Radost novog jutra

15 velj.

Vijesti koje nas svaki dan bombardiraju mogu biti razlog straha i tjeskobe. Mi smo “orahova ljuska” na uzburkanom moru – tako pomišljamo. Ali osjećaj krivnje zbog promašaja, zbog nepravde učinjene drugima, zbog grijeha pa i onog tajnog koji nas tišti može rasti i odvesti nas u ludilo. Strah zbog krivnje može paralizirati sve naše aktivnosti. Sa strahom i krivnjom ne može se živjeti. Čovjek će radije sebe ubiti, učiniti samoubojstvo, nego trpjeti strah. U takvim trenucima dobro dođe molitva. Molitva kao razgovor s Bogom koji je iznad svih strahova, grijeha, iznad svih slijepih sila koje nas okružuju. A Bog je milosrđe a ne samo pravedni sudac. Kajanje i oproštenje  vraćanje je u prostor Božje milosti. Kajanje i oproštenje može se usporediti s uskrsnućem mrtvaca. Čovjek pobjeđuje strah i tjeskobu kad se baci u zagrljaj Božjeg milosrđa. Sveti će Pavao, nekada progonitelj crkve, moći reći “milošću Božjom jesam što jesam”. Jamac oproštenja je Krist koji je za naše krivnje raspet, umro i uskrsnuo. Molitva nas povezuje s Bogom, smiruje i oslobađa za život u radosti. Kad nam se čini da se sve urušilo oko nas, onda molimo. Aktivizmom samo potiskujemo val koji prijeti da nas razbije o stijene a molitva nas smiruje, proteže Božju zaštitu nad nama. Ona nam daje snagu i za korak u novo jutro.

Jutros je visoka naoblaka  sakrila sunce ali se oko podneva počelo probijati i smiješiti našem kraju.

U očekivanju novog dana

..