Počeo je najljepši mjesec u godini. Svibanj je mjesec rascvjetalih voćaka, zelenila, bujanja života u prirodi. Oko nas se događaju čudesa koja nas ne ostavljaju ravnodušnima. Mirisi i šarolikost boja svuda oko nas. Divna ravnoteža u prirodi prisiljava nas da uzdahnemo u čuđenju.
Slavimo svetog Josipa Radnika nikad ne zaboravljajući da je rad temeljni vidik ljudskog dostojanstva. Prije točno pet godina papa Franjo je za vrijeme opće audijencije srijedom objasnio da je rad od temeljne važnosti za dostojanstvo osobe.
Prvi je svibanj proglašen međunarodnim praznikom rada. Rad nije samo znoj i napor nego i sudjelovanje sa Stvoriteljem u oblikovanju lica zemlje. Rad može biti molitva. Crkva je upravo na 1. svibanj stavila sv. Josipa kao uzor radnika…Prolaznik prolazi pokraj velikog gradilišta i pita radnike što to rade. Jedan je rekao da kuluči i rinta za crkavicu, malu plaću. Drugi je na istom gradilištu s ponosom rekao: “Gradimo katedralu!” Ponosan je na svoj udio u tom projektu. Čovjek teško podnosi besmisleni rad kao što su robijaši iscrpljivani nošenjem kamenja s jedne hrpe na drugu. Zakonodavstvo pojedinih država i međunarodne konvencije išle su za tim da se zaštiti radnik od nepravde, izrabljivanja i ponižavanja. Međutim, način proizvodnje se mijenja. U postindustrijskom društvu prodor robotizacije ostavlja velik broj nezaposlenih. Ono što je nekad radilo 100 ljudi danas to može kvalitetnije odraditi stroj. Nezaposlenost će postajati sve veći problem. Ipak, vjerujemo da se dobra naše planete mogu tako rasporediti da nitko ne bude gladan i nezbrinut, nitko ne bi smio biti nezaposlen. Ima dovoljno sredstava za dostojan život. Pohlepa pojedinaca i grupacija mogu stvoriti neravnotežu.
Danas su mnogi napustili velike gradove i otišli u prirodu ili u posjet svojim prijateljima, rodbini. Ceste su zakrčene pa je potreban oprez.
Dijelit će se porcija graha, dakako besplatno!