Grabovac: sjećanje na ubijenu djecu

26 ruj.

Sunčani i prohladni jesenski dan u slunjskom kraju. Miholjsko ljeto. Put nas vodi u Grabovac, naselje gdje se odvaja plitvička zaobilaznica za teretni promet preko Vaganca te na Prijeboju izlazi na ličku magistralu. Kao svako križanje puteva ovo je naselje dinamično, u njemu se grade kuće, restorani…Ovdje počinje ulaz u nacionalni park Plitvička jezera što donosi niz prednosti za turistički razvoj…Današnji dan nas vodi u 1991. godinu kad je JNA i srpske paravojne formacije na ovo naselje bacili oko 70 granata. Nije to bio prvi put. Plitvička hrvatska naselja bila su na udaru topništva a potom pješačkih napada. Današnji dan, 26. rujan 1991. godine, zapamćen je po ubojstvu troje djece u ovom naselju. Mještani iz sela Korana, zbog svakodnevnih napada,  premjestili su se u turističko naselje Grabovac. Nisu im dali mira niti ovdje. Jedna je granata pogodila drvenu kuću u kojoj je obitelj Špoljarić slušala radio na baterije (nije bilo struje) i ubila troje djece: Dubravku, Josipu i Ivana. Bilo je to oko 19 sati. Ujutro su djeca prevezena u mrtvačnicu u Slunj a onda u 13 sati u drežničku crkvu. Nakon mise pogrebna procesija s tri lijesa krenula je prema grobu. U pogrebnu povorku uperene su i dalje topovske cijevi i nismo znali kad će zapucati. Tri lijesa u jednoj grobnici! Pokojni župnik vlč. Joso Bogović i slunjski Mile Pecić tješili su roditelje i rodbinu. Ovo je ubojstvo nevine djece vrhunac divljanja srpskih paravojnih formacija pod skutima JNA u slunjskom kraju.

Danas u 11 sati u Grabovcu, gdje je podignuto spomen obilježje pobijenoj djeci, okupila se rodbina, školska djeca iz Rakovice i Korenice, ljudi iz politike, vojske i policije, braniteljskih udruga. Zagrlili su ovu dragu djecu koja ulaze u brojku od 402 ubijene djece u Hravatskoj tijekom agresije. Položeni su vijenci rodbine, školske djece, predstavnika braniteljskih udruga, načelnika susjednih općina, vojske, policije. Obratili su se prisutnima izaslanik premijera Plenkovića i Predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Upozorili su da se ne smije ponoviti ovakova situacija da budemo goloruki. Načelnik općine Plitvička Jezera Ante Kovačić zahvalio je svima koji gaje sjećanje na ovu djecu. Slunjski župnik, sudionik ovih događaja, predvodio je molitvu uz župnika vlč. Ivana Hodaka. Istakao je da ova djeca nisu ubijena slučajno. Paklenski plan stvoren u glavama zlih ljudi imao je ciljeve i metode. Metode su uključivale ubijanje, razaranje, protjerivanje…Zašto nevini pate, zašto Bog dopušta patnju nevinih? Zbunjeni stojimo pred Kristovim Križem: on, koji je sama dobrota, trpio je u sramoti, napuštenosti i silnoj patnji. Po Kristovoj žrtvi ljubavi nijedna patnja pa niti nevinih nije uzaludna. Ljubav ima zadnju riječ. Ova su djeca Božji san koji smrt nije prekinula. Nas povezuje s njima ljubav…

Nakon molitve svi su pozvani na misu u župnu crkvu sv. Ante. Misu je predvodio također slunjski župnik Mile Pecić uz koncelebraciju župnika Ivana Hodaka i mons. Mile čančara, koreničkog župnika. U homiliji je podsjetio na teške dane 1991. u neprijateljskom okruženju. Ubijanje ove djece razotkrilo je zadnje namjere agresora i nije bilo nikakve nade u razumno rješenje. Gledali smo na istok i zapad, prepušteni svakodnevnom granatiranju, očekivali smo pomoć. Ipak, u tom vremenu bilo je hrabrosti vjere i ljubavi, solidarnosti, širine srca. Bili smo spremi jedni za druge dati život. Kad sagledavam svoj život najdraži su nam trenuci kad smo se žrtvovali za druge pa i davali život…

 

 

 

Drežnička crkva sv. Ante bila je meta srpskog topništva 1991. a nakon okupacije nastavljeno je njeno razaranje. Obnovljena je nakon povratka

“U gradu Vilniusu, u Litvaniji, vidio sam muzej okupacije i borbe za slobodu: zastao sam u molitvi upravo u prostorijama u koje su dopremani zatvorenici, gdje su mučili i ubijali protivnike režima. Ubijali su ih manje ili više 40 po jednoj noći. Potresno je vidjeti do koje točke može doseći ljudska okrutnost. Mislimo na to.” Rekao je Papa Franjo na Trgu sv. Petra osvrćući se na svoje  putovanje u baltičke zemlje koje su živjele pod jarmom prvo nacističke a potom sovjetske okupacije.