“Žalosna je ova zemlja koja ne umije dati nadu vlastitoj djeci! Tužna je ova zemlja koja ne zna planirati budućnost, koja ne uspijeva zaliječiti rane vlastite povijesti. U ovim godinama susreo sam i upoznao mnoge mlade koji imaju želju da uđu u igru, koji imaju želju da pokažu vlastite sposobnosti i da ostvare ono što su naučili ali su izgubili nadu da preuzmu ulogu i mjesto u ovom pohlepnom i jalovom društvu. Izgubili su nadu da nađu dostojan posao koji ne bi bio prvivremen i skopčan sa svakodnevnim ponižavanjem.
Ovo prisiljava mnoge talijanske mlade da emigriraju u inozemstvo… Posljedica je progresivni rast društva koje stari i postaje nepokretno. Stari ne samo zbog dobi nego duhovno. Duh korporacija i konzervacije u kojem preživljavaju klike, oligarhije, veze i poznanstva i duh klana…
Naša zemlja ne uspijeva minimalno valorizirati talente, sposobnosti i skolonosti naših mladih. Mladi koje ja poznajem – koje sam upoznao kao svećenik – bogati su mladi. Pače vrlo bogati. Ali ne u novcu negu u talentima. U većini slučajeva ovi talenti ne bivaju prepoznati. Ostaju pokopani u pustinji ili bih morao reći u baruštini našega društva! … Danas su mnogi mladi uvjetovani društvim hedonizmom koji prečesto banalizira prijateljstvo i ljudske odnose, žive individualistički život koji ne dopušta ljepotu „živjeti zajedno“….Treba oživjeti duboko značenje pojma odnosa /relacija/. Samo odnosima, relacijama, s drugima mladi čovjek može postati dio živog organizma: obitelji, građanske zajednice, škole, udruženja i crkvene zajednice“. Ovo je rekao talijanski kardinal Bassetti u susretu s mladima u Italiji.”
To je slika i našega hrvatskog društva. Kao da je ovaj kardinal opisivao naše hrvatsko društvo! Ima li smisla praviti ovakve analize i kukati? Gdje je izlaz iz ovakve „baruštine“? Nikada klike, oligarhije i klanovi neće promijeniti svoj komoditet. Nažalost i mladi koji uđu u elitu ponašaju se po zakonima elite i postaju bešćutni prema onima na rubu društva. Možda bi bilo dobro pročitati knjigu „Zabranjeno kukanje“. Naslov ove knjige sugerira odgovor: ne pomiriti se s okoštalim društvom. Upravo mladi mogu svojom kreativnošću i ludom hrabrošću mijenjati odnose u društvu. Nisu oni baš bespomoćni: dao im je Bog talente, hrabrost da pomiču i uklanjaju barikade. Ovo smo razmišljanje stavili na naše stranice ne zato da otvorimo prostor kukanju nego da potaknemo mlade da se suoče sa zaprekama i da ih svladaju. Ne zaboravimo da je Italija druga ekonomija u EU! Dobro je ponoviti staru mudrost: umjesto kuknjave o mraku i tami bolje je upaliti koje svjetlo! Ponosni smo na one mlade u Hrvatskoj koji žive i rade u ne baš naklonjenim uvjetima, koji pripremaju budućnost bez puno vike i galame, koji vide bogatstvo u djeci, koji znaju obilovati i oskudijevati…To su oni mladi koji su znali goloruki braniti domovinu, štititi stare i nemoćne, koji su doživjeli mir kao pretpostavku za rad, koji se raduju svakom novom danu. Blago narodu koji ima mladost koja živi za druge i koja vidi bogatstvo u solidarnosti i ljubavi.
Lijepo je susresti svoje drage i doživjeti radost susreta
Vrući dan ali ljudi putuju…
Oni su se dogovorili – njih sedmorica – i spremili u župnu drvarnicu drva za zimu