Večeras smo se našli u kući domaćina Nikole u Varošu (Cvitović) koja krije tajne prohujalih vremena. Građena je negdje 1958. Rukom su tesana brvna, grede. Krov je bio slamnati. Kuća je ostala u svom izvornom obliku samo je krov moderniziran i uvedena struja. Bilo nam je ugodno večeras! Okupili su se susjede, prijateljice i susjedi oko oživljavanja božićnih običaja. Ograničili su se na običaje na Badnjak. Bogatstvo i raznolikost običaja vezanih uz Badnjak iznenađuje. Čak susjedno selo ima neke svoje pojedinosti. Vidjeli smo kako se kitio bor, dolazak “kvočke”, donošenje slame, božićnjaka…Za kićenje bora koristio se raznobojni tanki papir od kojeg su žene gradile čudesne cvjetove raznih oblika. Posebni običaj koji nas je iznenadio je dolazak “kvočke” u kuću na badnjak. Obično su djevojčice, ali su mogli i dječaci, dolazili u kuću i “kvocali”: zaželjeli bi obilje a nagrađeni su lješnjacima, orasima. Običaj donošenja slame koja se stavljala pod stol poznata je diljem Hrvatske ali opet svaki kraj ili selo ima svoje zasebnosti. Nakon slame djed i unuk svečano su donijeli “božićnjak” i svijeću. Božićnjak (kruh) je remek djelo vrijednih domaćica koje znaju kruh ukrasiti simbolima i znakovima. Nakon toga slijedila je zajednička molitva. Večera je bila “vegetarijnska”: grah na salatu ili jednostavno kuhani grah s pogačom. Uz druženje i razgovor, pjesmu, zaboravi se na vrijeme. Prošla su tri sata a da to nismo primijetili. Vani je koji stupanj ispod ništice i prava zima. To je pravi Božić – rekli bi ljudi.
Dolazak kvočke
Slama u kući asocira nas na slamu na kojoj je dijete Isus ležalo
Donošenje božićnjaka i svijeće
Nisu nali za bakalar: grah ga je vrlo dobro zamijenio ili prethodio