su pošli osobnim vozilima. Lijep i sunčan dan išao je na ruku hodočasnicima. Bile su zastupljene gotovo sve župe dekanata: Slunj, Cetingrad, Rakovica, Cvitović, Lađevac, Blagaj, Drežnik, Vaganac i Korenica. Kod motela «Borje» složili su se u «karavanu» koja se uputila prema Senju. Hodočasnike je kod obale u Senju dočekao župnik i dekan vlč. Mile Čančar. Slijedila je procesija uskim senjskim ulicama uz korizmene pjesme.

Na vratima senjske katedrale u 16 sati hodočasnike je dočekao pomoćni biskup mons. Mile Bogović. Nije mogao sakriti emocije jer se radi o hodočasnicima iz kraja u kojem je on rođen, odrastao i primio krsnu vjeru. Nakon zahvale domaćinima slunjski dekan je započeo pokorničko bogoslužje. Dok su svećenici ispovijedali, rakovački župnik vlč. Pero Bogut predvodio je križni put napisan za ovu priliku. Misno slavlje sa prisutnim svećenicima predvodio je biskup Bogović. U propovijedi je pozvao na pomirenje i praštanje ne samo među nama katolicima nego i na kajanje za nepravde počinjene pravoslavnim vjernicima u dugoj povijesti. Oko 18.30 završila je misa u katedrali. Narod je mogao pola sata razgledati drevni Senj, prošetati obalom i udahnuti

primorski zrak. Slijedio je povratak kućama.

Ovaj će događaj ostati u dubokom pamćenju vjernicima slunjskog dekanata. Ne samo zbog posjeta Senju bogatom prvorazrednim spomenicima vjere i kulture, nego zbog jubilarne godine. Ovim su se vjernici župa slunjskog dekanata pridružili hodočasničkoj povorci koja na svetim mjestima dobiva jubilarni oprost.

 

SUSRET SVEĆENIKA PET DEKANATA U SLUNJU

Promišljanje proslave Velikog jubileja

 

U Slunju je 28.02.2000. godine održan susret svećenika 5 dekanata (Gospić, Senj, Otočac, Ogulin i Slunj). Povod ovom susretu je jubilejska godina i proslave u njoj. Susret je otvorio pomoćni biskup mons. Mile Bogović, a glavni predavač je bio dr. Ivan Šaško iz Zagreba. U iscrpnom predavanju dao je analitički osvrt na naše vrijeme u kojem slavimo veliki jubilej. Vrijeme je to stvaranja "novog" čovjeka a to uključuje stvaranje novih simbola, novog sustava vrijednosti, obreda...Unatoč otuđenjima, tjeskobama, individualizmu i lažnoj uspješnosti, kršćanska poruka ostaje privlačna i neodoljiva današnjem čovjeku. Jubilarna godina je prilika za oprost, pomirenje i pročišćenje spomena, za hodočašća koja imaju dugu prakasu u povijesti crkve i veliku simboliku, za oproste koji su nepravedno potisnuti u kršćanskoj svijesti. Svećenici su, polazeći od konkretne prakse, dali prilog polodnoj diskusiji.

Drugi dio susreta bio je u znaku novog načina uzdržavanja svećenika. Inicijativa HBK da financiranje svećeničke službe bude transparentno i solidarno našla je odjeka u svim biskupijama. Prikupljaju se sugestije i mišljenja svećenika sa «terena». Svećenici su živjeli s narodom i za narod te su kao i narod obilovali ili oskudjevali. Često su puta bili prepušteni sami sebi, bez osiguranja osnovnih uvjeta za život. Vrijeme je sazrijelo da i svećeničko uzdržavanje bude dolično riješeno. Polazeći od konkretne situacije treba nalaziti rješenja koja odgovaraju našim prilikama a ne kopirati strana.

         Nakon ručka i završne diskusije svećenici su se razišli svojim župama. Oni će ponijeti glavni dio tereta ne samo u ovoj jubilarnoj godini nego o njima ponajviše ovise promjene koje kucaju na vrata Crkve.

SUSRET KARITASOVIH DJELATNIKA U SLUNJU

Kakav karitativni rad u budućnosti?

         U Slunju je održan 11. ožujka 2000. susret karitasovih djelatnika pet dekanata koji čine buduću Gospićko-senjsku biskupiju. To je jedan od mnogih susreta u jubilejskoj godini koji su održani ili se namjeravaju održati na ovom prostoru. Ovaj je susret imao za cilj promišljanje karitativnog rada u budućnosti. Glavno predavanje održao je dr. Milan Špehar. Karitas, koji je poznat samo po dijeljenju šećera, brašna i odjevnih predmeta, treba u kršćanskoj svijesti postati karitas koji "daje samoga sebe". Nekada je važnije dati nekome vrijeme nego odjeću. Stari, bolesni, usamljeni, drogirani, alkoholičari, djeca koju hrani ulica…traže posebne oblike karitativnog rada. Volonteri su tu nenadomjestivi. Oni se trebaju roditi u našoj crkvi koja će biti prepoznatljiva po mnogovrsnom karitativnom djelovanju kao potvrđivanju evađelja.

O ustroju nacionalnih i župskih karitasa govorila je gđica Suzana Ciganović, načelnica sektora pri HC u Zagrebu. S. Marija Altin govorila je o dragovoljstvu /volonterima/ u Rijeci i okolici, a dali su svoja svjedočastva i dvojica dragovoljaca (liječnica Karmen Baričević i student Aris). U središtu ovog susreta bila je euharistija koju je predvodio pomoćni biskup mons. Mile Bogović uz desetak svećenika. Nakon plodne diskusije oko 60 karitasovih djelatnika iz pet dekanata (Gospić, Otočac, Senj, Ogulin i Slunj) otišli su u svoje župe s posve novim saznanjima. Nepregledno polje rada čeka ljude dobre volje koji su spremni dati sebe drugima.

 

EUHARISTIJSKI KONGRES U SLUNJU

Dekanatski euharistijski kongres u godini Velikog jubileja

 

         Slavlje euharistijskih kongresa po dekanatima zamišljeno je kao priprema na nadbiskupijski kongres u Rijeci. Tako je Ogulinski dekanat slavio kongres na Tijelovo, otočki, senjski i gospićki dekanat zajedno 10. rujna. Slunjski dekanat je odredio 3. rujna 2000. za svoj kongres.

Pripreme su trajale po župama. Devetnica ili bar trodnevnica trebala je vjernike pripremiti na zajedničko okupljanje oko biskupa spomenutog dana.

         Slunjski su vjernici očistili trg pred crkvom, spleli vijenac,vatrogasci su ga isprali šmrkom. Nakon obilne kiše u noći osvanuo je ugodan 3. rujan. Na ljetnoj pozornici, na kojoj se događa kulturno-zabavni život, priređen je oltar, ukrašen prostor. Razglas je u ovakvim prilikama nezaobilazan. Susjedi su nesebično pritekli u pomoć. Tiha sakralna glazba od jutarnjih sati pripremala je trg za slavlje. Policija je radila svoj posao: zabranila promet na trg i oslobodila lijevu stranu glavne ulice za procesiju.

         Od 10 sati svećenici su ispovijedali pristigle vjernike. Ministranti, svećenici i biskup obukli su se u velikoj dvorani i u pratnji grupa u narodnim nošnjama krenuli na trg. Nakon župnikovog pozdrava, koji je istakao da biskupovom prisutnošću euharistija dobiva puninu, započela je kongresna misa. Biskup, domaći sin mons. Mile Bogović, započeo je misno slavlje svojim biskupskim geslom: u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!  Biskup je upozorio na važnost nedjeljne mise u životu kršćana. Bez mise vjernički se život gasi.

Nakon mise vjernici su prošli u procesiji glavnom gradskom ulicom. Ovo je prvi put nakon drugog svjetskog rata da je Presveti prošao i glavnom slunjskom ulicom koja je ujedno i državna cesta br. 1. Preocesija se vratila na isti trg gdje je kongres završio biskupovim blagoslovom. Zbog slabo organiziranog prijevoza broj vjernika je bio ispod očekivanja. Ipak, za ovakve susrete masovnost nije najvažnija. Ovaj će kongres u svakom slučaju ostati nešto najljepše što se dogodilo u jubilarnoj godini u Slunju i slunjskom kraju.(M.P.)  

UMRO NADBISKUP dr. ANTON TAMARUT

01.12.1932 - 28.06.2000

         Vijest o smrti riječko-senjskog nadbiskupa dr. Antona Tamaruta iznenadila je i ražalostila mnoge vjernike u nadbiskupiji. Tihi natpastir preminuo je u Kliničkom bolničkom centru u Rijeci 28. lipnja 2000. u 68. godini života.

         Nadbiskup Tamarut rođen je 1.prosinca 1932. u Novalji. Zaređen je za svećenika 29.06.1957. Nakon pastoralnog djelovanja u krčkoj biskupiji godine 1962. odlazi u Rim na studije. Doktorirao je 1966. u Rimu iz crkvenog prava i magistrirao iz liturgike. Od 1967. profesor je na Teologiji u Rijeci. Imenovanje šibenskim biskupom 1986. zateklo ga je na službi generalnog vikara krčke biskupije. Zaređen je za biskupa 16.03.1986. u Šibeniku. Godine 1987. Sveti ga je Otac imenovao riječkim nadbiskupom-koadjutorom. Nakon odlaska preuzvišenog nadbiskupa mons. Josipa Pavlišića u zasluženu mirovinu u siječnju 1990. postaje riječki nadbiskup i metropolita. Obnašao je odgovorne dužnosti u HBK, a od travnja 2000. predsjednik je Komisije za odnose s državom.

         Pokopan je u riječkoj katedrali 01.07.2000. uz nazočnost gotovo svih hrvatskih biskupa na čelu sa predsjednikom HBK i zagrebačkim nadbiskupom mons. Josipom Bozanićem, apostolskim nuncijem nadbiskupom G. Einaudijem, uz prisutnost 200 svećenika, mnoštva vjernika te predstavnika državnih vlasti.  

         Nadbiskup Tamarut spada u red crkvenih pastira koji su radili tiho ali uporno. Njegova ljubav prema Crkvi dovodila ga je u neminovne sukobe s raznim huškačima i razbijačima. Nježan po prirodi udarce je nosio u sebi. Sve je to imalo odraza i na njegovo zdravlje.

         U Slunju je boravio prošlo ljeto. Uzeo je osam dana odmora i proveo ih upravo u našem dekanatu. Posebno je cijenio vjernike našeg kraja koji su potvrdili u daljnjoj i bližoj prošlosti svoju vjernost crkvi. To je znao prepoznati i cijeniti.

         Nekoji su ljudi više govorili životom nego riječima. Nadbiskup Tamarut spada među takove. Svojim životom ostavio je trag u crkvi u Hrvata, u Riječko-senjskoj nadbiskupiji, među svećenicima i pukom. Neka mu Božja dobrota podari mjesto na gozbi života u vječnosti!

 

Božićna ispovijed

         Božićna ispovijed tradicionalno se obavlja 21. prosinca u župi Slunj. Tako je bilo i 21.12.1999. godine. Od jutarnjih sati dolazili su ljudi u zagrijanu dvoranu gdje su tijekom dana stajala sedmorica svećenika na raspolaganju. U dogovoru sa Osnovnom i Srednjom školom đaci su dolazili po ra        zredima (umjesto sata vjeronauka) i ispovjedali se. Župnik je pričešćivao one iz udaljenijih sela. Misa je slavljena u 11 i u 17 sati. Računamo da se ispovjedilo tijekom dana oko 800 osoba. To je najbolja priprema za Božić. Dodajmo da je tih dana vladala polarna zima u našem kraju.

         Svečana sjednica gradskog poglavarstva

         Svečana sjednica gradskog poglavarstva održana je 22.12.1999. u kino dvorani. Gradonačelnik g. Milan Skukan dao je godišnje izvješće o radu poglavarstva i planovima za iduću godinu. Sjenica je imala prvenstveno svečarski karakter u povodu božićnih blagdana i nove godine, a prisustvovali su joj i ugledniji gosti.

         Božićni koncert Osnovne škole 23.12.1999

         Djeca Osnovne škole Slunj zajedno sa učiteljima priredili su božićni koncert 23.12.1999. u 12 sati u crkvi-dvorani. Polarna zima, škripanje snijega pod nogama doprinosili su božićnom ugođaju. Dječji zbor otpjevao je splet božićnih pjesama uz pratnju dječjeg tamburaškog orkestra. Prikazan je i igrokaz u božićnom štimungu. Djeca i učitelji su se trudili i u ovaj koncert i igrokaz uložili puno truda i ljubavi. Nažalost, odaziv roditelja bio je slab. Djeca su bila uglavnom i publika. Ravnatelj Osnovne škole g. Nikola Japunčić pozvao je sve djelatnike škole na ručak u restoran "Pino". Bilo je to druženje uoči božićnih blagdana i školskih praznika.

         Božićna polnoćka bez pucanja

         Božićna polnoćka proslavljena je dostojanstveno i pobožno uoči Božića 1999. Temperatura se spustila ispod 10 stupnjeva Celzija. Pretežno mlađi svijet dohrlio je u crkvu-dvoranu. Pucanja nije bilo što je sve razveselilo. Tome je pridonijelo nekoliko nedjelja opominjanja i upozoravanja na ovu ružnu pojavu koja nema veze s malim Djetetom. Ipak, mala grupica pripitih i ovaj je put mrmljala pred crkvom ali su bili nadglasani pjesmom i molitvom iz tisuću grla.

Na sam Božić također mnoštvo naroda na misama. Kao na polnoćki tako je i iza poldanje mise zaigralo kolo "Janje moje". Malo je čudno da mladi ne znaju cijeniti vrijednost ovog kola koje je bilo simbol otpora ateizaciji i odnarođivanju. Naime, u ovo se kolo hvataju samo srednja i starija generacija.

         Blagoslov kuća od 28.12. 1999. do 16.01.2000

            Na Ivanje 27.12.1999. župnik je blagoslovio vodu i odmah sutradan započeo s blagoslovom kuća po zacrtanom rasporedu. Vrijeme je bilo promjenljivo ali je dobrim dijelom bilo ugodno za ovo doba godine. Raspored je poštivan s malim korekcijama zbog pogreba. Blagoslov kuća je potvrđivanje crkvenog zajedništva i župnikov uvid u probleme pojedinih obitelji.   

Predstavljanje krizmanika u Slunju

Na zadnju nedjelju u siječnju slunjski župnik je predstavio ovogodišnje krizmanike. Radi se o osmašima koji se spremaju preuzeti odgovornost u crkvi primanjem sakramenta krizme. U njihovoj pripremi, uz roditelje i kumove, sudjeluje i čitava župska zajednica. Upravo zajednica vjernika, koja se okuplja oko oltara, najbolji je "odgojitelj". Dok su krizmanici izgovarali svoja imena, okupljeni narod je to pratio velikom pažnjom i željom da budu graditelji Božjega svijeta. Sakrament krizme podijelit će 17.06.2000. domaći sin mons. Mile Bogović, pomoćni biskup. 

Sjednica župskog pastoralnog vijeća

U Slunju je održana 10.02.2000. sjednica župskog pastoralnog vijeća koje broji 15 članova. Izabran je podpredsjednik vijeća (g. Mile Turkalj) i tajnica (gđica Mirjana Jurčević). Vijeće je raspravljalo o jubilarnoj godini, sudjelovanju na susretu pastoralnih vijeća u Ogulinu, radovima na obnovi crkve, karitativnom radu…Jedna talijanska udruga ponudila je 10 krava obiteljima sa više djece. Vijeće je suglasno da sudjeluje u tom projektu kao savjetodavno tijelo. Ovo je samo jedna od aktivnosti župskog pastoralnog vijeća. Možemo reći da će novo tisućljeće ponudit laicima velike šanse u crkvi.

Skupština Udruge dragovoljaca domovinskog rata

U Slunju je 12.02.2000. godine u 18 sati održana godišnja skupština Udruge hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata. Nakon službenih izvješća dodijeljene su zahvalnice pojedincima iz udruge i suradnicima. Zahvalnicu je dobio i slunjski župnik "za potporu i razvoj UHDDR-e". Ovakvi susreti sudionika domovinskog rata trebaju se nastaviti. Ovi ratnici nose rane na duši i tijelu koje su opomena da se više nikad ne ponovi zlo koje nas je protjeralo sa ognjišta. Nakon završetka službenog dijela priređena je zakuska u hotelu "Park". 

Biranje ravnatelja Osnovne škole

Nakon završene nastave 15.02.2000. učitelji Osnovne škole Slunj birali su novog ravnatelja. Prispjele su dvije ponude: g. Pero Živčić i dosadašnji ravnatelj g. Nikola Japunčić. Tajnim glasovanjem g. Nikola Japunčić je dobio 19, a g. Pero Živčić 6 glasova. Time je dosadašnji ravnatelj dobio podršku većine učitelja. Rezultate ovih izbora treba potvrditi Ministarstvo školstva. Bilo bi nekorektno ako bi Ministarstvo zaobišlo glas većine i imenovalo nekog trećeg.

Služba Božja u obnovljenoj crkvi?

Blago i gotovo proljetno vrijeme dozvolilo je farbanje zvonika župne crkve u Slunju koncem veljače. "Zarobljena" skela čekala je proljeće da bi mogla biti upotrebljena drugdje nakon bojanja zvonika. Nakon postavljanja ure i farbanja skela je skinuta i barokni zvonik je zasjao u punom sjaju. Slijedilo je postavljanje snjegobrana i gromobrana na bakarnim limom pokrivenu crkvu. Time je najteža faza obnove spaljene crkve dovršena. Slijedi uređenje unutrašnjosti. U jubilarnoj godini ova bi crkva trebala biti osposobljena za službu Božju. Sve ovisi o ljudima dobre volje i njihovim prilozima. Bila bi najljepša uspomena na jubilarnu godinu početak redovite službe Božje u obnovljenoj crkvi. Slunjski vjernici to živo žele.

            Krštenje 7. i 8. djeteta

         U župnoj crkvi u Slunju 01.04.2000. godine kršteno je 7. i 8. dijete Ivana i Nade Pavlešić. Matija rođen 1998. "čekao" je Petra koji se rodio 16.02.2000. da bi bili zajedno kršteni spomenutog dana. Deveto dijete ovih hrabrih roditelja tragično je stradalo u progonstvu u Karlovcu. I ovaj se put potvrdila ona stara istina da djecu imaju ne bogati nego oni koji vole djecu. Ova djecom bogata obitelj vratila se u kuću obnovljenu u programu Ministarstva obnove. Recimo na kraju ove kratke bilješke da se uvijek nađe izlaz iz teškoća i da hrabrima pripada budućnost.

         Predstavljena knjiga Hrvoja Salopeka

         U gradskoj vijećnici 17.04.2000. predstavljena je vrijedna knjiga g. Hrvoja Salopeka "Stari rodovi ogulinsko-modruške udoline". Ogulinski kraj, kad je riječ o prezimenima, usko je vezan uz slunjski. Opustjele krajeve zbog turskih provala naselili su i stanovnici iz ogulinskog kraja. Zato su nam mnoga prezimena zajednička. Dr. Milan Kruhek predstavio je knjigu koja baca svjetlo na mnoge nepoznanice i daje čitatelju uvid u kretanje stanovništva na ovom prostoru tijekom i nakon turskih ratova, zatim seobe u 19. i početkom 20. stoljeća, obrađuje govor, prezimena i nadimke. Knjiga je tvrdo vezana, 334 stranice teksta popunjene su brojnim kartama i fotografijama, a izdavač je Matica hrvatska Ogulin. Promociju u Slunju organizirala je Matica Hrvatska Slunj.

         Uskrsno bdjenje dobiva svoje mjesto

         Ovogodišnje uskrsno bdjenje na Veliku subotu 22.04.2000. bilo je dobro posjećeno. Nelogičnost, da je na bdjenje dolazilo tek nekolicina vjernika, a na blagoslov jela u rane jutarnje sate mnoštvo, pomalo se mijenja. Tome je pridonijelo i uvođenje blagoslova jela na kraju bdjenja. Možemo reći da je već stvorena tradicija da mnoštvo vjernika, bez pucanja i galame, dolaze na bdjenje. Blagoslov jela na kraju obreda samo doprinosi značenju i bogatstvu najsvetije noći.

         Uskrs u znaku topline

         Ovogodišnji Uskrs 23.04.2000. bio je veoma dobro posjećen. Prostrana dvorana nije mogla primiti sve vjernike pa su mnogi ostali ispred dvorane. Zanimljivo je da se je temperatura popela blizu +30 stupnjeva što baš nije čest slučaj. Od uskrsnih pjesama najomiljelija je "Veseli se o Marijo". Ovu pjesmu, vrlo jednostavnu i melodičnu, prihvati čitava crkva, staro i mlado.

         Sjednica župskog pastoralnog vijeća

         Župnik je sazvao sjednicu župskog pastoralnog vijeća 28.04.2000. Od 14 odazvalo ih se 9. Glavna tema je primljene ponude izvođača za daljnje radove na župnoj crkvi. Na redu je iskop podova, izolacije, žbukanje, električna rasvjeta, stolarija. Zidarski radovi bi koštali oko 500.000 kn. Vijećnici su mišljenja da se traže daljnje informacije stručnjaka i provjeri ozbiljnost ponuđača. Želja, da domaći radnici dobiju posao, posve je opravdana, ali isto tako traži se kvaliteta i prihvatljiva cijena.  

         Vatrogasaci proslavili svog zaštitinika

         U rane jutarnje sate 06.05.2000. vatrogasne i automobilske sirene probudile su Slunjane. DVD Slunj se spominje svog zaštitnika sv. Florijana (04.05). Učinili su to subotom kad su svi slobodni. Na trgu pred crkvom domaćice su iznijele kavu i pića da ih počaste. Neki su obučeni u lijepe uniforme. Društvo obuhvaća gotovo sve generacije: od veterana do najmlađih koji se priključuju ovoj humanoj akciji.

Vatrogastvo je pustilo korijene u Slunju. Prvo vatrogasno društvo u Slunju osnovano 1893. U progonstvu smo 1993. proslavili stotu obljetnicu društva. Opravdanost postojanja DVD-a pokazalo se naročito ove godine. Zbog nezapamćene suše često je sirena pozivala vatrogasce na intervenciju. Obično se radilo o požarima na otvorenom zbog ljudskog nemara i prijevozu pitke vode. 

         Dan hrvatske državnosti

         Dan hrvatske državnosti proslavljen je svečanom misom  30.05.2000. u 11 sati. Uz prisutnost gradonačelnika sa suradnicima na misi je sudjelovalo oko 100-ak osoba. Ovaj dan koji nas podsjeća na vjekovni san prijašnjih generacija o vlastitoj državi nije dobio ono značenje koje zaslužuje. Prebrzo je zaboravljena ona silna energija koja je bila usmjerena ka stvaranju hrvatske države. Briga oko svagdanjih problema potiskuje važnost države kao jamstva mira i slobode stvaralaštva.

         Provala u župsku dvoranu

         Župnik je zatekao 09.06.2000. provalnike u župsku dvoranu i odmah obavijestio policiju. Nakon uviđaja i prikupljenih dokaza policija je lako identificirala provalnike. Radi se o maloljetnicima koji su u sred bijela dana imali drskosti provaliti u dvoranu. Preko ovakvih se provala ne smije prijeći jer to vodi u veći kriminal. Maloljetnički kriminal treba preventivno spriječavati. Policija dolazi kao zadnja instanca, a roditelji trebaju prvi otkriti stramputice svoje djece i pomoći im da se vrate na put.

         Otvaranje vodovoda u Malom Vukoviću

         Mali Vuković pamtit će datum 10.06.2000. Tog je dana u ovo selo došla po prvi put tekuća voda. Izgradnju vodovodne mreže financirale su Hrvatske vode i Grad Slunj uz sudjelovanje mještana. Trebalo je mnogo dogovora, moljakanja i napornog rada dok je slavina došla u svaku kuću. Župnik je spomenutog dana blagoslovio vodovod. Oko glavnog hidranta u središtu mjesta okupilo se 50-ak mještana. Nakon blagoslova iz hidranta je vatrogasnim šmrkom potekla obilna voda. Prisutni nisu mogli vjerovati da je to stvarnost. Kad ih je Jure Cindrić polio šmrkom nastala je vriska i cika. Dugo u noć mještani su uz jelo i piće slavili dolazak vode u njihovo mjesto. 

Blagdan Presvtog Trojstva s gostima iz Schwarzwalda

         Zaštitnik župe, blagdan Presvetog Trojstva, u ovoj jubilarnoj godini ima posebno značenje. To se primjetilo i na samom slavlju 18.06.2000. Vjernici su osjetili blizinu Božje ljubavi u ovim burnim vremenima.

Misu je predvodio mons. dr. Ivan Devčić, rektor riječke teologije. Njegova je propovjed približila tajnu Presv. Trojstva vjernicima i obratno. Bili smo počašćeni dolaskom gostiju iz Šwarzwalda. Grupa od 22 vjernika iz ove njemačke pokrajine podijelila je s nama radost blagdana. Darovali su raskošni svijećnjak s uskrsnom svijećom te svotu od 5.000 DM. Ovu je svotu odmah župnik namjenio za nabavku zvona.  Iza mise narod se zadržao na trgu pred crkvom, čula se pjesma.

S. Amalija uz pomoć s. Veronike Petrović pripremila je i servirala ručak za 30 gostiju.

Devet junica obiteljima sa više djece

Talijanska humanitarna udruga iz grada Castelsangiovanni "Genitori per Slunj" financirala je nabavku devet junica za obitelji sa najmanje troje djece na području župe Slunj. Prispjele molbe razmotrilo je župsko pastoralno vijeće i predložilo 9 obitelji. Najvažniji je uvjet da imaju najmanje troje malodobne djece, a onda je slijedio socijalni ključ. Junice su isporučene 06.07.2000. preko firme Agro-Lobor iz Zlatara. Cijena jedne junice je 10.000 kn. Ovo je tek mali doprinos oživljavanju stočnog fonda potpuno uništenog u ratu. Jedna je obitelj dočekala junicu poljupcem. To je razumljivo kad se imaju u vidu teške gospodarske prilike. Obnovljene kuće ne znače puno ako ukućani nemaju od čega živjeti. Zato su i ove junice dobar početak za 9 obitelji u okolici Slunja.

Karmelica na Glavici u znaku kiše

Već je uhodan običaj da se Gospa Karmelska slavi nedjelju iza njezinog kalendarskog datuma. U nedjelju 16.07.2000. mnogi su se uputili pješice prema Glavici. Kiša koja je noćas počela padati bila je razlog radosti jer suša prijeti uništenjem usjeva. Misu smo slavili u kapeli koja nije mogla primiti sve vjernike. Propovjedao je vlč. Josip Štefančić, a koncelebrirao je mons. Marijan Ožura i župnik. Ove godine čak nije bilo ni prodavača pića oko crkvice zbog kiše.

Nakon mise hodočasnici su se okrijepili u predivnoj šumi ne obazirući se na kišu koja je donosila osvježenje nakon nesnosne žege i suše.

Posjet Bibinjana

U subotu 08.07.2000. Slunj su posjetili Bibinjani. Mediji su zbog Veljuna i zbog spomen ploče Francetiću digli veliku prašinu oko Slunja. Upravo je to razlog da mnogi navrate u Slunj. Svakodnevno se vide ljudi svih generacija i svih registracija na trgu. Bibinjane spominjemo jer su oni organizirano došli u Slunj. Obišli su crkvu u obnovi i dvoranu u kojoj se služi misa. Demokracija pruža svima mogućnost da se izraze i kad toga ne bi bilo onda bi demokracija bila samo za neke.

Uvježbavanje slunjskih pjevača za ustoličenje

Priprema oko ustoličenja gospićko-senjskog biskupa odnosila se i na pjevače po našim župama. Predviđeno je zajedničko pjevanje svih zborova. Zato su orguljaš g. Milan Dučić i dirigent g. Ivan Prpić Špika iz Senja obilazili prijavljene župe. U Slunju su 22.07.2000. "uštimavali" slunjski crkveni zbor za slavlje ustoličenja. Pjevači su radosno dali sve od sebe za ovako važan događaj. Iza predivnog pjevanja na ustoličenju stajalo je mnogo truda. To pjevači najbolje znaju.

Kolači za ustoličenje

Župa Slunj preuzela je zadaću da pripremi kolače za dan ustoličenja gospićko-senjskog biskupa. Domaćice su po kućama pekle kolače i donosile u župni stan. Sudjelovalo je oko 100 obitelji. Časne sestre sa suradnicama to su slagale i pakovale. Na dan ustoličenja župnik je pun automobil kolača prevezao u Gospić gdje su ukrasili stolove u zgradi gimnazije. Ovdje su počašćeni pjevački zborovi, folklorne grupe...Ovo je jedan od načina kojim su slunjski vjernici sudjelovali u ovom povijesnom događaju.

Mramorno klecalo darovao g. Darko Tuhtan

G. Darko Tuhtan iz Rijeke po vlastitom priznanju zaljubljenik u ove krajeve, darovao je slunjskoj crkvi po vlastitoj ideji izrađeno klecalo s raspelom. Ljubav prema ovom kraju potječe iz domovinskog rata. U patnji, strahu i tjeskobi, što svaki rat nosi, rodila se neraskidiva veza prema Lici i Kordunu. Klecalo je osobno dovezao 03.08.2000. u Slunj. G. Tuhtan je već darovao jedno raspelo izrađeno također u vlastitoj radionici.

Dani grada Slunja

Dani grada Slunja od 4. do 6. kolovoza 2000. kao svake godine privukli su veliko mnoštvo žitelja Slunja i okolice u grad na dvije rijeke. Na Dan domovinske zahvalnosti 5. kolovoza služena je misa zahvalnica u 11 sati. Uz gradske čelnike i uvažene goste misi se pridružilo oko 150 osoba.

U nedjelju 6. kolovoza na misi u 11 sati našli su se ugledni gosti iz vojske i politike: general HV Miljenko Crnjac, brigadir Mate Pađen, zapovjednik specijalne policije Dražen Perković, načelnik Gruda Dobroslav Galić, načelnik Škarbnja Mladen Škara, načelnik Karlobaga Željko Dokozić, načelnik Konjščine Željko Stošić, predsjednik vijeća općine Krašić Stjepan Cipurić, gradonačelnik Castelsangiovannia g. Aldo...Iza mise održana je svečana sjednica gradskog vijeća. Dok je govorio gost g. Hrvoje Hitrec (potpredsjednik HDZ-a) dio oporbe je napustio dvoranu.

   Svaku večer, pretežno mlađi svijet, okupljao se na trgu pred crkvom i prisiljavao se uživati u gromoglasnoj glazbi. Prvu večer (04.08) pjevao je Alen Nižetić, drugu Jasna Zlokić, treću Thompson koji je pobrao najveći aplauz. Pod šatorima se točila piva, nudila kotlovina, alkoholna i bezalkoholna pića. Odnekud zalutao i cirkus sa svojim "sadržajima". Zbog male platežne moći stanovništva ugostitelji nisu previše zaradili.

 Otkriven spomenik svim poginulima za slobodu

Na dan domovinske zahvalnosti 05.08.2000. otkriven je spomenik svim palim za slobodu Hrvatske. Spomenik se nalazi u parku u centru grada, na trgu koji nosi ime prvog hrvatskoh predsjednbika Franje Tuđmana. Autor spomenika je Atis Salvaro iz Zagreba, a izvođač radova Tehnopromet iz Ozlja. Po svojoj pojavnosti spomenik je jednostavan i monumentalan. To ga čini privlačnim i po svojoj poruci nadilazi uske stranačke interese ili ideologije. Uz povijesni grb tu je križ koji dominira kompozicijom. Spomenik se uklapa u park i dobiva se dojam kao da je iz njega izrastao.

Spomenik su otkrila djeca poginulih branitelja uz počasnu stražu predstavnika policije i vojske, a blagoslovio ga je župnik. Uz lokalne čelnike govorio je nadahnuto general Miljenko Crnjac.

Mala Gospa

Proslava Male Gospe počela je trodnevnicom. Uoči samog blagdana počelo je kišiti. Večernja misa s procesijom unatoč kiši privukla je Marijine štovatelje. S upaljenim svijećama prošli smo oko dvorane.

Poldanju misu predvodio je generalni vikar naše biskupije mons. Tomislav Rogić, a koncelebrirali su susjedni svećenici. Narod je pjevao i molio iz dubine duše. Nakon mise veselje se prenijelo na trg. Dok su svećenici u župnom stanu ručali, na trgu se čula pjesma. To je ona pjesma koja odzvanja stoljećima i svjedoči o neuništivosti ovoga naroda.

Na popodnevnu misu majke su donijele malu dječicu. Vlč. Pero Bogut prilagodio je misu njihovom uzrastu. Blagoslov dječice već je postao zaštitini znak blagdana Male Gospe. Djeca su najveće bogatstvo ovga kraja.

Početak nove školske godine misom

Nova školska godina 2000/01 počela je 11.09.2000. U dogovoru sa ravnateljem Osnovne škole g. Nikolom Japunčić i ravnateljicom Srednje škole g-đom Dijanom Cindrić, prvi dan škole počeo je misom u 11 sati. Razrednici su došli sa svojim razredima i prostrana župska dvorana postala je kao košnica. Radi se o 600 đaka iz obe škole sa većinom učitelja i profesora. Uz slunjskog župnika misi se pridružio i vlč. Štefančić.

Nakon mise župnik je počastio učitelje i profesore u maloj dvorani. Ovo je postala već tradicija.

Miholje u Šušnjari

Već je tradicija da Miholje slavimo u nedjelju iza blagdana. Ove je godine to bilo 01.10.2000. Kiša je padala čitavu noć. U 13 sati hrabri štovatelji sv. Mihovila krenuli su pješice u šumu koja krije njegovu kapelu. Automobilom se nije moglo zbog kiše i raskvašenog puta. Vrijedni Nikšićani očistili su put i okoliš oko kapele. Veliki natpis «Sv. Mihovil» na čistini kod kapelice označavao je mjesto gdje se treba slaviti misa. Zbog kiše nismo mogli slaviti na otvorenom. Nažalost, svi nisu mogli stati u kapelu. Mnogi su stajali pod kišobranima vani.

Na kraju mise narod se družio. Našla se koja čašica rakije. Pod kišobranima su pogledavali prema nebu. Ovo je ljeto suša bila najveći problem pa se nitko ne ljuti na kišu. 

Otkrivena ploča Milanu Neraliću (1875-1918)

Na sajmeni dan 12.10.2000. na Trgu Zrinskih Frankopana otkrivena je spomen ploča velikom športašu (mačevalac) Milanu Neraliću na njegovoj rodnoj kući. Inicijator postavljanja ploče je Grad Slunj. Ploču su otkrili izaslanik HHO-a Josip Perković i predsjednik Hrvatskog mačevalačkog saveza Bogumil Jambrušić uz prisutnost srednjoškolaca, predstavnika medija i poštivalaca ovog velikog športaša. Milan Neralić je osvojio 1900. godine na olimpijskim igrama u Parizu brončanu medalju iz mačevanja. To je prva olimpijska medalja koju je osvojio Hrvat. Događaj otkrivanja ploče medijski je dobro predstavljen široj javnosti. Dojam je da slunjska športska javnost nije posvetila ovom događaju pozornost koju zaslužuje.

Pokop kostiju franjevaca

Pri obnovi župne crkve otkrivene su kosti u kripti, grobnicama i lađi crkve. Kosti su pomno sakupljene. Jedna od pet grobnica je obrađena i u nju su stavljene pronađene kosti. Radi se o kostima franjevaca koji su ovdje držali samostan do 1583. godine kad su se morali povući pred turskim provalama. Kosti su stavljene u dva sanduka obložena bakarnim limom. Svaki je težek oko 400 kg. Dana 26.11.2000. iskazana im je počast kršćanskog ukopa. Za ovu priliku došao je franjevac sa Trsata, gvardijan o. Serafin Sabol te tri franjevačka klerika iz Zagreba. Gvardijan je nakon obreda ukopa predvodio poldanju nedjeljnu misu. Tako je obnovljena i potvrđena veza Slunja i samostana na Trsatu. Naime, spomenute godine (1583) posljednji franjevac o. Bernardin napuštajući samostan u Slunju ponio je kip Majke Božje Slunjske koji se do danas čuva u trsatskom svetištu.

Podignuto raspelo u G. Taborištu

Vjernici G. Taborišta samoinicijativno su podigli raspelo na križanju ceste prema Cvitoviću i Cetingradu. Betonirano je postolje, stavljen drveni križ s metalnim korpusom. Okoliš će na proljeće biti uređen i posiajt će travu i cvijeće.

Župnika su pozvali da blagoslovi križ. Na prvu nedjelju došašća, 03.12.2000, okupilo se oko križa 100-ak vjernika. Vrijeme je bilo gotovo proljetno. Prava obitelj našla se ovdje: djeca, mladi i odrali. Ovaj je prostor oplemenjen i mnoge će prolaznike podsjećati da ovdje žive ljudi koji cijene križ i sve što je s njime vezano.

Po običaju priredili su nakon blagoslova zakusku. Bilo je masnice i pića. Ljudi su se družili u sjeni križa koji odašilje snažnu poruku na ovom križanju putova.

Blagoslovljeno raspelo u Podmelnici

Mještani prigradskog naselja Podmelnice htjeli su u jubilarnoj 2000. godini ostaviti poruku budućim generacijama. U središtu naselja, na križanju lokalnih puteva, podigli su raspelo. Na betonskoj podlozi izdiže se drveni križ s korpusom.

Mještani su pozvali župnika da ovaj sveti znamen blagoslovi. U subotu 09.12.2000. u 11 sati okupilo se oko 100 osoba oko križa. Župnik je blagoslovio križ istakavši pri tome da je ovo ne samo ukras mjestu nego i opomena i zahtjev da budemo spremni na žrtvu.

Po običaju, nakon blagoslova, mješatni su priredili obilnu zakusku. Našlo se tu ića i pića. Na licima domaćina mogla se pročitati radost  koju su podijelili s prijateljima i znancima.

Pjevački zbor «Collegium pro musica sacra» u župnoj crvi

HTV je 09.12.2000. u ambijentu slunjske župne crkve snimao božićne pjesme koje će biti na programu božićnih dana. Velika količina opreme u dva kamiona stigla je na trg. Pjesme je izvodio daleko poznati pjevački zbor «Collegium pro musica sacra». Snimanje je trajalo od 17 do 20 sati. S. Amalija sa grupom vrijednih Slunjanki počastila djelatnike HTV-a i pjevače kolačima, čajem, kuhanim vinom, sokovima.  U maloj župskoj dvorani ovi vrsni pjevači otpjevali su nekoliko divnih božićnih pjesama za «domaću publiku» i svoju dušu.

Prva godišnjica smrti Predsjednika Tuđmana

Na prvu godišnjicu smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana slunjski vjernici okupili su se 11.12.200. u 19 sati na misu zadušnicu. Sjetili su se ovog velikana najnovije hrvatske povijesti bez kojeg je moderna Hrvatska nezamisliva. Ljudi iz slunjskog kraja, koji su prošli pakao agrsije i progonstvo, dobro znaju i cijene hrabrost i mudrost ovog čovjeka. U trenucima beznađa i ravnodušnosti svjetskih moćnika on je narodu ulio samopouzdanje i poveo ga nezadrživo prema slobodi i vraćanju dostojanstva.

Povodom prve godišnjice kroz Slunj je prolazilo mnoštvo autobusa iz južne Hrvatske na Predsjednikov grob na Mirogoju. Tako su na pr. naši prijatelji Bibinjčani u subotu 09.12.2000. pošli sa 8 autobusa. Pri povratku zaustavili su se na trgu pred župnom crkvom u Slunju otpjevavši nekoliko rodoljubnih pjesama. Slunjani su ih počastili tom prilikom. A Slunjani su sa tri autobusa na sam dan Predsjednikove smrti (10.12.) pošli na Mirogoj odati počast velikom Predsjeniku.

Naš narod očekuje karizmatskog vođu koji će u novim vremenima usmjeriti energiju širokih slojeva prema boljemu sutra.

 

KRIZMA U SLUNJU 17.06.2000

Već postaje tradicija da se krizma u Slunju slavi svake godine i to subotom. Svake godine zato da mognu osmaši primiti sakrament zrelosti prije nego se raziđu, a subotom zato što je biskup slobodniji i izbjegne se masovnost koja krizmanike rastresa. Tako je ove godine dan krizme bio u subotu 17.06.2000. Susret biskupa s krizmanicima u 10 sati. Svakog je poimence prozivao i ponešto upitao. Ovaj susret učvrsti djecu i kumove u vjeri i poveže ih s prvim učiteljem vjere u biskuoiji. Popodne u 18 sati počela je misa s krizmom. U procesiji je pristupilo oltaru 65 krizmanika. U ime roditelja biskupa je pozdravila gđa Bara Obajdin, u ime krizmanika Viktorija Žgela, a buket cvijeća predala je Martina Katić. Župnik je na početku pozvao prisutne da ne snimaju za vrijeme svetog slavlja što su oni poslušali. Krizmanici su prilazili biskupu ohrabreni rukom koju je kum držao na njihovu ramenu. Osim krizmanika župe Slunj pridružila se nekolicina iz susjednih župa Lađevac i Cvitović.

Imena krizmanika:

Barić Irena kći Nikole i Milke, Barić Josipa kći Franje i Jelene, Bogović Antonija kći Ante i Marije, Butina Marta kći Vlade i Marije, Butina Mile sin Nikole i Mare, Cindrić Danijel sin Josipa i Đurđe, Cindrić Snježana kći Slavka i Ivanke, Cindrić Zdravko sin Slave i Anke, Filipčić Anita Ivana i Jelene, Flanjak Ivana kći Milana i Bernardice, Flanjak Jura sin Ivana i Lucije, Grdić Danijel sin Nikole i Bare, Grdić Ivona kći Janka i Vere, Grdić Josipa kći Janka i Jelene, Hazler Marijan sin Milana i Dragice, Japunčić Josipa kći Nikole i Milke, Jareb Dijana kći Ivana i Marice, Jareb Dijana kći Tine, Jukić Ana kći Mile i Milke, Jurčić Branka kći Luke i Mare, Jurčić Jadranka kći Luke i Mare, Katić Martina kći Jure i Evice, Kotić Ivan sin Dražena i Mire, Loknar Dragana kći Drage i Jelene, Lukač Dario sin Milana i Nevenke, Magdić Antonijo sin Mare, Magdić Josip sin Nikole i Milke, Magdić Katarina kći Milke, Magdić Tomislav sin Ivanke, Magdić Žarko sin Mile i Ankice, Obajdin Ivana kći Hrvoja i Dragice, Obrovac Sanja kći Ivana i Branke, Oštrina Tomislav sin Ivana i Jasne, Palatinuš Mirela kći Slavka i Danice, Paulić Miodrag sin Slave i Ljubice, Pavlešić Ana kći Ivana i Nade, Petrović Nikolina kći Nikole i Mire, Poljak Josip sin Ivana i Bare, Požega Ivan sin Josipa i Milke, Radočaj Mario sin Nikole i Milke, Radočaj Miroslav sin Ante i Ivanke, Rakocija Nikolina kći Nikole i Marije, Rupčić Željko sin Pere i Bare, Sabljak Marko sin Dragana i Anke, Stipetić Josipa kći Tomice i Jelene, Stipetić Slavko sin Ivana i Bare, Šlat Mihaela kći Mile i Jelene, Štefanac Kristijan sin Ivana i Kristine, Turkalj Katarina kći Mile i Mare, Turkalj Tihomir sin Mile i Mare, Ugarković Antonio sin Tome i Marijane, Žgela Viktorija kći Mile i Bernardice, Živčić Mile sin Nikole i Ankice, Živčić Tomislav sin Milana i Milke.

Neka budu svjedoci vjere u ovom burnom vremenu i graditelji Božjeg svijeta!

 

PRVA PRIČEST 25.06.2000

         Nakon duge suše u noći na 25.06.2000. pala je kiša. Roditelji su to protumačili da su nevina dejčica, naši privoričesnici, izmolili tako željenu i potrebitu kišu.

Prvopričesnici su se u subotu, uoči dana prve pričesti, ispovjedili. Bilo nas je na raspolaganju 5 svećenika. Uz ostalu djecu pozvani su i roditelji.

Već je postala praksa da Prva pričest bude na ranoj misi. Ne samo zbog vrućine nego i da se izbjegne vašar koji djecu blokira u doživljavanju Božje blizine.

Djeca su obučena u jednake haljine čime se izbjegava nezdravo takmičenje u oblačenju. Nakon pozdrava predstavnika prvopričesnika i roditelja, slijedila je misa bez fotografiranja. Župnik je zamolio prisutne da ne zbunjuju djecu blicevima i snimanjem. Na kraju mise je napravljena zajednička fotografija, a onda su se djeca fotografirala na sve moguće načine. U maloj dvorani  priređena je zakuska za prvoričesnike.

Imena prvopričesnika:

Barić Milana kći Ivice i Milke, Barić Tomislav sin Željka i Roze, Begović Iva kći Ivana i Anke, Bogović Dario sin Ivana i Drage, Brajdić Mario sin Nikole i Mire, Brnjas Zlatko sin Zdravka i Gordane, Cvitković Adrijana kći Tome i Marice, Čop Gabrijela kći Rudolfa i Nevenke, Flanjak Franjo sin Jure i Milke, Flanjak Josipa kći Milana i Bernardice, Grdić Mile sin Janka i Jelene, Grdić Sandra kći Stipe i Nade, Halagić Tina kći Ante i Ivančice, Jareb Ivana kći Ivana i Marice, Jurčević Marko sin Pere i Danijele, Jurčić Ivana kći Ivice i Kristine, Jurčić Nikolina kći Luke i Mare, Katić Danijel sin Josipa i Gragice, Katić Matija sin Ivana i Sandre, Kos Mario sin Marijana i Mirjane, Magdić Mario sin Mile i Anke, Matanić Matej sin Ivana i Snježane, Mrkonja Josip sin Ivana i Ivanke, Obajdin Ivana kći Ivana i Marije, Obajdin Nevena kći Hrvoja i Dragice, Obajdin Valentina kći Mile i Jelene, Obrovac Lidija kći Petra i Katice, Obrovac Luka sin Petra i Katice Pavlešić Marina kći Ivana i Nade, Piršić Igor sin Slave i Bare, Požega Ivan sin Nikole i Ane, Požega Kristijan sin Vladimira i Kate, Požega Mario sin Mile i Marice, Požega Neven sin  Stanislava i Marije, Radočaj Darko sin Tomislava i Ljilje, Rendulić Marina kći Nikole i Nevenke, Rupčić Marija kći Pere i Bare, Štefanac Josip sin Josipa i Vesne, Turkalj Darija kći Vinka i Danice, Turkalj Dinko sin Jure i Nade, Turkalj Marijan sin Mile i Kate.       

Ovi se prvopričesnici odmah pripremaju za Krizmu odnosno za život.

 

 

OBNOVA ŽUPNE CRKVE

Otkriveni tragovi vode nas  u rani srednji vijek

Kooperant firme Kovačiček g. Mato Vragović počeo je 24.02.2000. bojati obnovljeni zvonik župne crkve. Vrijeme je bilo idealno za ovakve poslove. Majstoru je trebalo svega dva dana da zvonik dobije blagu oker boju. Ofarban je samo dio zvonika od krovišta crkve do krovišta zvonika. Time je zvonik dobio svoj konačni oblik i zasjao punom ljepotom. U ovom dijelu Hrvatske to je jedini zvonik sa lukovicom.

Time je firma "Kovačiček" završila svoj dio radova (zvonik s lukovicom, pokrivanje crkve bakrom, gromobranska zaštita, snjegobrani). Na proljeće je počelo prikupljanje ponuda za iduću fazu: uređivanje unutrašnjosti crkve. U međuvremenu je stolarska radnja Ivana Turkovića iz Ogulina izradila 9 prozora te ih početkom lipnja ugradila na zvonik. Sada je zvonik uređen: stavljena je ura, fasada, obojan.

Između više ponuda odabrana je firma Nikice Špelić iz Slunja za nastavak radova u unutra. Radovi su počeli 16.08.2000. Izbačene su oštećene podne pločice. Radnici su otkrili već u svetištu, a pogotovo u lađi crkve, kosti što je usporilo i poskupilo radove. 

Arheološka istraživanja

Konzervatorski odjel iz Karlovca uključio se u istraživanje uz stručnu pomoć arheologa Domagoja Perkića te studenata arheologije Jasmine Osterman i Krešimira Raguž. Ova su iskapanja počela 04.09. 2000. i trajala sve do konca rujna. Nađene kosti - radi se o 20 vreća kostiju - stavljene su u jednu od 5 grobnica. Grobnice su očišćene, obrađene i na svaku od njih je stavljen betonski pokolopac. Sav je materijal izvezen tačkama iz crkve a radi se o desecima tona. Kripta u svetištu je očišćena, otvor zaštićen i izveden iznad podloga. Nakon areheološke obrade otkriveni tlocrti su prekriveni specijalnom folijom i zatrpani pijeskom. Od ulaza u crkvu do sakristije stavljene su u podlogu tri cijevi kroz koje će se uvlačiti električni kabel i ostala instalacija. Dana 10.10.2000. firma «Špelić» završila je betoniranje podlog.

Od predmeta nađena su 4 prstena s natpisom IHS, kopča plašta, desetak novčića te elementi gotike. Otkriveni tragovi upućuju na crkvu sv. Bernardina, franjevačku crkvu i samostan. Ovo je treća crkva na istom mjestu.

Ovi vrijedni nalazi nakon stručne obrade bit će od velikog značenja za osvjetljavanje daleke prošlosti. Već sad se mogu pratiti naši korijeni preko 700 godina unatrag. To je samo potvrda da je slunjska župna crkva najvažniji sakralni objekt u ovom dijelu Hrvatske.  

Hidro i termoizolacije

         Nakon arheoloških istraživanja moglo se pristupiti daljnjoj obnovi. Trebalo je desetke tona pijeska da se počepe iskopine. Nakon toga radnici su firme Špelić  do 10.10.2000. betonirali prvu podlogu. Na nju je došla zavarena ljepenka (hidroizolacija), stiropor i opet betonska ploča s rabicom. Time su podovi pripremljeni za pločice.

Postavljanje prozora

Stolar Ivan Turković iz Ogulina ugradio je 14.10.2000. hrastove prozore u župnu crkvu. Drvo je darovao ing. Joso Štefanac a stolar je od toga napravio solidne prozore. Stavljena su izo-stakla. Time je crkva zatvorena i od sada golubovi i ostale ptice izgubili su status podstanara u crkvi.

Elektro instalacija

Priključak na elektromrežu spojen je podzemnim kablom. Kanal je iskopao strojem g. Josip Bogut 17.10. 2000. Bilo je potrebno i minirati zbog stijena. Elektroinstalacija je po propisu stavljena u posebnu cijev i tako dovedena do ulaza u crkvu, a odatle na isti način do sakristije gdje je smještena ploča sa prekidačima. Po potrebi moći će se kroz ugrađene cijevi provlačiti dodatna instalacija.

Instalacija za centralno grijanje

Izrađen je projekt centralnog grijanja za crkvu. Kotlovnica je predviđena u dijelu garaže u župskom dvorištu. Početkom listopada počeli su iskopi. Cijevi su provedene kroz zemlju na dubini od jednog metra, izolirane propisno. Ulaz u crkvu je napravljen na istočnoj lađi crkve. Instalacija je, nakon hidroizolacije, razvedena po čitavoj crkvi, ispitana i zalivena betonskom pločom. Radove je izveo Mile Turkalj iz Cvitovića. Nakon žbukanja crkve moći će se priključiti radijatori.

Vanjska rasvjeta

Obnovljeni zvonik, najljepši u ovom dijelu Hrvatske, zaslužuje da i noću bude uočljiv. Zato smo pristupili vanjskoj rasvjeti. Grad Slunj je suglasan da se vanjsko osvjetljenje crkve priključi na gradsku rasvjetu i dodijelio je usto 10.000 kn za reflektore i instalaciju.  Tako je u jubilarnoj 2000. godini župna crkva osvjetljena noću.

 
NAKON DEVET GODINA ZAZVONILA ZVONA

            Dolazak zvona

Dana 06.10.2000. stigla su tri zvona iz Innsbrucka u Slunj. Dovezao ih je g. Damir Jurčić iz Rijeke. Na trgu pred crkvom okupili su se susjedi i znatiželjnici pri istovaru. Kamion-dizalica Željka Požege istovarila ih je na trg pred crkvom. Ljudi su mogli opipti zvona, fotografirati, pročitati natpise. Sve do dana podizanja na zvonik svatko ih je mogao pogledati i  dotaknuti.

Zvona su salivena u ljevaonici Grassmayr u Innsbrucku. Najveće je teško 635 kg, u tonu g/1, s promjerom 102 cm, nosi natpis: «Svetoj Trojici – Slunj – u Jubilarnoj 2000. godini dar Kath. Kirchengemeinde St. Cornelius Neuss». Drugo zvono teško 475 kg, u tonu a/1, promjera 91 cm, nosi natpis: «Svima Svetima Slunj – u Jubilarnoj 2000. godini dar Kath. Kirchengemeinde Neuss». Treće zvono teško 270 kg u tonu c/2, promjera 77 cm, nosi natpis: «Ave Maria-Kraljici Mira – u Jubilarnoj 2000. godini dar Freundeskreis Triberg-Schwarzwald-Slunj».

Blagoslov zvona

Po želji naših donatora blagoslov zvona je zakazan za 07.10.2000. A naši donatori su župa Neuss iz Njemačke, koju vodi  župnik i dekan Jochen Koenig, i grupa prijatelja Slunja iz Schwarzwalda koju vodi gđa Hildegard Kammerer. Župa Neuss je financirala veliko i srednje zvono, a grupa iz Schwarzwalda malo. Za slavlje blagoslova zvona stiglo je 50 vjernika iz Neussa te 14 iz Schwarzwalda. Biskup gospićko-senjski mons. Mile Bogović sa okolnim svećenicima, gostima iz Njemačke te brojnim vjernicima  rečenog dana u 12 sati blagoslovio je zvona. Kiša i hladno vrijeme spriječilo je da ovo bude narodno slavlje. Nakon blagoslova nastavljeno je misno slavlje u crkvi bez prozora. Bila je to dvojezična misa. Župnik i biskup zahvalili su prijateljima kojima ovo nije prvi put da potvrde svoju solidarnost s nama. Za goste je priređen ručak u hotelu «Park» u Slunju.

Dizanje zvona i montaža

Dana 28.11.2000. radnici firme «Elektro-Bosilj» počeli su montirati željeznu konstrukciju za zvona na zvoniku. Sutradan, 29.11.2000. autodizalica Josipa Bankovića iz Jastrebarskog, podigla je sva tri zvona.

Bio je to prizor koji je privukao pažnju prolaznika. Snimatelj g. Vlado Butina kamerom je zabilježio ove trenutke.

Radnici su 30.11.2000. završili glavni dio poslova i zvona su se oglasila nakon 9 godina šutnje. Mnogi nisu mogli suspregnuti suzu radosnicu. Radnici su još naknadno ugradili magnetske «čekiće» za otkucavanje punih satova i četvrti, antenom spojili uređaj sa centrom u Frnkfurtu odakle se preko satelita određuje točno vrijeme.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

IZ LAĐEVCA

 

 

 

U 2000. godinu ulazimo s još povećanim  brojem Lađevčana, po blagoslovu kuća 256 domaćinstava.

U nadi za bolje sutra za ovaj kraj započinjemo jubilarnu godinu, te kao i ostale župe ovog dekanata, sudjelujemo u njezinoj proslavi i uspostavi Gospićko –senjske  biskupije:

1.     Susret mladih u Rijeci s jednim autobusom

2.     Na susretu ministranata u Perušiću i Gospiću

3.     Na ustoličenju novog biskupa dr. Mile Bogovića u Gospiću zajedno s Cvitovčanima u 3 autobusa

Budući da su ljudi u povratku na svoja ognjišta, u siromaštvu i besposlici, i mi korak po korak pristupamo obnovi.

Osvjetljavamo župnu Crkvu uz pomoć Elektre – Slunj. Izgrađeni su novi prozori i vrata od hrastovine na župnoj Crkvi.

U organizaciji župnika župljani sudjeluju u mnogim radnim akcijama, jer drukačije niti ne mogu, budući da su i njima potrebna financijska sredstva pri obnovi vlastitih ognjišta.

Velebno liturgijsko slavlje Sv. Jurja kao i Sv. Vida koje predvodi vlč. Nikola Turkalj župnik iz Bilaja.

Uz sav trud i napor koji se ulaže u obnovu sakralnih objekata, obeshrabruje nas činjenica da je u našoj župi pretežito starije stanovništvo. U 1999. imali smo 6 rođenih, 22 umrla, a niti u ovoj godini situacija nije ništa bolja.

Krizmanika u 2000. godini nije bilo, a prvopričesnika samo 1 i to mala Ivana Salopek koja je nedavno od teške bolesti i umrla.

Mnogo je nezaposlenih, mnogo neoženjenih momaka, a situacija ne obećaje ništa ohrabrujuće u budućnosti.

Međutim dosta se toga ipak događa, kuće se počinju obnavljati i onima kojima do sada nisu.

Asfaltirana je cesta u D. Lađevcu Grgić Križ – Dubrave, presvučena je novim slojem asfalta, u Lađevcu se također kopaju kanali za telefonsku instalaciju, a u Furjanu je telefon već uveden.

Izgradili smo novo krovište na kapelici pokraj župnog ureda i prekrili ga bakrenim limom. Pretresli smo krovište (građu) župne Crkve Sv. Jurja i prekrili crijepom te postavili bakrene žljebove.

Započeli smo sami izgradnju tako potrebnog objekta, mrtvačnice, i nadamo se da će, ako nas vrijeme posluži, uskoro biti pod krovom.

Dali smo na izlijevanje još potrebna dva zvona kojima će biti kumovi gosp. Slavko Medved iz SAD-a i vlč. Mile Šajfar iz Rijeke, a uskoro bi trebala biti postavljena i elektrificirana.

Većinu radova uz njihovu snalažljivost i njihovog župnika izvode sami župljani, kao i uz pomoć brojnih donatora kojima posebno zahvaljujemo i ubuduće se preporučamo, a napose onima iz Kanade i SAD-a.

Osnovan je i KUD «Lađevčani».

Budući da sve ovo činimo za boljitak naše župe i župljana, preporučamo se i ubuduće našim dobročiniteljima i kumovima, neka nas ne zaborave.

 

 

IZ CVITOVIĆA

Nakon proslave sv. Nikole i Božićnih blagdana, ulazimo s obnovljenom crkvom, u kojoj se obavljaju liturgijska slavlja, u 2000 god. u nadi za boljitak. Međutim, činjenica da smo u 1999. god. imali samo 13 rođenih, a 27 umrlih, obeshrabruje nas. Ipak, život se polako vraća i ove godine u mnogobrojnim zaseocima ove župe obnavljaju se kuće i ljudi se vraćaju na ognjišta.

Uz svoje svakodnevne obaveze, pristupa se obnovi i same župne crkve koju izvode sami vjernici uz pomoć župnika.

Počinjemo s radovima na obnovi vanjske fasade sv. Nikole. Pripremu za radove izvode sami mještani, a obijanje dotrajale žbuke u kojoj sudjeluje oko 60 župljana s župnikom lijep je prizor. Radove na fasadi u vruće ljetno doba izvodi slunjski sin Nikica Špelić – ''Špelić'' da bi crkva bila obnovljena za otvorenje i proslavu sv. Roka. Velebno misno slavlje predvodi o. Rade Vukošić, fratar iz Schwitza iz Švicarske, naš dobročinitelj. Uz pomoć donatora za materijal, župljani uz župnikovu organizaciju betoniraju ''pasicu'' oko crkve i uređuju okoliš. Dovode vodu do crkve kako bi služila za okrepu u vrućim ljetnim danima.

U tijeku svih tih radova, proslavlja se velebno slavlje sv. Valentina, koje predvodi župnik i dekan gospićki vlč. Stipe Zeba.

Obavlja se sakrament Sv. Potvrde u Slunju gdje sudjeluje 12 Krizmanika iz Cvitovića, a također se obavlja sakrament Prve sv. pričesti u župnoj crkvi s 13 prvopričesnika.

Nakon proslave Rokova, u Žalčevoj Kosi bilo je veliko slavlje  u čast Gospe 20. kolovoza 2000.

Budući da je jubilarna godina i naša je župa aktivno uključena:

1.     Na susretu mladih u Rijeci jednim autobusom

2.     U Perušiću i Gospiću na susretu ministranata

3.     Na ustoličenju novog Gospićko – Senjskog biskupa zajedno s Lađevcom s 3 autobusa vjernika

4.     Na Euharistijskom kongresu u Slunju

Uz sve svoje obveze, vjeronauk u školi u Slunju, pastoralni rad u župama Cvitović i Lađevac, župnik ima vremena i za ''obične'' ljude:

1.     Tiska razglednice župne crkve u čast Rokova

2.     Osniva malonogomentni klub ''Sv. Nikola'', organizira turnir u malom nogometu uoči proslave sv. Roka gdje sudjeluju gosti iz više županija

3.     Pokušava obnoviti cvitovački KUD ''Graničar'' i sudjeluje s nekolicinom članova na smotri folklora u Rakovici u čast sv. Jelene (gdje Cvitovčani dobivaju zaslužene ovacije)

4.     Sudjeluje na kontakt emisiji Karlovac – Sidney s našim iseljenicima

5.     Organizira 2 autobusa hodočasnika u Međugorje

Napokon u kasnu jesen (iako lijepu) započinju dugo očekivani radovi na mrtvačnici u Cvitoviću. Radove uz pomoć grada financiraju mještani, a izvodi firma ''Pegrad'' iz Karlovca.

Iako u oskudici, planovi za iduću godinu su veliki, međutim kao i do sada vjerujući u dobrog Boga i dobrotu vjernika ići ćemo naprijed.

Dočekasmo i sv. Nikolu, proslavu župnog patrona i zaštitnika, uz prisustvo velikog broja vjernika i svećenika. Misno slavlje predvodio je bivši župnik vlč. Pejo Ivkić, podijeljeni su i prigodni pokloni za malu djecu koju je posjetio i sam ''sv. Nikola''.

Budući da sve ovo činimo za boljitak naše župe i župljana preporučamo se i ubuduće našim dobročiniteljima i kumovima neka nas ne zaborave.

Sretan Božić i blagoslovljenu 2001. godinu želi

 

 

 

IZ BLAGAJA

Zaštitnik župe svečano proslavljen 11.06.2000

Vreli ljetni dan 11.06.2000. Misa zakazana u 13 sati. Sav prostor oko crkve zauzeli prodavači i automobili. Čuje se novokomponirana glazba. Mještani su priredili stol za oltar u hladovini pod brestom. Crkva je razorena i u ruševine je opasno ulaziti zbog urušavanja. Kad je misa počela nasta tišina: glazba se ugasi, žamor presta. Narod je otvorio oči i srce za Božju riječ. Molitva i pjesma dizala se prema nebu. Oko oltara prava obitelj: djeca, mladi, odrasli, starije žene u crnim rupcima.

Na kraju mise župnik je informirao prisutne o teškoćama oko obnove crkve. Projekti su pripremljeni ali novca nemamo niti za rusčišćavanje ruševina. Dragovoljci, uz najbolju volju, ne mogu prići čišćenju zbog opasnosti urušavanja oštećenih zidova.

Nakon blagoslova začula se himna "Lijepa naša". Pjevanje himne postaje opet potreba jer nekoji dovode u pitanje mukom izvojevanu slobodu i dostojanstvo.

Sveta Ana 26. i 30.07.2000

Blagdan svete Ane i ove je godine dva puta proslavljen. Na sam dan 26.07.2000. uz župnika okupilo se 50-ak vjernika kod obnovljene kapelice u Pavlovcu. Kapela može primiti tek desetak osoba pa smo misno slavlje slavili na otvorenom, u hladovini divlje kruške. Župnik je podsjetio vjernike da smo se jutros probudili u novoj biskupiji, Gospićko-senjskoj.

Glavna proslava svete Ane pomaknuta je na iduću nedjelju, 30. srpnja, kako bi se omogućilo što većem broju vjernika da nam se pridruži. Kišovit dan nije omeo brojne štovatelje svete Ane da dođu u Blagaj. Pred razorenom crkvom našlo se oko 300 vjernika. Ugostitelji i automobili su zauzeli skučeni prostor pred crkvom pa smo ga morali s njima dijeliti. Jedan je ugostitelj posudio stol za oltar i veliki kišobran jer je kišilo. Misa je počela u 13 sati. Vladala je tišina i vjernici su dostojanstveno slavili Boga u svetoj Ani. Nažalost, ni ove godine župnik nije mogao informirati vjernike o obnovi razorene crkve. Župljani sami ne mogu niti započeti a kamoli završiti obnovu crkve.

Dugo popodne trajalo je narodno veselje u sjeni razorene crkve u Blagaju.  

Stigli telefonski priključci u Blagaj

U ljeto 2000. godine Hrvatske telekomunikacije spojile su telefonskim kablovima kuće u Pavlovcu i Blagaju sa svijetom. Od ove jubilarne godine omogućen je priključak svakom domaćinstvu i vikendici na području blagajske župe na digitalnu centralu. Ovo je bio san mnogih Blagajčana. Time je pružena šansa da se komunikacijski poveže ovo područje sa svijetom. Od kolikog je to značenja pokazat će budućnost. Odsada će Blagajčani rasuti po svijetu moći nazvati svoje koji su ostali na ognjištu.

         Počeci stočarstva

         Pojava stočarstva najbolji je znak vraćanja života u blagajsku župu. Pionirski pothvat učinila je obitelj Flanjak. Odmah nakon Oluje 1995. počeli su sa stadom ovaca. Izgrađena je štala i osnovna infrastruktura. Stado je doseglo 100 ovaca. Ovo je konkretni primjer kako treba raditi. Bez mnogo filozofiranja treba početi. Ne može se preko noći očekivati velika zarada.

Od krupne stoke obitelj Marijana Muić počela je s jednom kravom.

 

           

 

IZ RAKOVICE

Rakovačka djeca predstavljala "ličku" biskupiju

Biskupijsko takmičenje za vjeronaučnu olimpijadu, koje je održano u Rijeci 20.svibnja, dalo je predstavnika koji će predstavljati Riječko-senjsku biskupiju na finalnom takmičenju u Krašiću: župa sv. Josipa iz Rijeke. Nastao je problem: tko će predstavljati Gospićko-senjsku biskupiju koja će do finala u Krašiću biti stvarnost? Organizatori su se morali prilagoditi novonastaloj situaciji i predvidjeti predstavnika ove doskora najmlađe biskupije u Hrvatskoj. Ekipa iz Rakovice pokazala je najbolje znanje te joj je pripala čast da predstavlja novoosnovanu "ličku" biskupiju. U pripremi rakovačke djece uz župnika posebno se zalagao ravnatelj rakovačke škole g. Slave Cindrić. Osim ekipa iz Rakovice takmičile su se i dvije ekipe iz Slunja.

Prva pričest

Događaj Prve pričesti u obnovljenoj župnoj crkvi u Rakovici ostaje jedan od najljepših događaja u 2000. godini. Ova su djeca privilegirana jer upravo u jubilarnoj 2000. godini primaju Prvu pričest. Uz školski vjeronauk župnik ih je pripremao za ovaj dan i sudjelovanje u životu župe. Bez podrške roditelja i ostalih vjernika Prva bi pričest bila nezamisliva.

Dan 25.06.2000. ostat će petorici dječaka i devetorici djevojčica dan za pamćenje. Pred oltarom su stajali kao buket cvijeća. Župnik ih je uveo u otajstvo euharistije i pozvao da odsada sudjeluju ne kao promatrači nego sudionici.

Imena prvopričesnika (abecednim redom):

Gašparović Marko, Kaurin Mladen, Krizmanić Josip, Mlađen Ivana, Pavlić Nikolina, Raužan Slavica, Rendulić Jelena, Rendulić Josipa, Sabljak Danijela, Sabljak Marijana, Studen Ivana, Tomičić Irena, Turkalj Krunoslav, Župan Marko.

Poželimo ovoj djeci ne samo dobro zdravlje, uspjeh u školi, nego iznad svega rast u vjeri. Ova će djeca u treće tisućljeće prenijeti našu kršćansku nadu i preuzeti odgovornost za crkvu i domovinu.

Proslava Sveta Jelena 

Blagdan svete Jelene 18.08.2000. i ove je godine proslavljen na doličan način. Suša i vrućina, koja je obilježila ovo ljeto, nije spriječila brojne hodočasnike da se pridruže proslavi Jelene Križarice. Hodočasnici su i ovaj put dohrlili od Vaganca; Drežnika, Slunja...Svaka kuća skoro ima automobil tako da zborovi postaju i svojevrsna smotra automobila. Nekad su to bili «konji vrani».

Misu je predvodio don Jure Vrdoljak iz Splita. Njihov predak je bio župnik u Rakovici u prošlom stoljeću. Preko njega su došli Vrdoljaci u Rakovicu. Uz desetak svećenika dupkom popunjena crkva odjekivala je pjesmom i molitvom. Nakon mise narod se zadržao oko crkve.

U popodnevnim satima održana je smotra folklora u kojoj je sudjelovalo tek nekoliko grupa iz okolice. 

Vjeronauk u školi

            U osmogodišnjoj školi u Rakovici ove školske godine upisano je 220 đaka. To je jedina škola na području ove općine. O oživljavanju područnih škola u Drežniku i Selištu još nema govora.  Ipak, uočava se porast broja đaka svake školske godine što je ohrabrujuće. Nekoji razredi imaju po dva odjeljenja.

Na školi radi 12 učitelja. Vjeronauk kao školski predmet izabrala su sva djeca, dakle 100%.Vjeronauk predaje župnik Pero i gđa Andreja Jurčević. Uz vjeronauk u školi župnik priprema djecu za krizmu i Prvu pričest.

        

 

 

 

 

VRDOLJACI u RAKOVICI

Stopama slavnih pradjedova

          Potaknuti Velikim Jubilejom Crkve i svetim uspomenama svojih pradjedova, Vrdoljaci iz Grabovca (općina Šestanovac kod Omiša), su dana 22.srpnja 2000. bili na svom povijesnom susretu u Rakovici i Kordunskom Grabovcu i tu se susreli sa svojima iz Vrdoljakova roda, koji su tu doselili pred 212 godina. Susret je bio pod geslom: "Stopama slavnih pradjedova".  Razlog ovom povijesnom susretu jest to što je Božja Providnost krajem 18. st. dala Crkvi prvog poznatog svećenika iz Vrdoljakova roda u Grabovcu – don Andriju Vrdoljaka, koji je rođen 20. prosinca 1749. god. u Grabovcu. Sačuvan je njegov "Patrimonij" (očevina) s datumom 24. 2. 1771. u kojem stoji da je 1771. đak u Priku /NAS, 95/. Kao "pop glagljaš", u Grabovcu vrši svećeničku službu nakon don Nikole Mustapića, od god. 1776. do 1788. kada poput još nekih svećenika onog kraja odlazi u Kordun i Liku propovijedati Evanđelje, u Senjsko-Modrušku biskupiju u kojoj je vladala oskudica svećenika.

Nalazimo ga god. 1807. u Rakovici kao župnika, a god. 1821. bit će umirovljen u istoj župi. Umro je 9. srpnja 1822. u Rakovici i tu je pokopan /Biskupski arhiv u Senju, Protokol od god. 1822/.

Don Andrija sa sobom vodi sinovca Bartola. Sa svojim stricem don Andrijom Bartol je odrastao i kasnije je postao vojni obveznik, krajišnik a poslije i carinski nadzornik na granici prema Bosni. Bartol je imao tri sina i dvije kćeri. Najstariji Andreas je postao svećenik i umro kao kapelan u Vališ-selu, u roditeljskoj kući. Petar je završio pravo i filozofiju i po smrti brata Andreisa upisao teologiju kao kandidat za svećeništvo Senjske biskupije u Centralno rimokatoličko sjemenište austrijske monarhije u Pešti. Zbog obiteljskih poteškoća nije uspio kasnije privatno završiti teološki fakultet, pa se po smrti najmlađeg brata Stjepana vratio u Rakovicu i ostao na zemlji što ju je kao graničar naslijedio od svoga oca i nastavio voditi gospodarstvo. Nakon što je osnovao obitelj, god. 1861. izabran je kao narodni zastupnik Vojne krajine i seljaka u Hrvatski sabor u Zagrebu i tako postao glavni buditelj nacionalne svijesti i stalnog otpora habsburškoj Monarhiji. Kao izvsni hrvatski rodoljub god. 1861. je održao glasoviti govor u Saboru. Glavni je pokretač ustanka u Rakovici god 1871. i uz dr Antu Starčevića i Eugena Kvaternika jedan od utemeljitelja Stranke prava i seljački tribun prije Stjepana Radića (Usp. Zvonimir Kulundžić, Odgonetavanje "Zagonetke Rakovica", Zagreb, 1994. str. 226-241; str.XXXIV).

Don Andrija u Rakovici 29. svibnja 1822. godine napisa svoju Oporuku. U njoj moli svoga sinovca Bartula: "da se više puta spomene za moju dušu Misu platiti, uboga nahraniti i druga dila milosrdna učiniti".

Jedan primjerak ovjerovljenog prijepisa poslan je u Grabovac, gdje se sačuvao u obitelji pok. Vice i pok. don Mije Vrdoljaka. Poradi lakšeg razumijevanja doslovnog teksta neke riječi su prilagođene današnjem načinu izgovora i pisanja. Evo je u cijelosti:

"Testament - Kojega je zdola podpisati Andria Vardolijak penzionirati Plovan, Rodijen u Dalmaci Deržave Arcibiskupa Splitskoga u Selu Grabovca nahodeći se u Bolesti u Ime presvetoga Troistva i blažene Divice Marie kako sledi načini, koji sve perve od mene ili na Pismu ili na Riči učinjene Uredbe potira, i sam jedino u Kriposti ostati ima, s kojim pri bistroi Pameti dobrovoljno odlučujem i svitovne i duhovne Poglavare molim, dabi nastojati dostojali, dase ova moja Odluka podpunoma soverši i naimre Kakotij:

1-vo. Priporučam Dušu moju onda, kad hotio bude moj Stvoritelj i Odkupitelj, dase razdili od ovoga himbenoga Svita, a grišnoga Tila, primilosardnomu momu Bogu, blaženoj i Prisvetoj D. Marii, Angelu mome Čuvaru, i svemu ostalom nebeskom Skeregu, dami dopuste srično razdiliti se, i milosardno primu, u ono vikovično Blaženstvo, a ovo siromaško Tilo prosim ponizno Slavnu Regiments i Comp. Comp(aniju) da dopuste, da bude pokopano, u ovoj Plovanskoj Cerkvi svete Hellene u Grob od mene pripravljen, ako pako ne u Crikvi, barem s desne Strane Zvonika u Cimiter od Ceste, a Sprovod, Mise i ostale Molitve, Obed, Gospodi Redovnikom i ostaloj Gospodi Officirom, koji budu došli na Sprovod, također i onim, koji me budu u Grob nosili, hoću i naređujem i nalažem, na Dušu mome sinovcu Bartolu Vardolijaku, da sve od moga Siromaškoga Uboštva s onim Poštenjem, kakose šika i pristoji jednome Starcu Plovanu (žapniku) učini, podvori i odpravi.

2-go. Ostavljam i naređujem, da ona moja vlastovita dva srebrna Kaleža, naimre jedan, koji kosta 95 forinti da bude poslat u Cerkvu St. Franciska u Imotski u Dalmaciu, gdi počiva tilo moga Oca, i neka bude za moju i njegovu Dušu. Drugi Kalež manji, od Srebra, koji kosta 55 forinti neka se pošalje u Cerkvu blažene Gospe od Porođenja u Grabovac u Dalmaciu, gdi je pokopano Tilo moje Matere, i ostaloga moga Roda i Plemena za moja i za svi njih Dušu.

3-će. Mome sinovcu Gerguru Vardolijaku, bratu Bartolovu ostavljam jedan Kotal Rakioski dvie Košulje i jedan Ručnik velik.

4-to. Neka se dade Nikoli Diaku, koji se nahodi u školi u Zadru, ako doide,

oni Kaputrock stari, veliki Klobuk, i polovne hlače.

5-to.Cel moj Imetak u novcu, Blaga, Pohištvu i s jednom Ričjom sve ostavljam Sinovcu Zollaufseheru (carinskom nadzorniku) Bartolu Vardolijaku i njegovoj Dici, budući da ga ja od mali nog(u) za moju Poslugu sobom povel jesam, i sva koja imam i njemu ostavljam, on zajedno s manom prigospodario jest, i poradi njegova Truda i Poslušania, kojemi on od malih Nog izkazal jest - cel moj imetak njemu i njegovoj Dici ostaviti dužan se nahodim, poradi česa njemu pako na dušu nalažem, da se više puta spomene za moju Dušu Misu platiti, Uboga nahraniti i druga Dila milosrdna učiniti.

6-to. Sverhu Dugova, koje ja kome ili drugi meni dužni jesu, jesam na drugom Mistu iskazal, sverhu toga jedna Specifikaciu ficatiu napravil, od koji dugova, kad se Novci steraju, ima se napraviti jedan Tabernachell u Cerkvi ove parokoinske Cerkve St. Hellene, što pako od novac ostane, razumiva se da mome  Sinovcu Bartolu i njegovoj Dici dopasti ima.

7-mo. Za Ispunitelja ovoga moga Testamenta odabiram moga Naslidnika Plovana Grubelića, kojega prosim i na Dušu njemu nalažem, da on ove moje Naredbe čini ispuniti i braniti, da ostane u svojoj Kriposti, s kojim doveršujem. U Rakovici na 29. Maja 1822.

Andria Vardoliak mp, pensionirati Plovan

Coram nobis (pred nama) –potvrđeno je da je gospodin Testator napravio ovaj Testament i da ga je potpisao. Petar Sabljak, res Corporale, Nikola Sabljak mp. Corporal, Nikola Keser, mp. Feldwebel, Radočaj, mp. kapetan, našao da je suglasno s originalom

Rakovica na 12. lipnja 1822, Holujević, pukovnik

Svećenici don Stipan i don Jure Vrdoljak u Oporuci su između redaka prepoznali onaj duh kojim je don Andrija bio vođen u svojoj svećeničkoj službi i nisu mogli ostati nezainteresirani za njega, mjesto gdje je pokopan i njegove koji su dio onog velikog Vrdoljakova stabla iz Grabovca. Tako se rodila zamisao o hodočašću svih Vrdoljaka iz Grabovca na grob don Andrije i Petra Vrdoljaka u Rakovicu i tom prilikom se susresti s Vrdoljacima koji tu žive.

Tako se, tog lijepog subotnjeg dana, rano ujutro ispred župne crkve u Grabovcu skupina od 64 hodočasnika autobusom i kombijem uputila prema Lici i Rakovici stopama slavnih pradjedova. Uz domaće svećenike don Stipana Vrdoljaka, župnika na hrvatskoj katoličkoj misiji u Hagenu (nadbiskupija Paderborn u Njemačkoj) i don Juru Vrdoljaka, duhovnika Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, don Tomislava Brečića, župnika Grabovca, skupini hodočasnika su se priključila još 3 svećenika: don Špiro Čikeš, župnik Podgore, don Mladen Vukasović, kapelan staračkih domova, don Vjenceslav Kujundžić, župnik Jesenica. U nemogućnosti da prisustvuje ovom susretu svećenik rodom iz Grabovca, a sada na službi u Vojnorn Vikarijatu u Zagrebu, fra Nikola Mate Roščić, uputio je poticajno pismo kojeg smo svi rado poslušali i uzeli srcu ono što nam je u njemu tako lijepo izrazio, a vezano je uz don Andriju i prošlost Grabovca.

U Rakovici je bio jako dirljiv prvi susret s Vrdoljacima koji tu žive. Ispred župne crkve sv. Jelene jedni su drugima pohrlili u susret sa suzama u očima, blizu groba gdje počiva don Andrija Vrdoljak koji je ovog puta Vrdoljake povezao. Na euharistijskom slavlju svi su zajedno molili za sve Vrdoljake u Rakovici i Kordunskom Grabovcu, za sve žive i mrtve, a posebno za don Andriju i Petra Vrdoljaka. Župnik don Pero Bogut je na početku sv. Mise sve nazočne pozdravio i izrazio iskrenu dobrodošlicu u ovaj lijepi kraj i ovu novu biskupiju Senjsko-Ličku. Don Stipan Vrdoljak je predvodio svečanu sv. Misu i na početku toplim riječima sve pozdravio i potaknuo na razumijevanje don Andrijine oporuke, koja upućuje na ljubav prema Bogu, čovjeku i posebno onima koji su u nevolji. U propovijedi je don Jure Vrdoljak istaknuo kako valja očekivati novo proljeće vjere, označeno iskrenim svjodočenjem.

Nakon sv. mise slijedio je prigodni recital: "Stopama slavnih pradjedova" kojeg su dostojanstveno izveli mladi Vrdoljaci: Ana, Mate i Renata.

Nakon zajedničkog fotografiranja svi nazočni su pošli na don Andrijin grob ispred župske crkve. Molitvu za dragog pokojnika na njegovom grobu predvodio je don Stipan Vrdoljak. Grob nije moguće točno odrediti, jer je zub vremena učinio svoje, stoga preostaje da u nekom budućem vremenu dostojno bude označen grob svećenika don Andrije Vrdoljaka.

Nedaleko od crkve, na mjesnom groblju, nalazi se obiteljska grobnica Vrdoljaka u kojoj počivaju posmrtni ostaci prvih Vrdoljaka koji tu doseliše: Bartula (koji je doselio u Kordunski Grabovac i Rakovicu sa svojim stricem don Andrijom), Petra i ostalih iz njihova roda. Ono što nas je "privuklo ovom grobu jest sveta uspomena na Petra Vrdoljaka, izvrsnog hrvatskog rodoljuba u vrijeme kada je ime i znamen hrvatski na razne načine bio potisnut od tuđina" reče jedan od nazočnih. Petar je i kao zastupnik u hrvatskom saboru god. 1861. i kao jedan od glavnih vođa ustanka u Rakovici god. 1871. ugradio svoju misao i život u ono što mi danas zovemo slobodna i vječna Hvratska. Uz molitve za ovog dragog pokojnika, i ostale koji tu počivaju, zdušno je ispjevana pjesma "Bože čuvaj Hrvatsku". Tako smo molili za sve drage pokojnike i za one koji ovdje žive da ih Gospodin očuva od rata, svakog zla i udijli mir i ljubav.

Nakon ovog dijela programa u osnovnoj školi "Eugen Kvaternik" otvorena je izložba vezana uz povijest Rakovice i glasovitog Rakovičkog ustanka god. 1871. koju smo svi s velikim zanimanjem razgledavali.

Slijedio je potom odlazak u stari Grabovac, Vrdoljacima koji tu žive. Oni su za ovu prigodu, zajedno sa svojim župnikom don Perom Bogutom, lijepo napravili šator i pripremili veličanstveni ručak za svoje drage rođake. U tom dijelu nezaboravnog susreta pod šatorom, u zajedništvu i međusobnoj ljubavi, u dirljivim razgovorima o prošlosti i sadašnjosti, svečano je svim Vrdoljacima gosp. Ivan Vrdoljak-Gujić predao "Rodoslovlje Vrdoljaka" (od 17. st. do danas) kojeg je sam uredio prema crkvenim matičnim knjigama. I

ne samo to: gosp. Ivan Vrdoljak-Gujić održao je nadahnuto predavanje o povijesti Vrdoljakova roda koje su svi s velikim divljenjem slušali. Bilo je interesantno vidjeti mjesto na kojem je nekad bila kuća u kojoj je živio don Andrija i ostali iz njegova roda. Na koncu, bilo je teško rastati se od dobrih i dragih rođaka. No, i to je došlo na red, ali u iskrenoj želji, do skorog viđenja, možda u onom Dalmatinskom Grabovcu, blizu mora gdje bi se Vrdoljaci iz Korduna mogli dobro odmoriti i prepoznati korjene i tragove svojih pradjedova: don Andrije i Bartula.

U kasnim večernjim satima skupina hodočasnika se sretno vratila svojim kućama u Grabovac i Split, s velikim dojmovima i još većom ljubavlju prema Bogu i svom rodu.

Hvala dragom Bogu koji je u svojoj velikoj Providnosti učinio da dođe do ovako značajnog i dirljivog povijesnog susreta. Ponosno sjećanje na prošlost je poticaj mnogima, koji u ovom “zagonetnom” i “hladnom” vremenu žive jedni pokraj drugih a ipak su daleko, da se upoznaju i zbliže na zajedničkim i čvrstim temeljima svoga roda, vjere i ljubavi Božje.

Don Jure Vrdoljak

 

 

IZ DREŽNIKA

Slavlje sv. Ante 13.06.2000

Blagdan zaštitnika župe Drežnik svetog Ante Pad. ove je godine pao u utorak. To je radni dan pa se nije moglo očekivati previše naroda. Svećenici su stajali na raspolaganju za svetu ispovijed sat prije početka mise. Narod se obično okuplja u većem broju zadnji čas. U crkvi u obnovi treba biti pažljiv jer su podovi iskopani i može lako upasti noga u rupu. Kroz nedovršene prozore ulaze ptice i lastavica je napravila gnijezdo na svodu iznad oltara. Ipak, kad se usporedi ova crkva zatečena pri povratku 1995. i sada, onda moramo priznati da je puno učinjeno. U nju je ugrađeno mnogo znoja, truda i novca – zaključit će svaki objektivni promatrač.

Ovogodišnje slavlje sv. Ante uzveličao je crkveni pjevački zbor iz Crikvenice sa župnikom vlč. Ivicom Vukovićem i č. sestrom. Župnik Ivica Vuković je rođen u Drežničkom Selištu pa je to bio povod za dolazak na Plitvice i slavlje sv. Ante. Ovakvi dolasci vjernika iz drugih djelova domovine koristi obostrano: gostima i domaćinima. Tako je bilo i ovaj put u Drežniku. Gosti su mogli vidjeti i osjetiti vjeru ovdašnjeg naroda, vidjeti ljepote krajolika oko Plitvica, a domaćini su u njima prerpoznali braću s kojima dijele istu vjeru i nadu.

Misu je predvodio mons. Jure Petrović, župnik u Mrkoplju. Koncelebrirali su vlč. J. Rafaj, vlč. J. Štefančić, vlč. J. Bogović, vlč. Ivica Vuković, župnik Petar Bogut i dekan Mile Pecić. Crikvenički pjevači uz lijepo pjevanje posvjedočili su i svoju vjeru. Nakon mise zaigralo je malo kolo, začula se pjesma. Ne kao u nekadašnja vremena kad je ovdje vrvjelo od mladosti, ali tradicija se ipak nastavlja.

Župnik je goste poveo u autokamp "Korana" na ručak. Župni stan je još ruševina pa ih ne može ugostiti.  

Vjernici Selišta pokazuju zanimanje za obnovu crkve

         Početkom rujna grupa građana-vjernika samoinicijativno se okupila i ponudila župniku pomoć u obnovi crkve u Selištu. Ova crkva, razorena od strane Srba već 1991., čeka na obnovu. Župnik Petar Bogut izradio je projektnu dokumentaciju, obnove ali je nastao problem financiranja. Crkva nije zaštićeni spomenik kulture pa se ne očekuje pomoć od države. Vjernici se moraju osloniti na svoje vlastite snage. Njihovo zanimanje i inicijative naići će na odgovor ljudi širokog srca.

Župnik slavi misu subotom u donjem dijelu razorene kapele. Naime, s kapelom je izgrađena dvorana. Ploča iznad dvorane izdržala je granate tako da se u njoj može slaviti misa ali u vrlo skromnim uvjetima.

Ivan Krstitelj u Smoljancu

            Slavlje Ivana Krstitelja u Smoljancu pomalo se obnavlja. Nakon prekida zbog rata ovaj omiljeli zbor počinje privlačiti vjernike. Biser-drvena kapelica je zapaljena kad i Smoljanac, 04.12.1991. Na temeljima ove simpatičene kapelice župnik je na sam blagdan i nedjelju iza toga slavio misu. Smoljanac je potupno obnovljen: kuće rasvjeta, telefoni. U ovom selu nadomak Plitvica živi velik broj mlađih ljudi. Mjesto ima perspektivu. Nakon što su dobili lijepe kuće sada bi Smoljančani trebali napraviti i kuću sv. Ivanu Krstitelju. Pokažu li zanimanje i učine prvi korak dobit će podršku. Tako je to u svemu pa i u obnovi kapele.

         Prva pričest

Slavlje Prve pričesti dobiva svoju ljepotu i značenje i u župi Drežnik. Nakon obnove kuća i crkve uvjeti za Prvu pričest su sve bolji. Prije svega broj djece svake godine raste. Ovogodišnja bijela četa brojila je 22 prvopričesnika. To je broj koji ulijeva poštovanje i nadu da će se svake godine povećavati. Župa Drežnik bi trebala, prema svojim realnim mogućnostima, imati svake godine najmanje 40 prvopričesnika.

Slavlje Prve pričesti u Drežniku bilo je 18.06.2000. Roditelji, rodbina i brojni vjernici dopratili su pričesnike do oltara. Po običaju, mnogi su aparati zabilježili djecu u bjelini. Ovaj će događaj ostati djeci duboko usječen u pamćenje.

Imena prvopričesnika (abecednim redom):

Bićanić Mihovil, Brozinčević Matea, Brozinčević Nikolina, Franjković Ivica, Franjković Petra, Hodak Anita, Hodak Ivan, Hodak Jelena, Hodak Josip, Hodak Mihael, Marinić Danijela, Mesić Milan, Pavličić Danijela, Pavlić Nikolina, Pavlić Vesna, Pemper Kristina, Smolčić Marija, Špehar Antonio, Špehar Kristina, Vuković Anka, Vuković Blaž, Vuković Blaženka.

Poželimo da ovi prvopričesnici rastu u vjeri nadi potpomognuti svojim roditeljima, krsnim kumovima i čitavom župskom zajednicom.

Svisveti

         Župnik je po običaju obišao drežnička groblja na blagdan Sviju Svetih. Kao posvuda i u Drežniku su groblja osvijetljena mnoštvom svijeća i lampiona. Ovo je prilika da mnogi, koji odavo žive po svijetu, posjete grobove svojih najmilijih.

         Farma krava u Sadilovcu

         Strani investitor  uložio je kapital u oživljavanju farme krava u Sadilovcu. Nekada je ova farma, u sklopu KIM-a imala 600 krava. Rat je farmu pomeo. Ostalo je samo dio opreme, štale i vrijedno zemljište (oko 1000 hektara). Njemački investitor dobavio je 70-ak krava, zaposlio nekoliko mještana i farma je startala. Međutim, kao što to obično biva s birokaracijom, nad opstanak farme nadvili su se crni oblaci. Strani je ivstitor zapao u poteškoće koje bi trebale biti pozitivno rješene. Ovaj je, možemo reći, pilot program poticaj drugima. Ali, i obratno. Pojava kravljeg ludila u zapadnoj Europi /gdje treba biti ubijeno 2,000.000 zaraženih grla/ može biti opomena i nama. Nezagađene njive u našem kraju velik su kapital. Nažalost, naš čovjek još ne zna to cijeniti. Zaboravljamo da je hrana lijek ali može biti i otrov. Uzgoj krava na tradicionalni način (na pašnjacima), obrada zemlje bez umjetnih gnojiva i pesticida, najsigurniji je put do zdrave hrane koja postaje lijek. 

 

OBNOVA ŽUPNE CRKVE

            U ovoj jubilarnoj 2000. godini učinjeni su ne mali zahvati na župnoj crkvi u Drežniku. Podsjetimo čitatelje da je crkva 1991. bila meta srpskih topova i minobacača. Zvonik je srušen, zidovi izbušeni i djelomično porušeni. Nakon povratka župnik je odmah izradio projekte obnove. U dogovoru nadbiskupa i Ministarstva obnove drežnička crkva je dobila prioritet. Radovi su počeli 1997. i krajem 1998. crkva je pokrivena ljepenkom. Koncem 1999. i početkom 2000. crkva je pokrivena bakarnim limom i ofarbana. Prozori nisu kompletirani pa je u crkvi zimi bio neugodan propuh.

         U ovoj 2000. stavljeni su hrastovi prozori na zvonik. Sada je zvonik zasjao u punom sjaju. Osim toga izgrađene su stube na kor i zvonik.

U ljeti je zatvorena rupa na sredini crkve i betonirana podloga. Po crkvi se sad može hodati bez straha da će se zapeti. Betonirane su dvije stube koje dijele svetište od lađe. Svetište je obrađeno prvom podlogom.

Stavljeni su prozori i ostakljeni, ugrađena nova hrastova ulazna i ostala vrata. U crkvi nema propuha, niti mogu ulaziti ptice i golubovi. Što to znači znaju vjernici i župnik Petar Bogut koji su se u «crkvi sa propuhom» okupljali od 1997. Problem je bio kad su nastupili hladni dani, vjetrovi i niske temperature. Nekad je bolje na otvorenom slaviti misu nego u propuhu - govorili su ljudi. Sada je to prošlost.

Pred Božić 2000. priključena je struja na crkvu. Prethodno je uvedena elektroinstalacija. Tako će ova jubilarna godina biti zapamćena po tome što je župna crkva svetog Ante zatvorena, osposobljena za doličnu službu Božju.

Obnova će se nastaviti. Treba crkvu obojiti, staviti podne pločice, ugraditi razglas, naručiti i ugraditi zvona, nabaviti najnužniji inventar. Sve će to ići u fazama i prema financijskim mogućnostima. Župa Drežnik je jedna od malog broja privilegiranih župa koje je Ministrstvo obnove uzelo u program i uložilo u nju oko tri milijuna kuna. Drežničani bi sada trebali sami nastaviti dalje uljepšavati zajedničku kuću. O njihovoj dobroj volji mnogo toga ovisi.  

 

 

IZ CETINGRADA

Prva pričest 25.06.2000

U ovoj jubilarnoj godini posebno častimo presvetu Euharistiju. To je centar naše svete vjere. Svuda po svijetu obavljali su se kongresi  u čast presvetoj Euharistij, u Rimu - gdje je Sveti Otac vodio svečane obrede - po prostranim nadbiskupijama i biskupijama cijeloga svijeta, po dekanatima, župama. Zato je i Prva pričest u ovoj godini posebno svečana. Svake se godine raduju Prvoj pričesti roditelji, kumovi, ponajviše djeca koja se spremaju tri godine, a s njima i župnik. Mi smo proslavili Prvu pričest ove godine prvi puta u novoj crkvi na dan Tijelova. Zbog kiše obavili smo tijelovsku procesiju u prostranoj crkvi. Recitacije svaki put izazovu suze radosnice u roditelja kad vide svoju djecu kako su prekrasno obučena, razdragana srca i ponosna držanja. Recitirali su: Lesar Tomislav, Ivana Lončarić, Marina Medved, Dragica Medved i Martina Žalac. Ove godine imali smo 21 prvopričesnika, više nego lani. Drago nam je da njihov broj svake godine raste.

Poslije svete mise fotografirali smo se i pozvali ih u župni stan na čašćenje. Slijedio je ručak u njihovim novim domovima sa rodbinom i prijateljima. Kao župnik pridružio sam se i ja ručku kod Lesar Tomislava koji me je pozvao. Pozvali su me i mnogi drugi, ali ne magu svuda dospijeti.

Želim da presvetu Euharistiju volimo i trajno se njom hranimo kroz čitav život i da rastemo u ljubavi.

Prvopričesnici: Barić Gordana,Cindrić Majk, Cindrić Vinko, Golek Ivan, Jukić Robert, Jurčić Ivica, Kampić Milana, Katić Josipa, Lesar Tomislav, Lončarić Ivana, Medić Tihomir, Medved Dragana, Medved Ivona, Medved Kristina, Medved Marina, Plivelić Kristijan, Stjepić Damir, Stipetić Božica, Stipetić Marina, Štajduhar Ivana, Žalac Martina.

Zbor svetog Josipa 19.03.2000

Blagdan svetog Josipa slavi se svake godine 19.ožujka. Ove godine pada na drugu korizmenu nedjelju koja ima prednost pred blagdanom svetog Josipa. Zato se sv.Josip prenaša na ponedjeljak 20.03. Kako je kod nas od pamtivijeka taj dan i godišnji sajam, mi obavljamo zbor svake godine 19.ožujaka. To smo učinili i ove godine. Zbog slavlja svete nedjelje imali smo malo svećanika. Misno slavlje predvodio je vlč. Josip Štefančić iz Cvitovića i propovijedao, a ispovijedao je msgr. Mile Pecić, dekan iz Slunja. Pjevali su svi prisutni hodočasnici iz Slunja, Cvitovića i naši.  Na elekričnim orguljama svirao je gosp. Ivan Paulić koji živi u Rijeci. Koncelebrirao je sa vlč. Josipom Štefančićem župnik, koji je na početku misnog slavlja sve srdačno pozdravio i zaželio dobrodošlicu. Vrijeme je bilo ugodno sa malo oblaka, nedjeljom su ljudi slobodni, a i djeca ne idu u školu, pa se zato prikupilo mnogo naroda, više nego prošle godine. Sveti Josip je proljetni zbor koji se kod nas rado štuje i privlači mnoge posjetitelje sa svih strana našeg kraja pa i one koji su već davno odselili u druge krajeve. Sveti Josip je začtitnik hrvatskog naroda, zaručnik BDM i posrednik mnogih milosti, pogotovo u času smrti. Njega rado štujemo i molimo mu se u svim našim potrebama. Sveta Misa se slavila u dvorani nove crkve, jer gornji dio crkve nije bio spreman za slavlje.

Blagdan svetog Petra i Pavla

Završila je školska godina, dijele se svjedodžbe, neki već odlaze na more i na godišnje odmore, a mi kao svake godine rado slavimo blagdan svetog Petra i Pavla koji privuče mnoge goste u Cetingrad. Najviše nam dolaze naši domaći vjernici i oni koji su odselili, a rodom su iz ove župe, posebno oni iz dijaspore: Kanade, SAD, Australije, iz eurposkih zemalja Njemačke, Austrije, Švedske, Slovenije, Francuske, Italije kao i iz BiH gdje imamo dio župe sa oko 400 vjernika.

Znademo da je sveta jubilarna godina. Hodočasti se u Rim, na grobove sv.Petra i Pavla, u Svetu Zemlju.

Teško nas je pogodila vijest prije samog blagdana sv. Petra da je riječki nadbiskup msgr. dr.Anton Tamarut umro 28. lipnja 2000. nakon kratke i teške bolesti u riječkoj bolnici. Pokojnog nadbiskupa rado se sjećamo jer je za župu Cetingrad učinio mnogo. Blagoslovio je temelje crkve, blagoslovio novosagrađe­nu crkvu 15.08.1999., financirao dobar dio gradnje crkve u Cetngradu, krizmao i rado dolazio u posjet. Neka mu Gospodin sve obilno nagradi u vječnosti.

Zbog nadbiskupova pogreba nisu nam došli svi svećenici koje smo očekivali. Misno slavlje predvodio je i propovjedao vlč. dr. Franjo Jurčević iz Kastva, svima nama dobro poznat. Koncelebrali su vlč. Petar Bogut iz Rakovice i župnik mons. Ožura. Imamo birane goste na misnom slavlju, to je prof. Božica Stanišić, županijska pročelnica za kulturu i školstvo, prof. Miljenko Ožura, mentor za školstvo, načelnik općine g. Joso Medved, gospođa Mirjana Pavlinović, ravnateljica škole i još toliki ugledni gosti.

Vrijeme je bilo lijepo i sunčano pa narod nije trebao žuriti kući nakon svete mise već je ostao cijelo poslije podne u druženju, časćenju i dobrom raspoloženju. Zahvalni smo svima  koji su nas posjetili i darivali našu crkvu da bi se mogla nastaviti izgradnja. Hvala Katiću Juri za aranžiranje cvijeća na oltaru, sestrama koje pomažu i gospođi Vinki Kukina koja se brinula da naši gosti budu zadovoljni i kod stola.

         Zaštitnik župe Velika Gospa 15.08.2000

U jubilarnoj godini, u godini euharistije, dobiva se potpuni oprost uz uvjet svete ispovijedi, pričesti, uz molitvu Vjerovanja, Očenaša u “privilegiranim” crkvama: u Rimu bazilika sv. Petra, bazlika sv. Pavla, Lateranska bazilika…U Betlehemu je to bazilika Isusova rođenja, zatim u katedralama i konkatedralama, u Marijinim svetištima i u župnim crkvama na patrone župe. Dakle, danas na našu zaštitnicu Veliku Gospu može se dobiti oprost i u Cetingradu. Zato nam je ove godine taj blagdan još draži.

Ove godine vlada velika vrućina i suša, ali to ne smeta da se naš narod ne odazove na slavlje Velike Gospe koja poziva sve iz bliza i daleka.

Bilo je skromnije nego prošle 1999. kad smo blagoslovili novosagrađenu crkvu. Nadali smo se da će danas biti i posveta crkve kao kruna svih obavljenih radova, ali nedostaje novca. Učinilo se koliko se moglo. Crkva je dobila krov, vrata, prozore i 6 novih zvona.

Misno slavlje predvodi i propovijeda mons. Mile Pecić, dekan slunjski. Koncelebriraju u svetoj misi dr.Franjo Jurčević, vlč. Petar Bogut iz Rakovice, jedan misionar-isusovac iz Brazila i domaći župnik. Pjeva solo Ave Maria i pjesmu Domovini gospođa prof. Nina Ladika Čangalović. Prati je na orguljama gospodin Ivan Paulić. Cijela crkva pjeva iz dubine srca. Ovom je prilikom gđa Nina poklonila našoj crkvi umjetničko djelo, sliku Bogorodice s bogatim okvirom. Gospođi Nini zahvalni smo za pjevanje i dar.

Prije početka mise pred vratima župne crkve prerezane su dvije vrpce: otvaranja 6 novih zvona, koja je blagoslovio dekan slunjski, a vrpcu je prerezao župnik Marijan Ožura. Druga vrpca označila je otvaranje novog stubišta u tornju, dar raznih donatora iz Rijeke koje je pronašao vlč.dr. Franjo Jurčević sa svojim prijateljem iz Kastva.

Iza svega slijedio je ručak za goste u župnom stanu koji je priredila sestra Amalija. Daj Bože puno tako lijepih dana i susreta za dobrobit našeg hrvatskog naroda!

Hodočašće u Rim

Želja je Crkve hodočastiti u svetoj godini u Rim, na grobve svetih apostola Petra i Pavla. Ta želja se i meni ispunila. Odlučio sam ponoviti hodočašće u Rim iz godine 1970. kada je papa Pavao VI proglasio svetim Nikolu Tavelića, hrvatskog sveca. Sada je drugi smisao, ali cilj je isti - Rim.

Ovaj puta krenuli smo 15.05.2000 iz Karlovca oko 22 sata gdje sam sreo kolege svećenike Milu Ivanćića, župnika iz Zavalja i vlč. Petra Boguta, župnika iz Rakovice, oba iz slunjskog dekanata.Tu smo dočekali autobus iz Zagreba koji vozi svećenike iz cijele Hrvatske. Vođa hodočašća je Msgr. Josip Mrzljak, pomoćni biskup zagrebačke nadbiskupije. U Rijeci su nam se pridružili neki svećenici iz Rijeke, Poreča, Zadra, Splita. Dolazimo u Asiz, mjesto rođenja sv. Franje, gdje služimo svetu Misu oko 10 sati na njegovu grobu. Tu smo razgledali baziliku sv.Franje i produžili za Rim kamo smo stigli poslije podne oko 16 sati. Smjestili smo se kod sestara dominikanki.

Dne 17. svibnja razgledavamo grad Rim. Najprije razgledavanje bazilike u Lateranu, Svete Marije Velike. Poslije podne razgledavanje Rimskog trga, Koloseuma, Mletačkog trga, Kapitola, Panteona, Trg Navona, Španjolskog trga, Fontane Trevi, Gregoriane…

Dne 18.05. rođendan Pape Ivana Pavla II. Susret svećenika cijeloga svijeta, sa svih šest kontinenata, u Vatikanu. Euharistijsko slavlje u 10 sati. Koncelebracija sa svetim Ocem. Dan vruć, a sve skupa trajalo oko 3 sata na Trgu sv.Petra. No izdržali smo hrabro, jer to su posebni trenuci da možemo biti sa Papom na njegov rođendan.

Poslije svete Mise, popodne, posjetili smo unutrašnjost baziliku sv. Petra, bili na njegovom grobu i na grobovima drugih papa. Molili smo osobno za sve naše potrebe i za sve koji su nam dragi i mili. Iza toga posjetili smo baziliku svetog Pavla. Bazilika sv.Pavla je lijepa i veličanstvena. Na stropu su hrastove grede iz naše Slavonije. Tu smo se sreli sa svećenicima koji su studirali teologiju u Puli, a rodom su iz Venezuele. Navečer produžujemo za Padovu na grob sv. Leopolda Mandića i sv. Antuna Padovanskog. U Karlovcu smo oko 16 sati. Iza nas je  sretno i lijepo putovanje sa mnogo uspomena.

Pokorničko hodočašće Senj

U Jubilarnoj svetoj godini želja je Crkve da sve župe hodočaste u korizmi u katedralu. Mi pripadamo slunjskom dekanatu, zato smo se pridružili rado hodočašću u senjsku katedralu 09.04.2000. Krenuli smo iz Cetingrada u 11,30 sa 53 hodočasnika autobusom Autoprometa iz Slunja. U motelu Borje sastali smo se sa hodočasnicima slunjskog dekanata. Tu smo se malo odmorili, okrijepili i produžili dalje. U Senju smo bili već iza dva sata poslije podne. U našem autobusu imamo mladih, školske djece, muškaraca i žena. Zastupljene su sve generacije.

U Senju na obali zajednički smo se fotgrafirali za uspomenu. Dolaze nam u susret grupa senjskih ministranata sa bogoslovima i senjskim dekanom Milom Čančar. Sve župe slunjskog dekanata kreću u procesiji prema katedrali gdje nas pred vratima pozdravlja mons. Mile Bogović u funkciji pomoćnog biskupa.U katedrali počinje pokorničko slavlje, vodi dr.Milan Šimunović kao animator. Počinje pojedinačna sveta ispovijed za sve hodočasnike koji to žele. Zatim slijedi euharistijsko slavlje u kojem svećenici slunjskog dekanata koncelebriraju. Pjevaju pjevači župe Slunj koje vodi s. Dionizioja. U Senju sam zaređen za svećenika 31.03.1963. pa mi je drago da sam opet tu. Ohrabreni i okrijepljeni svetom misom sretno se vratismo u Cetingrad zdravi i zadovoljni.

Hodočašće mladih u Rijeku /Trsat/29.04.2000.

Subota je poslije blagdana Uskrsa. Još traju proljetni praznici za učenike pa nam je lakše sabrati veći broj mladih. Vole putovati na more i prema moru. Ponudili smo im pola cijene, svega 25 kuna, a ostalo su platili svećenici. Dobili smo veliki Autoprometov autobus. Prijavilo se mladih za pun autobus, ali kad je trebalo ići broj se prepolovio. U slunjski disko dolazi neka poznata grupa pa je to razlog odustajanja. Ali, mi ne odustajemo. 

Gosti smo župe Sušak zajedno sa Otočcem, Koprivnicom i V. Bukovecom. Dočekali su nas župnik dr. Manjgotić  i časne sestre te nas počastili kolačima i sokovima.

Nakon ovog susreta idemo pješice stubama prema Trsatu. Poklonili smo se Trsatskoj Gospi, razgledali kapelicu zavjetnih darova gdje se čuva i kip Gospe slunjske.

Produžili smo u vojarnu, gdje je naša vojska pripremila ručak za sve: grah sa kobasicom i kruhom. Mi koji nismo ništa ponijeli, rado smo pojeli sve, nekoji su već jeli pa su ručak preskočili. Već u pola 3 poslije podne počela je pojedinačna ispovijed u perivoju Gospe Trsatke.

U pola 5 poslije podne počinje svečana misa koju predvodi zagrebački nadbiskup mons. Josip Bozanić u pratnji našeg riječko-senjskog nadbiskupa mons. Antona Tamaruta, apostolskg nuncija Julija Eunaudi, drugih nadbiskupa i biskupa, velikog broja svećenika iz cijele Hrvatske. Čak su bili predstavnici Hrvata-katolika iz Boke Kotorske.

Neki mladi su bili obučeni u svečane narodne nošnje, u raznim bojama. Mlada srca veselo i pobožno prate svetu liturgiju: pjeva se i svira, osjećmo se raspoloženi makar je pomalo kiša škropila.

Ja sam slavio Mladu misu na Trsatu 14.04.1963. i drago mi je to svetište, kao i tolika Marijina svetišta po cijelom svijetu. U jubilarnoj godini mladi su priredili svečanost za pamćenje. Radosni su svi sa mladima, naši biskupi i nadbiskupi. Sveta Misa završila je oko 18 sati, a poslije toga počinju koncerti po biskupijama. Trajali su skoro do pola noći. Naša grupa se vraća u Cetingrad oko 22 sata, pomalo umorni od svega. Stigosmo sretno preko Karlovca u Cetingrad, zdravi i zadovoljni, oko 1 sat iza pola noći. Hvala Bogu i Gospi Trsatskoj za ovaj dan u svetoj jubilarnoj godini.

Hodočašće u Mariju Bistricu 27.05.2000

Pri kraju je školska godina 1999/2000. Prilika za hodočasća u mnoga mjesta. No, Marija Bistrica je naše nacionalno hrvatsko svetište. Na to me podsjetila naša ravnateljica Osnovne škole Cetingrad i predložila da povedemo svu djecu kato­ličkog vjeronauka u Mariju Bistricu na kraju školske godine. To sam rado prihvatio. Uspostavio sam vezu sa upraviteljem svetišta mons. Cindorijem. Posjetit ćemo katedralu u Zagrebu, grob pok. kardinala i na povratku župnu crkvu u Krašiću gdje je kardinal kršten. Plan je lijep i bogat. Prijavilo se 120 učenika i oko 10 učitelja. Odlučili smo putovati 27. svibnja, subotom, kad škola ne radi. Nakon povratka iz Rima 19.svibnja čeka me opet putovanje. Posebno mi je drago putovati sa tako velikim brojem mladih.

Krenusmo sa dva autobusa iz Cetingrada preko Krstinje, Vojnića, Karlovca.  U Zagreb stižemo u 8 sati. U katedrali nas je dočekao mons. Ivan Vragović, rektor katedrale, koji nas je srdačno pozdravio, rastumačio neke važne detalje u katedrali: sliku Marijina Uznesenja koja nas sjeća na 1000-tu godišnjicu kralja Tomislava, glagoljski natpis, grob knezova Zrinsko- Frankopana koji su prenešeni iz Bečkog Novag Mesta. Centar naše pažnje je grob blaženog kardinala Alozija Stepinca. Tu smo se zadržali više minuta, izmolili Apostolsko vjero­vanje, Oče naš i osobno se svaki za sebe u tišini preporučio blaženom Alojziju Stepincu. Duboko smo se naklonili i napustili katedralu zahvalivši se mons. Vragoviću koji je našao vremena za nas uza sve svoje velike obaveze. Ispred katedrale fotografiramo se svi i s velikim nduševljenjem promatramo veličinu katedrale sa dva visoka tornja te pročelje katedrale koja se obnavlja. Produžili smo na Trg bana Jelačića, okružili njegov spomenik i opet se uslikali.

Ali, moramo odmah produžiti kroz zagorske krajolike prema Mariji Bistrici  da bi prispjeli na misu u 11 sati. Danas su došli kao hodočasnici vatrogasci Krapinske županije i neke grupe iz Dalmacije. Pridružujemo se misi koju vodi mons. Cindori na otvorenom. Sunce prži pa su neki mladi potzražili hladovinu. Iza svete Mise pohodili smo unutrašnjost bazilike, pomolili se. Župnik nam je rastumačio povijest svetišta i crnog kipa. Posjetili smo kapelicu zavjetnih darova, kupili po koji suvenir, a zatim smo se malo okrijepili jelom i sokovima. Vraćamo se preko Zagreba i Jastrebarskog u Krašić gdje nas čeka župnik. Tumači nam crkvu lijepo obnovljenu, govori o životu blaženog kardinala i njegovu liku, njegovoj vjernosti crkvi što je potvrdio mučeništvom. Pogledali smo krstionicu gdje je bio kršten, posjetili kuću-sobu gdje je živio zadnje godine svoga života.

Župnik se sprema ispovijedati prvopričesnike. Ispratio nas je i mi smo veselo produžili prema Cetingradu i sretno se vratili u 20 sati kako smo i planirali.

Školski izlet u Rijeku /Kastav, Crikvenicu/

Pri kraju školske godine učenici obično putuju u razna mjesta, pa čak i u inozemstvo. Osnovna škola Cetingrad organizirala je je izlet 9. lipnja za Rijeku, Kastav i Crikvenicu za đake od 5.do 8. razreda. Sa dva autobusa krenusmo iz Cetingrada ujutro u 6 sati preko Maljevca, Vojnića, Karlovca za Rijeku i Kastav. Grad Kastav blisko je povezan sa Cetingradom. Donator je Osnovne škole u Cetingradu (godišnje 60.000 kn), poglavarstvo grada posjetilo je našu školu nekoliko puta. U Kastvu je župnik vlč.dr.Franjo Jurčević, koji je rodom iz Cetingradai i ujedno je predsjednik odbora za gradnju crkve u Cetingradu. To su razlozi za naš posjet Kastvu.

U Karlovcu nam se pridružila županijska pročelnica za školstvo gđa Božica Stanišić. U Kastav stižemo po planu oko 10 sati prije podne. Srdačno nas  dočekuju. Najprije smo se odmorili u staroj vijećnici gdje su se nekada u Kastvu održavale sjedice “parlamenta”.Tu smo čuli povijest starog grada, posjetili stare zidne,  crkvu koja je davno gradjena, a nikad završena. Zatim župnu crkvu, koja je velika, umjetnički građena i temeljito obnovljena. Tu smo se i pomolili, a vlč.dr.Franjo Jurčević nam je rastumačio povijest crkve. Zatim smo posjetili zgradu poglavarstva gdje nas je primila načelnica sa suradnicima, počastila nas i zaželila brodošlicu. Osjećali smo se kao kod kuće, kod pravih prijatelja. Zatim je došao na red ručak kod vlč.dr. Franje Jurčevića u novoizgrađenom župnom stanu. Dobili smo bogat i ukusan ručak u dvorištu i u dvorani.

Predugo smo se zadržali u Kastvu - bilo nam je  lijepo i dobro – tako da je izostao posjet gradskom muzeju i katedrali u Rijeci. Bila je velika vrućina pa su učenici željeli ići na kupanje u Crikvenicu. Rijeku smo pozdravili mahanjem ruku. Stigosmo u Crikvenicu oko 2 sata popodne. Djeca su željna mora i kupanja jer preko praznika nemaju mogućnosti. Željeli su to iskoristiti. Tu su učitelji koji paze da se ne bi dogodilo što nepoželjno.

Iskoristio sam vrijeme i odlučio posjetiti župnika u Crikvenici vlč. Ivicu Vuković. Našao sam ga kod kuće. Tu sam ostao dva sata u ugodnom razgovoru.Vraćam se na parkiralište. Polako svi stižu. Oko 17 sati  povratak u  Cetingrad. Stigli smo oko 22 sata. Lijepo je kad su učenici dobri, kad slušaju. Zahvalni smo upravi škole koja nam je to omogućila, svim učiteljima, učiteljicama i svima koji su nas toga dana lijepo primili, posebno općini Kastav. Svima želimo dobro zdravlje.

Susret ministranata u Gospiću (Perušiću i Bilaju)­

U Jubilarnoj godini želimo posvetiti posebnu pažnju ministrantima koji su najbliži oltaru i svećeniku. Školska godina je završila, ponedjeljak je 19. lipnja. Prije desetak dana podijelili smo ministrantima pismena pitanja za kviz i sa njima na tome radili. Imali smo i velike školske obaveze, jer su se ocjene zaključivale, a svi bi željeli imati što bolje ocjene.

Na kvizu je bilo puno pitanja a na svako pitanje treba brzo i točno odgovoriti. Svi bi željeli biti prvi, a mora netko biti i zadnji. Zbog kviza neki su mi se ministranti izgovorili pa smo morali pitanja za kviz dati drugima. Bilo nam je drago, da su i naši ministranti sudjelovali na susretu nekoliko stotina ministranata.

Naši ministranti i ministrantice su: Darko Jurčević, Jure Jurčević, Mirko Kučinić i Kristina Brajdić. Svi odlikaši i dobra djeca. Stigosmo među prvima u Perušić. Nakon okrepe ulazimo u zajedničku procesiju prema crkvi Sv.Križa. Crkva je dugačka i velika. Napunila se maldim ministrantima i ministranticama sa svojim svećenicima. Misno slavlje predvodi naš pomoćni biskup mons. dr. Mile Bogović koji će od 25. srpnja postati prvi lički biskup nakon 500 godina. U crkvi je pokorničko slavlje i sveta misa. Da bude liturgija svečanija, mladi pjevači iz Ogulina vode crkveno pjevanje, a svi ostali prate koliko tko zna.

Lijepo je vidjeti toliko ministranata na okupu. Svi su dobili simbolične majice jubilarne godine. To im je draga uspomena. Mnogi su se pričestili na svetoj misi. Sveta je liturgija završila oko 11 sati i svi produžuju u Bilaj gdje ih čeka ručak, kviz i natjecanje u športskim igrama. Imam u župi dva sprovoda: jedan iz Komesarca na groblje Sadikovac, drugi u Cetingradu. Ministrante predajem slunjskom župniku mons. Mili Peciću koji je preuzeo brigu za njih i pobrinuo se za prijevoz.

U Bilaju i Gospiću sve je proteklo u pravom duhu i vratili su se u Slunj navečer oko 20 sati. Odavde sam ih razvezao njihovim kućama.

Ustoličenje prvog biskupa nakon 500 godina

Osjećala se potreba nove biskupije između Zagreba i Zadra već više godina. Bilo je raznih prijedloga. Prevagnulo je mišljenje da to bude u Gospiću. Gospić je centar županije pa nek bude i biskupije. Želja je crkve da se biskup približi narodu toga kraja koji je u prošlosti i sada u domo­vinskom ratu mnogo pretrpio.

Župa Cetingrad gravitira prema Karlovcu i Zagrebu. Odsada pripadamo crkveno Gospićko-senjskoj biskupiji. Kao i do sada sjedište nam je opet daleko. Rado smo prihvatili prvog biskupa mons.Milu Bogovića za biskupa. On vrlo dobro poznaje ove krajeve jer je rodom iz Slunja, njegov otac u Drugom svjetskom ratu poginuo je u Cetingradu i njegove su kosti ostale u Cetingradu negdje oko crkve, ne zna se grob. Biskup je rado dolazio kao đak, kao student i kao svećenik u Cetingrad. Doktorirao je crkvenu povijest i svećenici su ga rado prihvatili. Nadamao se  da će uspjeti, uz pomoć Božju, obnoviti materijalno i duhovno ličku biskupiju.

Župljani Cetingrada rado su se odazvali na veliko hodočašće povodom uspostave nove biskupije i ustoličenja prvog biskupa u Gospiću. Ove smo godine već puno putovali - jubilarna je godina – ali ovaj veliki događaj za Crkvu na tom prostoru ne smijemo ispustiti. Lako smo prikupili pun autobus (od 50 putnika). Uz župnika tu je i načelnik općine gosp. Joso Medved i ostali.U autobusu je bilo pjesme, šale i molitve. Putujemo preko Slunja, Plitvica, Korenice. Stižemo među prvima pa imamo vremena posjetiti katedralu u Gospiću, do sada župnu crkvu posvećenu Naviještenju BDM. Razgledavamo grad Gospić i promatramo kako dolaze autobusi sa svih strana.Vrijeme je idealno, ne prevruće. Prikupilo se oko 200 svećenika, preko desetak biskupa sa nadbiskupom zagrebačkim mons. Josipom Bozanićem, sa papinskim nuncijem Julijom Einaudi i preko 8 tisuća vjernika. Više nego se očekivalo. Tu su i predstavnici državne vlasti: gosp. Jure Radić, gđa. Katica Ivanišević predsjednica Županijskog doma Sabora, gosp.Goran Granić podpredsjednik vlade i povjerenik za vjerska pitanja pri vladi Hrvatske i toliki drugi. Pjevaju crkveni zborovi sa oko 200 vrsnih pjevača. Procesija kreće od katedrale, po ulicama Gospića do tribine u parku gdje će biti misno slavlje i cijela svečanost. Policija savjesno vrši svoju dužnost, razglas funkcionira bez prigovora. Na početku slavlja pozdravi, čestitanja i čitanje bula. Prvi biskup prima od predsjednika HBK mons. Josipa Brazanić biskupski štap iz 1493. godine koji je nosio sa sobom biskup krbavski bježeći pred Turcima, zatim prima križ iz 1185. godine. Te su dvije stvari meni bile najdirljivije.

Novi biskup se preporuča za pomoć materijalnu i duhovnu jer svaki je početak težak. Treba graditi zgradu biskupije i sve ostalo potrebno za funkcioniranje nove biskupije.

Slijedi ručak u vojnom restoranu za sve uzvanike, a bilo ih je nekoliko stotina. To je bilo dobro oraganizirano. Na povratku poklonili smo se žrtvama domovinskog rata na Ljubovu. Neka živi naš biskup i naša biskupija Gospićko-senjska!

 

Misije u župi Cetingrad od 29. 10. do 05.11.

 Najveće duhovno bogatstvo za svaku župu jesu pučke misije. Crkva nam preporuča da budu svakih 10 godina,a posebno u jubilarnoj godini. Razumije se  da je to velik i naporan pasao koji traži dobre misionare, dobre ispovjednike i dobru organizaciju. Treba biti dobro pjevanje, veliki prostor i pogodno vrijeme kako bi se vjernici odazvali i došli u što većem broju.

U domovinskom ratu 1991. do 1995. ovaj kraj  je bio sto posto popaljen, narod raseljen. Puno se toga nakupilo u našim dušama što nije dobro. Zadnje mnisije u župi Cetingrad bile su godine 1976. koje su držali oci isusovci o blagdanu Sviju Svetih. Ova župa još je uvijek poljoprivredni kraj gdje se narod bavi poljoprivredom i stočarstvom. Na jesen kada se sve sa polja pobere i pospremi - a nije još jaka zima - to je dobro vrijeme za obdržavanje misija. Kad sam vidio prošle godine u Slunju da su misije još uvijek prisutne u narodu Božjem, pomislio sam: "Bilo bi dobro da to učinimo i u Cetingradu. Od predratnog broja od 2513 duša vratilo se oko 1500. Ako bude dobre volje valjalo bi pokušati. Zamolio sam misionare o. Zvonka Vlaha i o. Stjepana Kuzmića da dođu u Cetingrad u 2000. godini. Dogovorili smo se i napravili plan.  Nek bude jedan misionar jer se sve održava na jednom mjestu. Odlučili smo da to bude od 29.10.do 5.11.2000 god. Čitava se župa molila za uspjeh misija i obraćenje griješnika.

Tri mjeseca prije misija 6 slika Majke Božje kružilo je po selima, od kuće do kuće, svaku večer. Susjedi su se skupljali i molili zajednički pred tim slikama. Broj je varirao. Negdje čak 27 duša. Svatko se pitao: zašto to? Svatko je predosjećao da se nešto veliko priprema. Ove slike su obišle 99% obitelji.

Ovo je ljeto bilo vruće, ljetina je prijevremeno dozrijela. Ljudi su pobrali kukuruze, izorali za ječam i pšenicu, drva dopeljali. Mi smo pripremili sobe za smještaj misionara, crkva je pod krovom, vrata i prozori postavljeni, klupe provizorne od fosni pokrivene dekama. Spremno čekamo početak misija 29. listopada.

U subotu popodne stiže autom iz Dubrovnika o. Zvonko Vlah, nasmijan i veseo - takav je po naravi -  što odmah stvara kontakt i prijateljstvo. Ujutro stiže i orguljaš iz Maribora gosp.Milan Vlašić rodom iz Slunja, koji će cijelo vrijeme organizirati pjevanje, da bude liturgija ljepša i življa. Stiže i vlč. Leopold Barić koji će cijelo vrijeme biti na raspolaganju za ispovijedanje. Zamolili smo gospođu Mariju Stepić da kuha za naše misionare, da bude hrana topla i da nam gosti ne budu gladni.

Tako 29.10. točno u 11 sati u novoj crkvi počinju misije službom Božjom sa prethodnom procesijom iz kapelice. Na početku svete mise župnik mons. Marijan Ožura pozdravlja misionara, sve prisutne i predaje simbole župničke vlasti misionaru o.Zvonku Vlahu, a to su križ, ključ od tabernakula, štola i lekcionar. Pjeva se pjesma “Misija svetih nam dođoše dani”, zatim zaziv Duha Svetoga. Misionar sve pozivlje na pokajanje. Slijedi sveta misa. Prvi dojam je da su župljani oduševljeni i otvoraju svoje srce Bogu.

Drugi dan posjetili smo u župi veći dio starijih i bolesnih te ispovjedili 32 osobe. Da je bilo vremena i mogućnosti bilo bi još dvadesetak u susjednoj Bosni gdje je oko 400 vjernika kao i u selima udaljenim od crkve do 12 km.

Svaku večer predavanja po staležima: tri večeri za braćne parove, dvije večeri za mlade, zatim pobožnost križnog puta u petak, pobožnost i posveta Srcu Isusovu i u subotu pobožnost i posveta Blaženoj Djevici. Prije podne tri dana posvetili smo učenicima koji su se odazvali 100 %. Zatim na dan Svih Svetih posjet pokojnima na groblju u Cetingradu, a drugi dan posjet groblju Sadikovac. Imali smo na dan Svih Svetih poslije podne i sprovod jedne osobe. Glavna ispovijed bila je u srijedu prije podne, kad su stigla još 3 svećenika iz Zagreba, oci isusovci. To su mladi poletni redovnici: o.Miljenko Cindrić, o.Stipe Balatinac i o. Mate Antulović.

U subotu navečer velika procesija ispred crkve do kuće Tominac i natrag u crkvu s kipom Fatimske Gospe koja prati misionare već 50 godina po župama.Taj isti kip bio je u Cetingradu godine 1976. kad je držao misije o. Mamić i još jedan pater.

Svečanost završetka pučkih misija u Cetingradu bila je u nedjelju 5.studenog. Očekujemo uzoritog kardinala Franju Kuharića kojeg smo već davno željeli vidjeti u Cetingradu. Zahvalni smo mu na odazivu a i dragom Bogu što ga drži još u dobru zdravlju. Zamolili smo pjevače iz Slunja i s. Dioniziju da pojačaju naše pjevanje da bude svečanije. Crkva je velika, ali se hvala Bogu napunila, makar je obična nedjelja. Završetak misija i prisutnost kardinala privuklo je ljude. Kardinal nas je oduševio i ojačao u ljubavi i opraštanju. Jedino pravda i ljubav pobjeđuju – bila je glavna misao.

Za vrijeme svetih misija više puta nas je posjećivao i pratio naš dekan mons. Mile Pecić. Priskočio nam je u pomoć i vlč. Petar Bogut iz Rakovice. Naše djevojke i žene okitile su crkvu vijencima da bude ljepša. I gosp. Jure Katić nam je poklonio dva aranžmana: jedan za pozdrav kardinalu koji je predala učenica Kristina Brajdić i vijenac za oltar. Prikazni darovi: tamburica, sir, domaći kruh i boca šljivovice.

Vrijeme kroz osam dana bilo je prekrasno, toplo i ugodno. Bio je dobar odaziv svih staleža i sretan završetak. Ne žalimo truda već smo Bogu zahvalni za svaki nebeski dar, blaženoj Djevici Mariji, svetom Josipu i svima svecima. Posebno hvala ocu misionaru i svima drugima koji su radili u vinogradu Gospodnjem. Neka Svevišnji dade darova i milosti da uđemo u treće tisućljeće sa većom vjerom i boljim životom.

Blagoslov novog križa 30.05.2000. u Maljevcu

Lijepo je kad na raskrižju opazimo križ te se malo zaustavimo, poklonimo i pomolimo se. Na cijelom teritoriju župe Cetingrad do sada nismo imali nigdje križa. Zato mi je posebno drago da je došlo vrijeme da možemo postaviti križ na raskrižja ili gdje želimo. Prvi križ na prostoru župe Cetingrad postavljen je u Maljevcu. Dao ga je izraditi od posebnog materijala u Rijeci vlč.dr.Franjo Jurčević. Naša općina Cetingrad je prije toga prostor obzidala kamenom da bude ljepši pristup i čistije. Taj novi križ u Maljevcu blagoslovio sam dne 30.05. 2000.godine, na Dan državnosti. Dan je sunčan i lijep. Tu su Poglavarstvo Općine Cetingrad sa načelnikom gos. Josipom Medvedom koji sve prisutne pozdravlja i podsjeća nas na ljeto 1991.godine kad smo tu imali prve okršaje sa agresorom protiv Hrvatske. Tu je vlč. dr.Franjo Jurčević koji govori o križu i njegovom značenju. Udruga naših branitelja postavila je vijenac u spomen svim našim poginulim braniteljima. Tu su predstavnici policije, gospodin J. Štefanac koji je bio 1991.godine branitelj na tom mjestu.

Ja kao župnik obavio sam blagoslov križa i istaknuo: “Po križu je došlo spasenje." I nas prati cijeli život križ na križnom putu. Križ moramo hrabro nositi i ne bojati se nikoga osim Gospodina Boga. Trebamo svi voljeti svoju Domovinu Hrvatsku i čuvati je. Tu sam bio 20.08. 1994. uhićen od strane srpskih agresora, odveden i maltretiran. Agresori su prijetili da će me odvesti u šumu i pržiti na ražnju. Odveden sam u Vojnić na preslušavanje i odveden u zatvor 22 dana. Po drvu križa došlo je spasenje. Zato volimo križ i pobijedit ćemo.

Blagoslov novog križa u Šiljkovači 16.09.2000

Selo Šiljkovača, udaljeno od Cetingrada oko 5 km, poznato je po slozi. Ljudi dogovaraju i planiraju, jedan drugome rado pomažu. Imaju asfalt do sela, dobili su telefon i struju, a 16.09. 2000. i vodovod preko Grabarske. Pomogla im je općina Cetingrad oko vodovoda. Inicijator i organizator svega toga bio je gos. Tomo Medved, koji živi u Zagrebu, a vrši dužnost brigadira u HV. Sufinancirao je i gradonačelink Pakraca g. Damir Špančić. Da bude sve to još ljepše odlučio je Ivica Medved /sin Milana/  iz Šiljkovače napraviti i postaviti betonski križ na raskrižju u Šiljkovači. Odlučio i napravio. Posao je napredovao brzo da bi se moglo spojiti blagoslov vodovoda i križa.

Mene su pozvali kao župnika da blagoslovim na što sam se rado odazvao. To smo učinili dne 16. rujna 2000. jubilarne godine. Malo selo a veliko veselje. Pri otvorenju vodovoda došli su eminentni gosti: gosp. Tomo Medved, brigadir HV, časnik sa poligona g. Paulić koji je oženjen iz Šiljkovače, načelnik općine Cetingrada gosp. Joso Medved, načelnik općine Pakrac gosp. Damir Spančić,omladina, djeca i svi mještani sela Šiljkovače, staro i mlado. Blizu stotinjak gostiju. Nek blagoslovljeni križ svijetli svima u selu, kad im bude najteže neka ga prizovu za jakost. Prolaznici neka tu odmore, odahnu i pomole se.

Nakon blagoslova vode i križa, na pokošenoj livadi pod dva velika vojna šatora slijedio je pravi “piknik”, narodno veselje i čašćenje. Kad sam bio u Americi i Kanadi slično tako slave u prirodi naši Hrvati. To je vrlo lijepo i pohvalno. Neka voda teče – kao znak života – a križ neka bude putokaz prema nebu.

Nova kapelica na Bilu – na Kosici

Vinko Božičević (Stankov) vidio je kapelicu na Žalčevoj Kosi, koju je podigla obitelj Rakocija, pa je i on zaželio to učiniti u Bilu. Dao se na posao. Kupovao je malo-pomalo materijal i gradio. Glavni zidar koji mu je pomagao bio je Vinko Lončarić iz Kapljuva. Zaželili su da kapela bude posvećena sv. Vinku, zidarovom imenjaku. Vlč.dr.Franjo Jurčević obećao je pokloniti kip sv.Vinka. Kapelica je već gotova i spremna za blagoslov, čekamo još kip. Kad kip stigne blagosloviti ćemo kapelicu. Preporuča se da se blagoslov obavi na dan Sviju Svetih pod misom. Čestitamo Vinku Božičević,  Vinku Lončarić i onima koji im pomažu!

Blagoslov 6 novih zvona za župnu crkvu

Crkva Uznesenja Marijina u Cetingradu izgorjela je 04.11.1991. a srušena-minirana 1.12.1991. godine od srpskog agresora. Toga dana su zvona pala sa tornja. Dva su ostala skoro čitava a treće je razbijeno.Veća dva zvona agresori su odvezli u pravoslavnu crkvu Vrelo kod Borja. Nakon “Oluje” naša vojska je pronašla ta dva zvona. Veće je dovezeno najprije u Slunj, a drugo je dovezao majstor Mario iz Mrkoplja (koji je radio u Rakovici na obnovi župnog stana). Tako smo uspjeli opet vratiti dva zvona koja su položena ispsred nove crkve u Cetingradu.

Mi smo željeli imati nova zvona. Vlč.dr. Franjo Jurčević naručio je u Padovi 6 zvona da bi mnogla zvoniti melodije. Moguće je izvesti 74 melodije. Radnje oko nabavke zvona počele su početkom 1999. g. Trebalo je odrediti model, tonalitet, natpis. Zvona su stigla u Cetingrad iz Italije 13.07.2000. Istovario ih je viljuškarom Mića Valentić. Za sve prisutne Općina Cetingrad priredila je ručak u Hrvatskom domu. Srce nam je zaigralo kad smo ugledali nova zvona koja će nakon 9 godina zvoniti i pozivati narod na molitvu. Dne 20.07.2000. došli su majstori koji će postaviti postolja za zvona. To su: Andreas i Flavio Giacometti. Pomažu im svih 8 dana Milan Mulac i Nikola Lesar. Stanuju i hrane se u župnom stanu.

Dne 22.07.2000. žene iz Cetingrada bogato su okitile vijencima i ružama zvona u povodu svečanog blagoslova u nedjelju dne 23.07.2000. Blagoslov zvona obavio je svečano poslije sv.mise naš gospodin dekan Mile Pecić iz Slunja,a delegirao ga je biskup mons. Mile Bogović jer nije mogao doći. Vlč.dr. Franjo Jurčević iz Rijeke animira obred blagoslova i snima kamerom.Vrijeme je divno. Prikupilo se oko 300 vjernika da sudjeluju u blagoslovu zvona što se rjetko može vidjeti. Nigdje u biskupiji Gospićko-senjskoj nema 6 zvona (u Senju 5). Imali smo dobre donatore pa se to napravilo.

Podizanje zvona učinjeno je 26.07.2000. kad je sve pripremljeno u tornju. Autodizalica Adriatransa u roku sat i 15 mninuta digla je zvona kroz prozor. Postavljena su u zvoniku na dva kata što dopušta statika. Završetak montaže 27.07.2000. Službeno puštanje zvona na Veliku Gospu 15.08.2000. kad je župnik simbolično prerezao vrpcu pred crkvom uz prisutnost mnoštva vjernika i vlč. Franje Jurčevića bez kojeg sve ovo ne bi bilo učinjeno.

 Svako zvono ima svoga darovatelja, ime onoga komu je posvećeno, hrvatski grb, grb godine Velikog Jubileja te oznaku ljevaonice gdje su izlivena. Težina zvona bez jarmova:

1) 826 kg - Hrvati iz Clevelanda-USA, posvećeno Majci Božjoj

2) 589 kg- Hrvati iz Sydnya-Australia, posvećeno sv. Petru i Pavlu,

3) 436 kg -Hrvati iz Canade, posvećeno sv. Josipu.

4) 350 kg -obitelj Ruža i Jozo Kalem iz Rijeke, posvećeno sv.Anti.

5) 266 kg- Općina Cetingrad, posvećeno Presv. Srcu Isusovom.

6) 185 kg- preč.gosp. mons. Marijan Ožura, župnik i kanonik

 Ukupna težina 2652 kg.

Ovo 6. zvono nosi spomen na Veliki Jubilej i imenovanje pomoćnog biskupa Mile Bogovića.

Zadnji je ovo blagoslov zvona u povijesti Riječko-senjske nadbiskupije. Naime, kad u iduću srijedu 26.07.budu podignuta na toranj, već će biti uspostavljena Gospićko-senjska biskupija. Stoga se ovo ima smatrati i završetkom jednog povijesnog razdoblja i početkom novog razdoblja našega Cetingrada, Korduna i Like!

Zvona su brončana a izlivena su u ljevaonici u Padovi (Italia) koja se zove Fonderia campane, Daciano Colbachini e figli, Stabilimento pontificio S.R.L.

Nastavak radova na krovu crkve

U veljači došli su limari iz Rijeke, 3 majstora, da bi nastavili radove na krovištu crkve. Trebalo je najprije popraviti štetu što je vjetar preko zime oštetio. Radovi se nastavljaju svakog radnog dana kad to vremenski uvjeti dopuštaju. Limarski radovi  na krovu su završeni dne 28. travnja a izvođač je firma Željka Drenjančević iz Rijeke.

Nova vrata na crkvi

Ove godine postavljena su nova hrastova (dupla) vrata, ukupno 6 komada. To je izradio majstor Perman sa svojom ekipom. Vrata su vrlo lijepa, ukusno ukrašena vijencem. To su troja vrata ispred crkve, zatim na sakristiji i dvoja velika u dvorištu dvorane. To je izrađeno sve u Rijeci. 

Sad je lakše kad je crkva potpuno pokrivena, kad su vrata na crkvi pa  se može crkva zaključati da ne ulaze psi. Stavili smo u listopadu još troja vrata jelova na sakristiji i na koru. Sada nema ni propuha i puno je toplije.Trebalo bi još mnogo raditi na crkvi, ali nema novaca a ima još dosta dugova za materijal i radnike.

         Fasada na župnom stanu

Na novom župnom stanu stavljena je nova fasada, na tavanu župnog stana stavljena 4 nova vrata, uređene su dvije sobe i postavljani hrastovi parketi i obojane. Učinjeno je to zbog pučkih misija da možemo ponuditi smještaj misionarima.

U studenom poslije pučkih misija župnik je preselio u novi župni stan gdje je kancelarija, gdje kuha i stanuje. Bio sam 5 godina u podkrovlju i 3 godine u V. Kladuši u podkrovlju kao postanar. U podkrovlju je ljeti vruće a  zimi hladno. Novi stan je velik, prostran i udoban. Zahvalan sam dragom Bogu da smo to uspjeli uz pomoć Min. obnove, donatora iz Njemačke i nešto od župnih prihoda i darova. Daj Bože zdravlje i mir da možemo to koristiti i još dugo raditi u vinogradu Gospodnjem.

Nove ulice u Cetingradu

Cetingrad je dobio imena 10 ulica i to:

l) Trg hrvatskih branitelja- u centru i ispre dvcrkve.

2) Ulica Ivana Frankopana Cetinskog - u pravcu škole, od kuće Tominac

3) Ulica dr.Franje Tuđmana - od trafostanice u pravcu Grabarske

4) Ulica Matije Polića - od crkve prema groblju

5) Ulica Brinjska - od kuće Tominac dalje kroz selo

6) Ulica Blagajska - od križa kroz selo prema Podcetinu

7) Ulica Plitvička - kod trafostanice prema nogometnom igralištu

8) Ulica Koranska - od kuće Kučinić prema Strmačkoj

9) Ulica Dalmtinska - od kuće Kučinić prema selu Ruševica

10) Novo Naselje: kuća Capan Jure i kuće oko nje

Uskoro ćemo dobiti nove tablice sa brojem kuće i imenom ulice.

­Prenešeni posmrtni ostaci

Prošlo je punih devet godina od srpske agresije na Cetingrad. Tek ove godine pronađene su kosti još dvoje poginulih i to: Ljuba Žalac, kći Vinka i Kate r.Magdić iz Bila br. 6l, rođena 18.10.1928. Njezini posmrtni ostaci nađeni su ispod sela Bilo.Ostaci su bili na identifikaciji u Zagreb i potvrđeno je da su to njezine kosti. Kosti smo pokopali na Sadikovcu u groblje 16.11.2000. uz prisutnost rodbine i župljana.

Zatim su pronađeni posmrtni ostaci Marka Lončarić, sina Zvonka i Dragice r. Barić iz Kapljuva br. 181, rođen 29.10.1964., neoženjen. On je također ubijen od srspkih agresora 27.11.1991. Kosti su mu pronađene ovog ljeta na njivama sela Kapljuv. Također su kosti bile na identifikaciji u Zagrebu i potvrđeno je da su to njegove kost. Pokopali smo ga 17.11.2000. uz počasnu stražu, svečanu paljbu i limenu glazbu, uz prisutnost velikog broja rodbine i župljana. Marko je poginuo braneći sebe i svoju Hrvatsku.

Još nije razjašnjena tajna smrti Nikole Vuković iz Podcetina, Mile Barić (sin Jose) iz Kapljuva i Jure Cindrić iz Šmrekovca. Ne znamo tajnu njihove smrti.

         Infrastruktura na prostoru općine

Vodovod je dobilo selo Šiljkovača ove godine. Priključena je na vodovodnu mrežu u Grabarskoj. Dio troškova financirala je općina, dio selo i donatori. U sušnoj godini ljudi su osjetili što znači biti bez vode. Domaćice su odahnule kad je voda opet došla u kuće. Vodovod je stigao do kuća u Podcetinu do obitelji Lesar. Taj je priključak vezan na vodovod iz Cetingrada. Također selo Tatar Varoš i Ponor dobili su vodu.

Električna struja - Nastavljeni su radovi na mreži Cetingrad – Bogovolja, zatim Komesarac, dio sela Sadikovac ispod groblja, Polojski Varoš, dio Ruševice do kuće Jurčević. Ima još sela gdje struja nije stigla, kao selo Đurin Potok. Sela su rastrešena, od kuće do kuće daleko, novca nema. Možemo se nadati da će i za ove kuće doći bolji dani.

Ceste - Izvršena je sanacija ceste u Šiljkovači. Prošle godine podpredsjednik Županije obećao je da će Cetingrad dobiti više asfalta ove godine jer ima najmanje asfaltiranih cesta u prosjeku. Jedino je asfaltirano Spomen obilježje Hrvatskih branitelja ispred Općine i pokrpano nešto malo. Neki su privatnici sami sebi asfaltirali dvorište što je pohvalno.

Nužno je potrebno asfaltirati što prije cestu Pašin Potok – Maljevac, koja povezuje dvije država i tamo je međunarodni prijelaz. Uska cesta, veliki zavoji, a moraju voziti autobusi i šleperi.

Kupalište - Ispod Cetingrada teče mali potok koji je kod mosta proširen i produbljen i tu se kupaju u mutnoj vodi djeca. Takođ je na rijeci Korani u Gnojnicama napravljeno malo proširenje da se može čovjek okupati. Znademo da je Korana bila ljekovit a jeli to i danas?

 

 

Dovršetak radova na spomen obilježju

Spomen obilježje kod crkve dolično je uređeno. Dovežena je zemlja, posijana trava i posađeno cvijeće. Ovaj spomenik i okoliš treba strogo čuvati i poštivati jer nas podsjeća na naše poginule borce koji su dali svoje mlade živote za našu slobodu.

Nogometno igralište

Nogometno igralište se počelo uređivati 1999. godine. Ove 2000. godine doveženo je puno kubika zemlje i poravnato. Na proljeće će se posijati trava i pomalo koristiti za treninge i igranje. Naši mladi nemaju nogometnog igrališta, a igraju vrlo dobro i imaju već dosta pehara.

Obnova kuća – U kasnu jesen počela je izgradnja 54 kuće. Dvojici poduzetnika poslužilo je lijepo vrijeme tako da su intenzivno radili. Krovovi su se zacrvenili i radovi su pri kraju. Ima još pedesetak kuća za obnovu. Moraju čekati treće tisućljeće da bi došli na red. Pitanje je hoće li se vratiti jer su neki već zaboravili na povratak.

         CRS – i obnova Kratica CRS znači “Chatolic Relief Services” iz SAD. Područni ured ove humanitarne udruge u Karlovcu (Hebrangova 13) krajem studenog 2000. dovezla je u sela općine Cetingrad poljoprivredni alat: tanjurače, plugove i motorke da se ljudima pomogne. Sve gratis i to je novo. To je pohvalno i svi koji su dobili zahvalni su.

U mjestu Cetingrad nitko nije ništa dobio kao da je tu jaka industrija i kao da nitko ne obrađuje zemlju. Nitko nije dobio novo radno mjesto u proizvodnji niti se što planira graditi. Čudno nam je da nakon 5 godina iza "Oluje” ništa nije napravljeno da bi se narod mogao zaposliti. Malo se radi na poboljšanju poljoprivrede i stočarstva. Svi su obećavali posao, pozivali na povratak mlade ljude, a mladi se pitaju gdje će radititi. Nova vlada obećavala je svima posao. Posla nema. Slatke riječi a djela prazna.

Krizma u 2000. godini- Ove 2000. godine nismo imali krizme u župi. Pripremamo za svetu potvrdu u 2001. godini učenike 7. i 8. razreda. Željeli bismo da to bude 8. srpnja 2000. Hoćemo li dobiti taj datum ovisi o našem biskupu, o njegovim obvezama. Razlog što želimo ovaj datum je taj što jedan dio roditelja odlazi u Njemačku na sezonske radove.

Planovi u obnovi crkve - Treba nastaviti obnovu crkve. Hoćemo li uspjeti ovisi o župljanima i donatorima. Ako možete pomoći, molimo i preporučujemo se.

Žiro račun naše župe je: Gospićko-senjska biskupija, Župa Uznesenja BDM Cetingrad, broj računa 32 110-672-42 kod Karlovačke banke.

Devizni račun: Gospićko-senjska biskupija, Župa Uznesenja BDM Cetingrad, kod Karlovačke banke, Ul. V. Mačeka 8, Karlovac, broj računa:

7031-3000520.

Božićna i novogodišnja čestitka

Pri kraju je jubilarna sveta godina koja završava 6.01.2001. godine. Želim svim župljanima, prijateljima i svima koji su vezani uz župu Cetingrad bilo po rođenju, krštenju ili prijateljstvu, sretan Božić, puno sreće i zdravlja u Novoj godini i Trećem tisućljeću. Sve najbolje želi vam

Cetingrad, 30.11.2000.                                                  Mons. Marijan Ožura

 

 

 

 

 

IZ VAGANCA

Pokop mladića Pere Čančara

U Vagancu je na sam Božić 25.12.1999. pokopan mladić Pero Čančar sin Nikole. Tragično je stradao u prometnoj nesreći na Plitvicama. Njegova smrt odjeknula je u čitavom kraju i božićno veselje pretvorila u tugu. Pogreb je vodio župnik Petar Bogut uz veliko mnoštvo naroda, pogotovo mladih. Nažalost, niti ovaj prekinuti mladi život neće biti dovoljna pouka mladima da čuvaju, brane i poštuju dar života koji je podaren njima i drugima.

Umro Dane Nikolić «Daša»

Vijest primljena 09.03.2000. iznenadila je i razžalostila mnoge: u Americi je umro Dane Nikolić Daša. O njemu smo pisali u Mostovima kad je 1997. posjetio domovinu i darovao za izgradnju vaganačke crkve 50.000 USA dolara. Rođen je u Vagancu. Kao mladić nakon Drugog svjetskog rata emigrirao je u Ameriku (Chicago) gdje se oženio i proveo veći dio života. Marljivošću se probijao u tuđem svijetu i postao ugledni poduzetnik. Demokratske promjene omogućile su mu da vidi domovinu prvi put 1997. Nostalgija za domom ostavila je tragove na njegovo zdravlje. Živo je želio da nikne crkva u Vagancu i namjeravao je darovati još novca. Darovao je ne zato što je bio bogat nego zato što je imao široko srce. Znao je da crkva ostaje dok sve drugo prolazi. Njegov primjer ostaje izazov ostalim Vagančanima da ugrade u novu crkvu dio sebe. Umro je upravo u jubilarnoj godini. U istoj godini njegovim doprinosom udareni su temelji novoj crkvi u Vagancu.

Izražavamo sućut njegovoj obitelji i molimo nebeskog Oca da ga nagradi mjestom na gozbi života u vječnosti. 

Prva pričest sa tri prvopričesnika

Ove jubilarne godine župa Vaganac podijelila je radost Prve pričesti sa troje djece. Na kraju školske godine, 18. lipnja 2000. troje djece, ohrabreno roditeljima i starijim vjernicima, pristupilo je oltaru. Njihova imena: Stipe i Željko Luketić te Ivana Rukavina.

U prva četiri razreda u Vagancu je devetero đaka. Viši razredi osnovne škole putuju na Plitvice. Vjeronauk im u školi predaj župnik.

Na Križevo blagoslovljen kamen temeljac

Na blagdan Križeva, 14. rujna 2000. godine, generalni vikar mons. Tomislav Rogić blagoslovio je kamen temeljac buduće župne crkve u Vagancu. Strojevi su već poravnali teren gdje bi trebala niknuti nova župna crkva. Ovo bi bila treća crkva u jednoj generaciji! Vagančani od 1995. slave misu u privatnim kućama ili na otvorenom jer je srpska agresija razorila 1963. izgrađenu crkvu. Ove jubilarne godine može početi gradnja nove župne crkve. Župnik Petar Bogut uz ne male poteškoće rješio je imovinsko-pravne odnose terena buduće crkve, pribavio projektnu dokumentaciju i lokacijsko-građevinsku dozvolu. Oči su uprte u ljude širokog srca da pomognu izgradnju  crkve. Primjer je dao Vagančanin Dane Nikolić iz Amerike koji je darovao je 50.000 dolara. Ovim sredstvima moći će se tek započeti ovo zdanje. Primjer g. Dane Nikolića ne smije ostati usamljen.

Uz generalnog vikara mons. Tomislava Ivančića prisutno je bilo još sedam svećenika. Vlč. Mile Čančar i ove je godine došao s autobusom Senjana na slavlje Križeva u Vaganac. Župnik Petar Bogut nada se iduće Križevo slaviti u dvorani koju projekt predviđa ispod crkve.

Asfaltirana cesta kroz G. i D. Vaganac

            Nakon obnove kuća, uvođenja telefonskih priključaka, rekonstrukcije vodovoda, ove jubilarne godine Vaganac je dobio i asfalt. Seoska cesta za sušnog vremena bila je prašnjava a za kišovitog stvarala blato. Modernizacija ceste kroz G. i D. Vaganac korak je naprijed. Na dan sv. Mihovila 29.09.2000. strojevi su položili posljednje kubike asfaltne mase. Koliko doznajemo u asfaltiranju ceste sudjelovala je Županija i Općina. Tako Vaganac od ove godine ima riješenu infrastrukturu. To je pretpostavka za daljnje korake u vraćanju života u ovo naselje nadomak Plitvičkih Jezera.

         Mlada misa u Vagancu?

         U gradiću Thunu u Švicarskoj primio je 01.10.2000. g. Jerko Božić red đakonata. Đakonski red podijelio mu je pomoćni biskup Martin Gächter. Ovo je zadnji red prije svećeničkog. Ako stvari budu tekle po planu Jerko bi iduće 2001. godine primio svećenički red i slavio mladu misu. U Vagancu bi slavio misu zadnju nedjelju u srpnju. 

Jerko je rođen 15.08.1972. u Zurichu (Švicarska) a sin je Vagančana Josipa Božić i Kate r. Kukuruzović. Odrastao je u Švicarskoj i bit će inkardiniran u švicarsku biskupiju. Nakon vlč. Mile Pecića (mladomisnik 1966.), vlč. Mile Čančara (mladomisnik 1980.), svećeničku «zastavicu» bi preuzeo Jerko. 

 

POČELA IZGRADNJA NOVE CRKVE U VAGANCU

U jubilarnoj 2000. godini udareni temelji novoj crkvi

         Čitateljima je dobro poznato da su srbo-partizani u Vagancu 1945. minirali župnu crkvu. Na ruševinama je uspio mons. Vlado Pezelj kradom podići brvnaru 1960. koja je služila za bogoštovlje. Uz velike napore uspio je od 1961. do 1963. na novoj lokaciji sa župljanima uzidati crkvu. Nekoji su konzervatori pitali iz kojeg je stoljeća ta 1963. uzidana crkva. Zbunio ih je zid od kamena kakav se radio u prošlom stoljeću. Crkvu su, naime, uzidali seoski zidari i tesari kako su umijeli i znali. Beton je bio preskup a kreč i kamen su mogli sami proizvesti. Ta je crkva razorena 1991. od strane pobunjenih Srba.

         Nakon povratka župnik vlč. Pero Bogut odmah je imao idejno rješenje nove crkve. Dao je izraditi projekte i čekao građevinsku dozvolu. Nakon strpljivog čekanja, interveniranja i požurivanja, konačno je početkom studenog dobivena građevinska dozvola za gradnju crkve u Vagancu. Mnogi se pitaju zašto je trebalo toliko čekati ali pravog odgovora nema. Ono što se moglo učiniti za mjesec-dva potrajalo je godinama. Župnik Pero Bogut, kojemu su bile ruke vezane, najviše je osjetio na svojoj koži birokratsko natezanje. Nalazio se između želja i prigovora župljana i zida pred kojim je stajao. Vrijeme gura u zaborav sve ono mučno. Tako će biti i ovaj put. Vjernici se raduju početku radova i zaboravljaju na prošlost a posebno župnik..

Projekt je uzradila firma ing. Petra Krsnika «Projekting-VIK» iz Zagreba. Crkva ima tlocrt križa jer je posvećena Uzvišenju sv. Križa. Od ulaza do zadnje točke svetišta je 27,04 m, a širina u dijelu s bočnim lađama iznosi 16,54 m. Ispod crkve je predviđena višenamjenska dvorana. Zvonik visok 32,20 m u klasičnom je stilu i svojom će pojavom dominirati čitavim krajem. 

         Lokacija crkve je na Raskrižju. Teren je dodijelio Nacionalni park Plitvice koji je zakoniti slijednik čestica na kojima se namjerava graditi crkva. Imovinsko-pravni odnosi su rješeni glatko zahvaljujući susretljivosti Uprave Nacionalnog parka Plitvice.

         Kamen temeljac je blagoslovljen na Križevo 14.09.2000. iako župnik još nije imao u rukama građevinsku dozvolu nego samo lokacijsku. Trebalo je počekati do početka studenog dok i taj željno čekani papir dođe u ruke. Odmah su počeli radovi. Najpovoljniji izvođač je građevinska firma Ivana Čopa «Gacka». Strojevi su zahvatili u teren koji je dijelom sastavljen od ilovače, a dijelom živog kamena. Trebalo je i minirati. Otkrivena je granata iz Drugog svjetskog rata koju su policijski pirotehničari onesposobili. Nakon iskopa betonirana je prva podloga. Na ovu podlogu je stavljena hidroizolacija: zavarena ljepenka. Tek tada je ugrađena temeljna ploča na kojoj će počivati čitava građevina. Armirano-betonska ploča progutala je puno željeza i betona. Nastavlja se betoniranje zidova dvorane. Teren je terasast pa će dvorana ispod crkve imati i prirodnu svjetlost. Nakon ploče na dvorani počinje se tek graditi crkva.

         Početak radova nije bio bez poteškoća. Obitelj Stipe Jandrića polagala je pravo na skoro polovicu terena na kojem se gradi crkvu. Navodno su to kupili, nisu prepisali a rat uništio ugovore. Zaustavili su radove podigavši ogradu na spornom terenu. Jasno, nisu imali pravne osnove za ovu akciju. Župnik Pero nije koristio svoje zakonsko pravo, jer su imovinsko-pravni odnosi uredni, da poruši ogradu i nastavi radove. Sazvao je zainteresirane 14.11.2000. na lice mjesta. Obitelj Jandrić je zatražila 8000 DEM za sporni teren. Dobit će 4 m prolaza na svoju njivu a oni će toliko kvadrata njive ustupiti crkvi. Župnik je džentelmenski  to prihvatio, sastavljen je zapisnik koji su potpisali projektant, izvođač, župnik i dekan. Time je ovaj spor otklonjen i radovi su nastavljeni predviđenom dinamikom.

         Prolaznici mogu uočiti veliko gradilište, strojeve i ljude. Ali, tek kad se iziđe iz zemlje rast crkve će biti uočljiv. Da bi se nekamo stuglo treba učiniti prvi korak. Taj korak je u Vagancu učinjen.

         Izgradnju crkve poduprijet će i Vagančani. To se od njih očekuje. Pogotovo oni koji su zaposleni, obrtnici, koji imaju strane mirovine. Drugi će priskočiti u pomoć samo ako vide da se Vagančani trse i žrtvuju. Svatko bi trebao ugraditi dio sebe u novu crkvu. Kad današnji mladi ljudi postanu djedovi moći će s ponosom pričati svojim unucima: u izgradnji ove crkve i ja sam sudjelovao!

 

IZ ZAVALJA

E, da nije granice!

U jubilarnoj 2000.godini dosta se toga dogodilo u župi sv. Franje Asiškoga na Zavalju. Najmanja smo župska zajednica u slunjskom deka­natu. Živimo u posebno nepovoljnim okolnostima, jer nažalost, postoji granica preko koje se s nama mora komunicirati, a tu je toliko toga nezgodnoga i neugodnoga, da svaki put svakome od nas na um pa­dne misao: e da nije granice!

Naime, po ne znam koji put treba naglasiti, da je Zavalje jedina župa Gospićko-senjske biskupije, slunjskoga dekanata, koja je nepravednim razgraničenjem izmedju RH i BiH jednostrano 1947. pripo­jena protv volje naroda Bosni i Heraegovini, općini Bihać.

Odgovorni u Crkvi i društvu, uz sudjelovanje međunarodne zajednice, trebali bi poraditi oko toga da se ta nepravda popravi i granična crta ispravi te se sela nekadašnje općine Zavalje - Veliki Baljevac, Mali Baljevac, Vučjak, Zavalje, Međudražje, Mali Skočaj, Veliki Skočaj - vrate u okvir granica Republike Hrvatske.

Bilo je pokušaja da se moćnike zainteresira za ovaj problem, ali nažalost, bar do sada bez uspjeha. Po našem mišljenju još nisu iscrpljene seve mogućnosti akcije preispitivanja ovoga problema. Krajnje je vrijeme da se uđe u rješavanje temeljito i argumentirano iz baze, iz naroda kajeg se to tiče. Treba ići demokratski zakonitim putem, pre­ko postojećih institucija vlasti u Republici Hrvataskoj i Bosni i Hercegovini.

Bolna točka granične crte povezana je s neminovim nestajanjem stanovništva ovoga kraja. Od preko 3500 stanovnika koliko ih je bilo pred drugi svjetski rat ostalo je manje od desetine, mahom starijih.

Obnova kuća i crkava

U jesen 1994. godine dušmani spališe većinu kuća i sve crkvene objekte: župnu crkvu, župni stan na Zavalju te područnu crkvu Gospe Lurdske u Velikom Skočaju. Obnovu kuća kako-tako pomogao je nje­mački Karitas i hrvatska vlada, a crkva u Velikom Skočaju obnovlje­na je u organizaciji zavičajnog kluba “Lička Plješevica” iz Zagreba, gdje se uz ostale, osobito upornim zalaganjem istakao predsjednik kluba Mile Mlinarić Piranov. Unutrašnjost crkve je uglavnom dovršena i lijepo uređena. Prije vanjskog uređenja fasade mora se riješiti problem vlage i oborinskih voda.

Blagoslov kapele na V. Skočaju

Zapaženom svečanošću 9. rujna 2000. godine blagoslovljena je područna crkva Gospe Lurdske u Skočaju. Blaslov je, umjesto spriječenog biskupa msgr. Mile Bogovića, obavio generalni vikar i kancelar biskupije mr. Tomislav Rogić u koncelebraciji s desetak svećenika. Ručak za uzvanike bio je priređen pod šatorom opet u organizaciji Mile Mlinarića. Tad su se mnogi Skočajci s različitih strana našli zajedno s ostalim župljanima svetoga Franje Asiškoga, a zapažen je i li­jep broj vjernika iz bihaćke župe. Tako je u Skočaju u dvije godine zaredom bilo vjerničko i narodno okupljanje: lanjske godine Mlada misa mještanina Bariše Dejanovića, a ove godine svečanost blagoslo­va područne crkve Gospe Lurdske.

Slavlja

Naši župljani su radosno s jednim autobusom u Gospiću s drugima pro­slavili uspostavu nove biskupije i ustoličenje našega biskupa. Također smo jednim autobusom prisustvovali dekanatskom euharistijskom kongresu u Slunju.

Na uobičajen način je i ove godine u još nedovršenoj župnoj crkvi proslavljena Gospojina kao i svetkovina zaštitnika naše župe sv. Franje Asiškoga - Frančikovo.

Blagoslov zvona

Ove jubilarne godine posebnom svečanošću 18. studenoga 2000. naš biskup msgr. Mile Bogović blagoslovio je 4 nova zvona u zvoniku naše župne crkve. Bio je dirljiv trenutak kad su zvona poslije blagaslova po­novo zabrujala. Tad se svatko prisjetio kako su pred šest godina neprijatelji zlurado zvonili dok su nam crkvu palili. Tad su se nadali da se prekrasni zvuk naših zvona nikada više neće čuti. Hvala Bogu prevarili su se, a i još će se u mnogo čemu prevariti.

Zvona su salivena u najeminentnijoj radionici glasovitog majsto­ra Grassmayra u Innsbucku u Austriji. Dana 25. listopada promatrali smo impresivnu sliku, čin lijevanja užare­ne mase u kalupe za naša zvona. Nezaboravan doživljaj! Metalnu kon­strukciju postolja zvona sa svojom ekipom izradio je gospodin Ivan Bosilj iz N. Marofa. Zvona su elektrificirana i automatizirana. Prvo je posvećeno sv.Franji Asiškom, drugo Majci Božjoj, treće sv.Josipu, četvrto sv. Roku.

Zvona su Glas Božji! Nek naša zvona zvone Pozdravlenje, oglašavaju mir, razgone svako zlo mržnje i osvete, nek pozivaju vjerne na molitvu, pronose slavu Božju i donose Božji blagoslov! Zbog velikog troška oko nabavke i instaliranja zvona morali smo stati s unutrašnjim uređenjem crkve.

Zapela izgradnja župnog stana

Nadali smo  se da će prošle gadine biti isgrađen župni stan, ali...Naime, nakon spantanih obećanja, razgovara, intervencija i dagovora s Ministarstvam obnove i razvitka RH, kanačno je u svibnju prošle godine trebalo realizirati dogovoreno i već su bile prikupljene ponu­de potencijalnih izvođača radava, ali lanjska kriza na Kosavu sve je poremetila i do dana današnjega sve je mrtvo slavo na papiru. Svejedno, još se uvijek nadamo da će Vlada RH izgraditi župi Zavalje tu toliko patrebnu građevinu (Mile Ivančić).