Pokop žrtava iz Drugog svjetskog rata na području Vaganca čekao je 70 i koju godinu. Ipak, sa tolikim zakašnjenjem dio žrtava je pronađen te je stručno identificirano 55 osoba. Radi se o žrtvama komunističkog režima koje su bačene u jame, bunkere, bez suda i mogućnosti obrane. Žrtve su pronađene na 8 lokacija. Ovo nije ni izdaleka završen posao. Trebat će još puno truda da se pronađu ostaci još nekoliko stotina žrtava. Ministarstvo branitelja, koje je preuzelo brigu o pronalaženju žrtava u suradnji sa stručnim službama (Crvenim križem), uložilo je veliki napor u otkopavanju ostataka ubijenih i njihovoj identifikaciji.
Danas, kad Vagančani slave sv. Križ (Križevo) upriličen je pokop pronađenih žrtava. U 8 lijesova pred mrtvačnicom, prekrivenim nacionalnom zastavam, kosti su naše rodbine, braće, sestara. Oni nisu imali nikakav pogreb. Bačeni su kao smeće u jame, bunkere, pećine. Ove žrtve zlikovcima nisu bile ljudska bića nego smeće, gamad…Zato je bilo potrebno da im se iskaže dostojno poštovanje makar s toliko zakašnjenja. Možda je ovih osam lijesova s kostima upravo zbog takve užasne smrti trebalo izložiti u crkvi da narod dolazi, u tišini moli i spusti koju suzu.
Počast im je iskazana pred mrtvačnicom. Biskup mons. Zdenko Križić okružen svećenicima predvodio je svete obrede. Nakon biskupove molitve slijedila je procesija s osam lijesova do zajedničke grobnice. Vojnici su skidali s pažnjom zastave i davali ih prestavnicima rodbine (Mandi Bilen), načelniku Rakovice g. Franji Franjkoviću, Plitvica g. Anti Kovaču, Cetingrada, predstavnicima braniteljskih udruga. Lijesovi su uz počasne plotune polagani u grobnicu. Na kraju se obratio rakovački načelnik g. Franjo Franjković, ministar branitelja Tomo Medved i izaslanica predsjednice Republike.
Drugi dio sprovoda nastavljen je u župnoj crkvi. Misu je predvodio biskup Križić. On je povezao Kristov križ, Kristovu smrt na križu i žrtve ovih ljudi. Križ je neodvojiv od pobjede uskrsnuća. Zlikovci žive sa svojim zločinima i nemaju mira. Oni koji su s Kristom položili život imaju jamstvo uskrsnuća. Uz biskupa mons. Križića koncelebriralo je 15-ak svećenika. Narod je molio i pjevao kako to samo ovaj narode zna. Mnogi su pristupili pričesti.
Nakon mise narod se zadržao pred crkvom. U crkvenoj dvorani priređen je domjenak za ugledne goste. Zanimljivo da smo među gostima uočili i pilota Danijela Borovića. To je onaj pilot koji je 8. listopada 1991. bio svjedok razaranja Vaganca svim oruđima i opružjima od strane JNA i srpskih paravojnih formacija. To je djelovalo na njega. On je iza toga prebjegao s migom na aerodrom Pula. Tragedija Vaganca prevršila je svaku mjeru – prisjeća se ovaj pilot. Selo je razarano s tolikom dozom mržnje da to ljudski um ne može shvatiti…Druženje je nastavljeno po kućama. Došli su mnogi iz Hrvatske i inozemstva posjetiti svoje i sudjelovati u ovom slavlju. Tragična smrt ovih ljudi, kojima smo danas iskazali počast i uputili molitve, lebdi kao opomena i tiha tuga. To je tuga koja nije motivirana mržnjom nego se odnosi na onu Isusovu: “Blaženi ožalošćeni, oni će se utješiti!”.
Molitve prije procesije
Ministar Tomo Medved daje počast
Procesija prema zajedničkoj grobnici
Počasti davanja zastave, počasna paljba…
Zajednička grobnica za 55 žrtava
Misa u crkvi
Vagančani stariji i oni najmanji vole narodnu nošnju