Svaki dan je dar i šansa da odgovorno oblikujemo darovano vrijeme i da ga istovremeno primamo sa zahvalnošću. Onaj tko oblikuje vrijeme bez zahvalnosti može upasti u oholost koja ga izobličuje i pretvara u nasilnika, grubijana. Isto tako brzi protok vremena može stvoriti osjećaj straha. Strah od smrti, bolesti, rata, siromaštva, izdaje…Možemo li pobijediti strah? Ljubav i strah ne idu skupa ili ljubav pobjeđuje strah. Ipak, postoji strahopoštovanje koje ide s ljubavlju. Strahopoštovanje izvire iz velike ljubavi: bojimo se voljenu osobu povrijediti. U odnosu prema prijatelju, majci, zaručnici…imamo malu dozu takvog strahopoštovanja. Strah je početak mudrosti poznata je izreka koju često spominjemo. Doista, onaj tko nema strahopoštovanja prema Božjoj ljubavi koja mu dariva novi dan, može upasti u stanje okrutnosti ili neplodnosti. Ako su u prijašnjim stoljećima isticali prijetnju pakla kao prvi i najvažniji motiv vjere i spasenja, kršćansko promišljanje napravilo je pomak u zrelosti. Vjera daje mirnoću koju „svijet“ ne može dati. Ne radi se o pasivnoj mirnoći nego plodnoj: onaj tko je „usidren“ u Božjoj ljubavi ima osjećaj sličan djetetu koje otac nosi u naručju preko mutne rijeke. Nije sramota za dijete što „dozvoljava“ da ga otac nosi. Oholost bi bila kad bi dijete odbilo očev naručaj i uputilo se samo preko mutne rijeke. Nismo li mi djeca bez obzira na godine, ponekad zločesta djeca…ali i djeca koja imaju mirnoću vjere da ih Otac ne ostavlja.
Iako Slunjčica nije za kupanje zbog hladnoće danas bi dobro došlo rashlađenje u njoj
Danas je zadnji dan srpnja. Vrućine dosežu vrhunac a time i turistička najezda. Ipak, dani su pomalo kraći. Osjećaj da ljeto brzo prolazi pomalo budi tugaljivost. Ne možemo zaustaviti vrijeme ali se možemo radovati. Pok. Oliver Dragojević bi kaže u pjesmi: ča je život nego fantazija! Doista svaki dan je neponovljiv i prilika da jedni druge susretnemo u ljubav i radosti. Himna života ide prema velebnom finalu koji je novi početak.
Usijani asfalt u Slunju danas
U ljetu su milijuni ljudi u pokretu. Uglavnom sa sjevera idu prema vrelom jugu ali i iz azijskih zemalja hrle u staru dobru Europu. Rode se mnoga prijateljstva i nezaboravni susreti. Zabilježili smo takav susret jedne drage obitelji iz Švedske s velečasnim u Slunju (prije povratka u Švedsku).
Sućut obitelji Dragojević – Splitski nadbiskup poslao je obitelji Dragojević izraze sućuti u povodu smrti njihovog supruga i oca Olivera ističući da se “zajedno s galebom vinuo u nebesa, nad pučinu, povrh svega i bez ‘straja’. Sada još više, oslobođen zemaljske patnje i boli, prkosi svakoj buri i neveri. I živo kliče u visini”.
Invazija ministranata na Rim – Od 30. lipnja do 3. kolovoza održava se u Rimu Međunarodno hodočašće ministranata okupljenih u udrugu Coetus Internationalis Ministrantium koja je prisutna u mnogim dijelovima svijeta. Ubilježene su delegacije iz 18 zemalja, uključujući Rusiju i USA. Moto ovog susreta je psalam 34, redak 15: “Traži mir i slijedi ga!” A okupilo se 60.000 ministranata!. Prava invazija na Rim! Evo samo nekih zemalja iz kojih su došli: Centralna Amerika-Karibi, Belgija, Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Hrvatska, Luksemburg, Austrija, Portugal, Rumunjska, Rusija, Švicarska, Srbija, Slovačka, Češka, Ukrajina, Mađarska, USA. Najbrojnija grupa dolazi iz Njemačke!
Danas u 17 sati na slunjskom groblju pokopana je Kate Močilac (83) a nakon pogreba slavljena je misa u slunjskoj crkvi. Mile Močilac pročitao je emotivno pismo njene kćerke iz Australije koja nije mogla stići na pogreb (doći će tek 8. kolovoza).
