Sv. Tereza Avilska – Novi radni tjedan – Vojna vježba završava danas na poligonu – 27. godišnjica zarobljavanja svećenika i časnih sestara

15 lis.

Danas crkva slavi sv. Tereziju Avilsku, izvanrednu ženu, koja je bila mističarka i vidovnjakinja, a istovremeno vrlo realna i komunikativna. Bila je svjesna da nismo anđeli nego ljudi i priklanjala se Kristu, u kojem je vidjela Boga, ali i Čovjeka koji ima srce za ljudske patnje. Naslućujući sve kušnje koje čekaju Crkvu do dana današnjega, zapisala je: “O kršćani, vrijeme je da branite svoga Kralja te da se u tako velikoj zapuštenosti oko njega svrstate! Jer malen je broj vjernih koji ga još okružuje; veliko je naprotiv mnoštvo onih koji slijede Lucifera…” Rodila se 28. ožujka 1515. u Gotarrenduri kod Ávile.  Premda krhkog zdravlja, bila je žena jakog karaktera, jednostavna, neumorna, vedra i duhovita. Čitav život posvetila je obnovi karmelićanskoga reda i odgoju redovnica.

Jutros je pomalo tmurno u slunjskom kraju ali nije hladno kao što je uobičajeno u ovo doba godine. Jutros je trebalo ranije ustati i uputiti se u školu, na posao…Nakon jučerašnjih kolona koje su kroz Slunj gmizale prema Zagrebu, danas je promet cestom D1 uobičajen…

U sjeni spomenika braniteljima u slunjskom parku ovaj biciklistički par našao je trenutak odmora i okrepe

Slavlje sv. Terezije u Bužimu – Mjesto Bužim, župa u Gospićkom dekanatu, proslavila je 15. listopada svoju nebesku zaštitnicu sv. Tereziju Avilsku. To je jedina župa u Gospićko-senjskoj biskupiji posvećena toj velikoj svetici, crkvenoj naučiteljici i obnoviteljici Karmelskog reda. Na početku misnog slavlja, u kojem su, uz biskupa Zdenka Križića, koncelebrirali generalni vikar mons. Marinko Miličević, kancelar biskupije i biskupov tajnik preč. Mišel Grgurić, župnik u Kosinju Pero Jurčević, župnik u Ličkom Novom Herbert Berisha i domaći župnik preč. Nikola Turkalj, koji je pozdravio biskupa, nazočne svećenike, župljane Bužima i hodočasnike, istaknuvši posebnu radost zbog prvog pohoda biskupa Križića župi sv. Terezije Avilske koju biskup posebno časti jer došao je iz Karmelskoga reda.

Vojna vježba Velebit 18 danas završava na slunjskom poligonu. Jedan stariji Slunjanin  reče: “Svaka čast NATO-paktu čiji smo član, ali naša vojska nam garantira mir. Samo slijepci mogu vjerovati da će nas netko zaštititi. Sjetimo se 1991. godine kad smo bili bespomoćni.” Uostalom, hrvatska vojska u očima naroda uživa visoki ugled i poštovanje koji je stekla u otporu agresiji s istoka i koji opravdava svojim odgovornim radom na sigurnosti zemlje. U 13 sati počinje vježba na poligonu u kojoj će sudjelovati tenkovi i sva oružja kopnenih snaga, helikopteri… Zanimljivo da su gosti vježbe generali Ante Gotovina i Mladen Markač. 

Hrvatska vojska i narod jedno su!

Slikovni rezultat za vojna vježba velebit 18

Slikovni rezultat za vojna vježba velebit 18

27. godišnjica zarobljavanja svećenika i časnih sestara – Danas se sjećamo jedne tužne godišnjice: na današnji dan 1991. krenula je iz Slunja ekipa od deset osoba u okupirani i spaljeni Vaganac kod Plitvica potražiti starije osobe koje su ostale u spaljenom selu. Uz dogovorenu pratnju JNA (pukovnik Cvijo Zgonjanin) dva svećenika (vlč. Mile Pecić i vlč. Josip Bogović), dvije časne sestre (č.s. Amalija i č.s. Mihaela) te šestorica civila (Mile Lukač, Ivan Magdić, Dražen Rendulić. Nikola Nikolić, Marko i Mile Knežević) u tri vozila krenuli su iz Grabovca preko Plitvica u Vaganac. JNA ih je u L. Petrovom selu izručila Niškim specijalcima. Ovi su ih pratili u selo Vaganac koji je potpuno razoren. U ruševinama bi trebalo kopati danima. Nisu nikoga našli jer su starci završili u ruševinama ili ubijeni te uklonjeni. Pri povratku Niški specijalci su ih izručili “knindžama” koji su ih uz psovke, prijetnje i udarce odveli u Korenicu. Noć koja je slijedila bila je pravi pakao. Rulja koja ih je dočekala pred “milicijskom” zgradom udarala ih je nogama rukama, kišobranima uz urlike i psovke…U podrumu su nastavili čitavu noć udarati osmoricu bespomoćnih ljudi. Izvodili su pojedince u hodnik i udarali. Časne sestre su bile u posebnoj ćeliji. One su im rekle da se za njih mole i da ne mogu mrziti. Sutradan su pustili časne sestre i vlč. Pecića da ih odveze u Slunj. Vlč. Bogović je otpremljen u Beograd gdje je podnio neviđena mućenja. Pušten je nakon tri mjeseca narušenog zdravlja. Neki su iz ove grupe završili u Manjači neki u Kninu. Zadnji je razmijenjen nakon godinu dana. Svi nose posljedice mučenja. U međuvremenu vlč. Josip Bogović je preminuo. Dodajmo da su selo Vaganac gađali avioni i topništvo 8. listopada, da su nakon ulaska pješadije razarali sustavno svaku kuću. Ostatke stradalih starijih osoba našli smo i kršćanski pokopali nakon povratka 1995. godine /iako ne sve/. Ovo je samo jedno od mnoštva stradanja, patnje, mučenja, ubijanja u slunjsko-plitvičkom kraju od 1991. do 1995. 

Časna sestra Amalija