Jutros nas je posjetila kiša koja je Božji blagoslov za ljude, naše vrtove i polja. Danas župa Blagaj slavi sv. Anu u svojoj župnoj crkvi. Očekivali smo, zbog kiše, manje naroda, ali kao da je kiša potakla mnoge da se pridruže slavlju. U 14 sati nezgodno vrijeme – rekli bi neki. Ali, kad se nešto voli onda nije važan sat. Crkva opkoljena automobilima svih registracija. Misu predvodi župnik. Nije mogao dobiti još kojeg svećenika. Crkva ispunjena vjernicima, štovateljima sv. Ane. Neki su stigli čak iz Australije i Amerike, iz Nove Gradiške i okolice…Župnik govori o sv. Ani kao odgojiteljici u vjeri. Dijete ne može odrasti bez pomoći roditelja. Isto tako dijete Božje, a svi smo mi djeca Božja, ne može rasti bez Božje milosti. Molitva nije izgovaranje nekih nejasnih riječi: molitva je razgovor s Bogom-Ocem. Ovaj je razgovor potrebit u svim životnim situacijama. “Dođi kraljevstvo tvoje” – vapaj je djeteta u nemirnom i bezdušnom svijetu. Molitva nije samo traženje pomoći u bolesti, nesrećama, opasnostima. U tjeskobama moli i bezbožnik! Molitva je i zahvaljivanje. Ona je način života: ona nas uvodi u dublju spoznaju i prepoznavanje volje Božje. Takva molitva ne može biti neuslišana…Narod je molio i pjevao kao jedno srce i jedna duša. U svakom kutku crkve osjetila se Božja prisutnost. Mnogi su pristupili pričesti. Na kraju mise župnik je blagoslovio ovaj narod. Pozvao ih je da budu svjedoci vjere tamo kamo ih je odnio život. Nakon mise zadržali su se pred crkvom. Kiša je pomalo padala pa su se neki povukli pod šator koji je podigao jedan ugostitelj. Pod kišobranima i pod šatorom vodio se razgovor. Prepoznavali su se oni koji se nisu dugo vidjeli. Nezaboravno slavlje sv. Ane u Blagaju…
