Gospodine, ne ostavi nas!

28 lis.

Često puta kažemo da je čovjek Božji san. Bog sanja svakoga pojedinca kao neponovljivu osobu s kojom želi dijeliti radost vječnog života. Ali čovjek to ne uviđa ili je zauzet svojim “humanizmom” tako da nema vremena za Božju ljubav, susret s njime. Kao da bježi od njega misleći da mu on može “ukrasti” njegove sitne radosti. Danas je jedan čovjek u evanđelju našao hrabrosti i suprostavio  se masi oko sebe i uzviknuo krik koji je čuo Gospodin u prolazu. Naime, slijepi prosjak Bartimej vikao je iz sveg glasa a ljudi su ga ušutkivali: pomiri se sa svojim stanjem, tko za tebe mari…Masa ima svoje vrijednosne sudove koje zovemo “javno mnijenje”. Ono može pojedinca izmanipulirati. Tako su trendovi mode, zabave…Pojedinac se jednostavno mora “utopiti” u masi. Isto tako u našem osobnom usponu k Bogu neki nas pokušavaju “prizemljiti”. To nasilje varira od ruganja do tobožnjeg zauzimanja za naše dobro. Slijepca Bartimeja iz evanđelja masa nije mogla ušutkati. Njegov je vapaj čuo Gospodin. Tada dolazi do osobnog susreta s Gospodinom  iza kojeg slijepac počinje gledati  i “uputi se za njim” – ističe sveti pisac. Kod toliko darovanih sati, dana i godina, zar je moguće da mi ne posvetimo koji trenutak za susret s Gospodinom? Možda kriknemo i mi kad smo suočeni sa teškom situacijom gdje se radi o biti ili ne biti. Zar treba čekati da upadnemo u veliku nevolju pa da kriknemo poput Bartimeja?  Zar ne bismo mogli danas u mladosti, u zdravlju, uspjehu…uputiti Gopodinu molitvu da nas ne ostavi, da ne prođe pokraj nas dok smo zabavljeni svojim sitnim poslovima? Da nas ne ostavi u mraku naše sebičnosti, oholosti, sljepoće srca i uma…

Jutros je slavljena rana misa u slunjskoj crkvi u 8 sati

Na misi u 11 sati u Slunju krštena je malena Tonka, drugo dijete Marka i Jelena. Kumovi su bili Ivan i Petra. Čestitamo!

Gospodine, nemoj proći pokraj nas u našoj samoći…