U današnjem evanđelju Isus liječi gluhonijemog čovjeka. Došao je u poganski kraj. Svojom gestom želi reći da su svi pozvani da progledaju, čuju i pravilno progovore. Isus je učinio neobičnu gestu: izdvojio je gluhog mucavca iz naroda te je sam nad njim učinio gestu koja nas iznenađuje: dotakao je njegove uši i jezik! Isus ne želi praviti predstavu nego radi odvojeno od mase. Čovjeka koji ima probleme u komunikaciji s okolinom ne želi staviti u centar mnoštva. Isus mu otvara uši a zatim jezik: da može čuti i govoriti. Pri tom Isus izgovara aramejsku riječ “Effata!” što znači “otvori se!” Nakon Isusove geste mucavac je razgovjetno govorio. Ali, narod ostaje samo na izvanjskom ozdravljenju. Isus misli na duhovno ozdravljenje, on je došao da nam otvori oči i uši za vječnost. Duhovna gluhoća je teža od tjelesne jer nas ona odvaja od komunikacije s Bogom i braćom ljudima. . A Isus je došao da nam otvori uši za poruku koja je “radosna vijest”: pozvani smo na gozbu života! U ovom vremenu do našeg uha može doći takva riječ koja nas oslobađa. Možemo onda i govoriti drugačije. Jednom će Isus reći: mnogi su željeli vidjeti što vi vidite, a nisu vidjeli i čuti što vi čujete a nisu čuli. To je njegova riječ koju crkva naviješta po čitavom svijetu, koja slavi sveta otajstva. Nažalost, čovjek može ostati gluh za svetkovanje Dana Gospodnjega, gluh za molitvu, gluh za vapaje svoje subraće, gluh za tolike Božje poticaje. Zvjezdano nebo iznad nas ili mali cvijet u vrtu može nam izmamiti uzdah, čuđenje i hvalu a pogotovo Božja riječ!.
U Blagaju danas