Večeras smo se uputili u Cvitović. Doznajemo da je “čijanje perja” ili kako oni kažu “tribljenje”. Kako bi to propustili! A tribljenje je u stara dobra vremena u dugim zimskim noćima bio društveni događaj. Kada bi dvije ruke iščijale perje za recimo deset jastuka? To bi trajalo čitavu zimu. Zato su jedni drugima pomagali. Okupila bi se puna kuća prijateljica, djevojaka i snaša. A za to su doznali mladići, ponijeli bi tambure i evo veselja. Spojilo se ugodno i korisno. Naravno da je tu bilo jela i pića, igre i pjesme…Večeras smo vidjeli i doživjeli ovaj društveni događaj u koji je narodna duša utkala rad, pjesmu, kolo, druženje, jelo i piće. Oni su svi izvođači i publika, oni ne “nastupaju” nego se vesele i pjevaju za svoju dušu. .Vrijedne domaćice ispekle su i nude uštipke, masnicu, razne kolače, dakako tu je čašica rakije. Posebno nas je oduševila međugeneracijska solidarnost. Svatko je ovdje dobro došao bez obzira na godine, jedni druge prihvaćaju i uvažavaju. Jednostavno svatko ima prostora za druženje, igru, pjesmu…Ovdje smo susreli ne samo domaćine Cvitovčane nego i Nikšićane i Cerovčane te grupu iz Široke Kule…Morali smo otići a oni su nastavili pjesmu za pjesmom, kolo za kolom..
Marljive ruke u pokretu…
Tribljenje uz pjesmu
Gizdave narodne nošnje
Tu su i dečki
Bez njih ne ide tribljenje
U kolu staro i mlado
