O gluposti – Prohladni zimski dan – Sajam u Slunju – Preminula Milka Žalac

15 velj

Razmišljanje o gluposti – Predstava u Kerempuhu koja je trebala biti provociranje na umjetnički način pokazala je primitivizam na umjetnički način. Biskup Bogović pokušava se braniti, govori razložno i argumentirano. Ukratko: “Šest likova traži autora’ svoje protivnike ili neistomišljenike pretvara u svinje i onda ih kolje kao što se svinje kolju. Ovdje je “umjetnost” u službi mržnje. To nas podsjeća na primitivne partizanske skečeve  u kojima su partizani ili antifašisti heroji a fašisti gamad. Crno bijela tehnika bila je okvir za njihovu umjetnost odnosno mržnju. Frankl će reći da je među stražarima konc. logora bilo ljudi koji su riskirali glavu da pomognu zatvorenicima a istovremeno zatvorenici su međusobno, za komadić kruha, prijavili svoga druga u ćeliji! Crno bijela tehnika u umjetnosti zapravo je primitivizam. Ovdje donosimo razmišljanje Dietricaha Bonhoefera, vrsnog teologa koji je završio u nacističkom logoru kao “svinja” a koji razmišlja o ljudskoj gluposti:  

“Glupost je opasniji neprijatelj dobra nego zlo. Protiv zla možemo prosvjedovati, možemo ga raskrinkati, možemo ga, ako treba, silom spriječiti; zlo nosi uvijek u sebi klicu vlastitog raspadanja, jer ostavlja u čovjeku barem nevolj­kost. Protiv gluposti smo bespomoćni. Ni prosvjedima ni si­lom ne da se tu ništa učiniti; razlozi tu ne vrijede; činjenica­ma koje protuslove vlastitoj predrasudi jednostavno ne treba vjerovati, U takvim slučajevima i glupan postaje kritičar. Pa iako su činjenice neizbježne, mogu se jednostavno zaobići kao beznačajni pojedinačni slučajevi. Pri tom je glupan za razliku od zla čovjeka sobom do kraja zadovoljan; on posta­je dapače opasan, jer se lako razdraži i prelazi u napad. Zbog toga je potrebno više opreznosti pred glupanom nego pred zlim čovjekom. Nikad više nećemo pokušavati razlozima uvjeriti glupana; to je besmisleno i opasno.

Da bismo znali kako s glupošću izići na kraj, moramo na­stojati shvatiti njezinu bit. Jedno je sigurno, ona u biti nije defekt intelekta, nego ljudskosti. Postoje ljudi izvanredno gipka intelekta koji su glupi, i ljudi veoma troma intelekta koji su sve drugo prije nego glupi. To sa zaprepaštenjem otkrivamo u nekim situacijama. Pri tom se manje dobiva dojam da bi glupost bila neki prirođeni defekt, nego, napro­tiv, da u određenim prilikama ljudi postanu glupi, odnosno da se daju učiniti glupima. Opažamo, nadalje, da ljudi koji žive odijeljeno i samotno rjeđe pokazuju taj defekt negoli ljudi i grupe ljudi koji su skloni i osuđeni da žive u društvu. Tako iz­gleda da je glupost možda manje psihološki a više sociološki problem. Ona je poseban oblik djelovanja povijesnih situacija na čovjeka, psihološka nuspojava određenih vanjskih prilika. Kad bolje promatramo stvar, opažamo da svaki jači razvoj izvanjske moći, bilo političke bilo religiozne naravi, udara glupošću velik broj ljudi, čini se dapače da je to sociološko–psihološki zakon. Moć jednih ima potrebu za glupošću dru­gih. Pri tom se ne radi o tom da bi neke određene — dakle možda intelektualne — moći iznenada zakržljale i nestale, nego da pod prejakim dojmom razvoja moći čovjek gubi svoju nutarnju samostalnost te se — više ili manje nesvje­sno — odriče vlastitog odnosa prema određenim životnim situacijama. To što je glupan često puta tvrdoglav ne smije nas zavesti na pomisao da je on samostalan. Upravo u raz­govoru osjećamo da uopće nemamo posla s njim samim, njim osobno, nego sa krilaticama i s parolama koje su njime ovladale. On je u nekom progonstvu, on je zaslijepljen, on je zloupotrijebljen, zlostavljen u svom vlastitom biću. Postavši tako bezvoljnim oruđem glupan će biti sposoban za svako zlo i u isto vrijeme nesposoban da prepozna zlo. Tu leži opa­snost đavolske zloupotrebe. Tako će ljudi zauvijek moći biti osuđivani na propast.

Stoga je sasvim jasno da se glupost ne može nadvladati poučavanjem, već jedino oslobađanjem. Pri tome se moramo pomiriti s time da je pravo unutarnje oslobođenje u najve­ćem broju slučajeva moguće tek onda kad se dogodi vanjsko oslobođenje; sve dotle morat ćemo odustati od svih poku­šaja da uvjerimo glupaka. Zato se u takvim prilikama uzalud mučimo kako bismo saznali što zapravo »narod« misli, stoga je to pitanje tako suvišno za one koji odgovorno misle i ra­de. No, dakako, samo u danim prilikama. Biblija kaže da je strah Božji početak mudrosti (Ps 111, 10), a to znači da je nutarnje oslobođenje čovjeka za odgovorni život pred Bogom jedino stvarno nadvladavanje gluposti.

Uostalom, ove misli o gluposti ipak su donekle i utješne. One nam ne dopuštaju da većinu ljudi držimo u svim prilika­ma glupima. Doista će sve ovisiti o tome da li vlastodršci više uspjeha vide za sebe od gluposti ili od unutarnje samo­stalnosti i razboritosti ljudi. Dietrich Bonhoeffer: O gluposti u knjizi “Otpor i predanje”

Danas u slici u sajmu u Slunju:

Do 10 sati sve je tegle meda rasprodao

Prohladni zimski dan. Jutros je u Slunju bilo čak minus sedam. Visoka izmaglica razlog je da je hladnoća ostala do 10 sati a onda je granulo sunce.

Sajam u Slunju četvrtkom doveo je hrabrije trgovce ovamo. Prošetali smo danas po Slunju i zabilježili štošta našim aparatom.

Lijepo je susresti dragu prijateljicu

Nešto moram ponesti kući

One su došle iz Blagaja!

Bože, tko bi nas odvezao kući!

Kroz Slunj danas treba voziti opreznije

Sve sam obavila: hvala Bogu!

Blaž čeka prijatelja da mu se pridruži uz čašicu pića

Biskup u Cvitoviću i Lađevcu – Danas gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić posjećuje – u sklopu pastirskog pohoda župama dekanata – župu Cvitović i Lađevac. Sutra je u Slunju a u subotu u Cetingradu!

                                

Preminula je u 79. godini života MILKA ŽALAC r. Begović iz Maljevca 9. Bit će pokopana danas 15.02.2018. na groblju u Cvitoviću. Za njom žali  suprug Tomo, kćerke Zdenka i Bernarda, zetovi, unučad i praunučad, sestre i ostala rodbina

Danas su tri pogreba u slunjskom kraju: Milka Žalac (79) u Cvitoviću, Mile Rendulić (92) u Slunju i Milka Lesar (35) u Cetingradu!