Od devet sati petorica svećenika u cetingradskoj su crkvi stajali na raspolaganju vjernicima za osobnu ispovijed. Pokorničko slavlje uoči Božića puno je dubokih emocija. Čovjek, svjestan svoje slabosti, želi stati pred Božju dobrotu i zamoliti oproštenje. Oholost može čovjeka zaustaviti u jalovom egoizmu. Ali, kad se čovjek otvori Božjem milosrđu događa se veliki pomak ravan uskrsnuću mrtvih. A u Cetingradu danas su mnogi u tišini stali pred Božju dobrotu, zamolili i dobili oproštenje. Istina, mi smo neponovljive osobe ali istovremeno mi smo socijalna bića. Svaki, pa i najosobniji grijeh ima socijalnu dimenziju. Oproštenje mijenja nas i naše odnose prema drugima, čitava zajednica dobiva duhovnu energiju. Dolazili su odrasli i djeca. Posebna su radost školska djeca. Svako je dijete poput leptira primio nektar Božje ljubavi u ispovijedi i pričesti. Tako su dolazile grupe veće i manje do 13 sati. Župnik vlč. Stanko Smiljanić otišao je u Kruškovaču (s pjesmom “Mene zove Kruškovača”) i tamo u kapeli ispovjedio grupu vjernika. Vrijedna domaćica pripremila je okrepu za svećenike koji su se zadržali u razgovoru do 17 sati.
Jedna od grupa s vjeroučiteljem Željkom
Nakon osobne ispovijedi primanje Kristovog Tijela
Župnik u miru mons. Ožura i dalje služi narodu i pomaže župniku
Župnik vlč. Stanko brine se za mnogo toga: ne samo u stanu nego i u crkvi treba biti ugodno toplo
Kad kažemo da je dijete Božji san onda mislimo na šansu da se iz ovog vremena vine u život vječni