Pripreme za Dan zahvalnosti i Dan Grada Slunja

3 kol.

Danas crkva spominje hrvatskog blaženika Augustina Kažotića. Rođen je u Trogiru 1260. Stupio je u red dominikanaca i pokazao duboku inteligenciju. Upoznao ga je papa Benedikt XVI i postavio za zagrebačkog nadbiskupa 1303. Vodio je zagrebačku nadbiskupiju 20 godina.

Danas u 18 sati misa u slunjskoj crkvi: slavlje prvog petka u mjesecu. Mogućnost ispovijedi.

Kišovito jutro u slunjskom kraju. Zapazili smo u Slunju kako komunalni radnici i oni iz turističke zajednice pripremaju Slunj za dane slavlja. Dan domovinske zahvalnosti narod je prepoznao kao praznik koji se jednostavno mora slaviti. Športska takmičenja, hodnja od Kamenice do Slunja, izložbeni korzo, zabava i misa na Dan grada…samo su neki podsjetnici na ove dane ponosa i slave. Dolazak na ognjišta nakon duge četiri godine ne može se tako lako zaboraviti.   

Općina Rakovica slavi svoj dan 5. kolovoza, Dan Grada Slunja 6. kolovoza i Dan Cetingrada 7. kolovoza.

Štanovi su postavljeni: čekaju se radovi marljivih ruku

Blanka Vlašić o svojoj vjeri – “Sramim se što sam bila takva, sramim se što san Bogu stalno okretala leđa, a nekako sam znala da je On cijelo vrijeme tu. Onda ju je nazvao prijatelj i rekao: „Ja san na Poljudu zapalio sviću svetom Anti za te“. Kasnije je razmišljala da bi i sama to mogla učiniti, pa se možda nešto i popravi. I otišla je, kaže, bez neke osobnije molitve „paliti svijeću … svaki dan dva mjeseca  zaredom“, no ništa se nije događalo, ali i to kao da je bilo priprema na obraćenje.”

U svemu je sigurno značajno bilo bratovo prethodno obraćenje koje se također događalo uslijed njegove ozljede. Požalila mu se na treningu da je boli, a on joj je počeo pričati o Bogu.„Moj brat Marin meni da priča o Bogu?! Pa nije on za to kompetentan, no da ste čuli moga brata tada bi vam sve bilo jasno“, priča Blanka i dodaje kako je nakon toga počela plakati i plakala je tri dana, a onda se i ona sama počela sve više okretati prema Isusu. Ponekad joj se činilo da su njezine protivnice na terenu bile toliko prestrašene njenom pojavom da bi ustuknule pred njom i da su možda „već zbog toga skakale lošije“. Blanka je otkrila da je postala sretna što smije biti ponizna. Kao da joj je netko nametnuo tu potrebu da bude uvijek jaka i puna samopouzdanja. Shvatila je koliko je oslobađajuće što smije biti slaba.