Sunčani zimski dan – Sajam u Slunju – Razgovor uz kavu

7 velj.

Jutros je posve vedro u slunjskom kraju. Zato je temperatura minus pet stupnjeva. Pred nama je vedar i sunčan dan. Sunce svaki sat podiže temperaturu.

Sajam u Slunju danas je okupan suncem: ujutro zubatim a onda sve nježnijim. Prošetali smo oko 10 sati između štandova. Začudo. ponuda je jako dobra. Od voća i povrća, rukotvorina, odjeće i obuće do meda i suhih smokava…Kafići su danas puniji…

Prve zrake sunca

Sunčanje na zubatom suncu

Ljudi se susreću, pozdravljaju, odlaze i dolaze…

Mogu se kupiti i suhe slatke smokve!

Obilje svega…

 

Pogled na trg pred crkvom

Predavanje  u rekreativnom kutku – Dana 06.02.2019. godine s početkom u 10:00 sati održano je predavanje od Centra za socijalnu skrb sa temom “Važnost prvog dojma” u rekreativnom kutku “Dodajmo život godinama” za starije osobe. Predavanje je vodila psihologica Ivana Kotić. Diskutiralo se o važnosti prvog dojma, što prvo primijetimo kod druge osobe kada je prvi put vidimo te je li upravo taj prvi dojam utječe na donošenje zaključka kakva je zapravo druga osoba. Sve u svemu, bilo je jako zanimljivo i popraćeno s puno smijeha. Na predavanju je sudjelovalo 17 osoba.

Sa predavanja u Rekreativnom kutku

Razgovor uz kavu: Crvene naočale

Sunčani zimski dan. Bura drži bistrinu i čistoću zraka. Kad iziđemo iz tople sobe osjetimo bockanje svježeg zraka po obrazima, nosu…U prolazu mlada majka gura u kolicima mališana koji, začudo, spava! Slika je to koja mi je uljepšala dan!. Prolaze ljudi i kratko se pozdravljaju u žurbi. Tek poneki zastanu i porazgovaraju. Ulazak u puni kafić. U kutu društvance čeka. Marko se usta i privuče jednu slobodnu stolicu. On je već popio kavu i može uzeti riječ: „Neki su političari stavili crvene naočale i sve žele pocrveniti. Udarili su na crkvu i žele je izbaciti iz javnosti. Tobože vjera je privatna stvar. Oni žele svoj svjetonazor proglasiti jedino demokratskim i ispravnim a vjernike stjerati u katakombe. Tamo možeš vjerovati što te volja samo javnost je naša! Mi imamo monopol na javnost. Otkud im tolika drskost? „  Marka je prekinuo Ante: „Pozivanje na reviziju ugovora između Hrvatske i Vatikana zapravo je jeftino skupljanje bodova. Rastava države od crkve ili obratno povijesni je proces koji je došao do demokratske razine. Pogrešno je mišljenje da je crkva imala veliki utjecaj pa je njena moć ograničena ugovorom. Zapravo vladari su nastojali koristiti crkvu za svoje ciljeve. Vladari su mogli utjecati tko će biti biskup! Upetljavali su se u kadrovsku politiku crkve. Zato je rastava crkve od države demokratski doseg kad je crkva izborila svoju samostalnost u služenju narodu. Hvala Bogu da je tako! Komunistička vlast nije mogla podnijeti samostalnost crkve i malo joj je bilo to što je ugurana u podrum. Ne samo da su je izolirali nego i špijunirali, pravili ružne podvale. Ali su i u takvim prilikama vjernici živjeli svoju vjeru i bili nositelji demokratskih promjena. Kršćanski intelektualci i angažirani vjernici bili su tada pod neprestanom prismotrom. Olako im je bila nalijepljena etiketa „neprijatelja naroda“.  Bilo im je uskraćeno svako napredovanje u službi. Vjernici su bili građani trećeg reda. Nekima je i danas takvo uređenje najbolje „demokratsko društvo“. Jure je uskočio u razgovor kad se Ante okrenuo da pozdravi poznanika: „Crkvu se napada zbog sredstava koja joj se dodjeljuju iz proračuna. Nek crkva sama sebe financira – kažu takvi. Crkva zna obilovati i oskudijevati! Preživjela je i najgrublje progone. Ali, ako se tolikim udrugama dodjeljuju velika sredstva zašto bi crkva bila kažnjena? Katolička crkva nije privilegirana nego jednako tako, prema svojoj brojnosti dobivaju i ostale vjerske zajednice. U svim demokratskim zemljama to je uređeno dogovorom. Crkva je i čuvarica kulturne baštine. Održavanje tolikih spomenika kulture traži neka sredstva. Ona prati iseljene ljude po svijetu u dijaspori, ona je s narodom u svim vremenima, očuvala je identitet naroda.  Na koncu katolici čine 90% stanovništva Hrvatske pa oni pune uglavnom državni proračun. Oni dakle financiraju udruge ali i političke stranke. Ne bi li se moglo reći: neka udruge financiraju same sebe kao i političke stranke od svoje članarine…“ Još bi Jure govorio podižući ton ali je došla Katica. Naravno nastala je stanka. Nakon pozdrava svi su u nju gledali. Katica je samo sebi svojstvenom mirnoćom progovorila: „Drago mi je što vas vidim. Ovaj je dan dar! Radujmo se! Danas sam provela sat-dva vremena s bolesnom kolegicom Irenom. Rak crijeva. Ona mi je otvorila oči. Nije jadikovala ni plakala nad svojom bolešću nego se zanimala za mene, moju obitelj, moje zdravlje. Hrabrila me. Iz nje je izlazila nadnaravna snaga. Kako su jadne riječi svih političkih propagandista u usporedbi s ovom ženom koja se priprema za veliki let.“  Nastala je tišina. Čuo se žamor za susjednim stolovima.

                           

Preminula je u 82. godini života MARIJA SAMARDŽIJA  iz G. Popovca 37 (Lađevac). Pogreb u petak 08.02.2019. u 15 sati na groblju u Lađevcu. Za njom žale kćeri, zetovi. unučad i praunučad. Kćerka Mare udata Špelić u slunjskoj je crkvi čitačica i pjevačica pa joj upućujemo sućut kao i njenim sestrama.