Slavlje na Žalčevoj Kosi

25 kol

Malo tko od naših čitatelja zna za Žalčevu Kosu ili Tatar Varoš. Na cesti od Slunja prema Cetingradu, po prilici na pola put, na malom brežuljku putnik primjećuje malu kapelu. Nedaleko je napuštena škola i na brežuljku repetitor i vodosprema. Odavde puca lijep pogled na okolicu. Vidi se u daljini preko zelenih šuma toranj cetingradske crkve. Žalčeva Kosa je simpatično selo u kojem žive marljivi ljudi. Župna im je crkva u Cvitoviću udaljena kojih desetak kilometara a pripadaju općini Cetingrad. Pred 20 godina mještani su podigli pokraj ceste malu kapelu i posvetili je Majci Božjoj Kraljici. Svake godine oko njenog blagdana ovdje se okupljaju mještani na slavlje. Ove je godine 20. obljetnica izgradnje kapele pa je trebalo to dolično proslaviti. Iznenadio nas je broj parkiranih automobila uz cestu, oko kuća…Narod je okružio kapelu. U 14 sati misu je predvodio vlč. Josip Štefančić koji je bio župnik u Cvitoviću pred 20 godina (sada u Ogulinu). Uz njega su župnik Šimo Božić i mons. Marijan Ožura, svećenik u mirovini.  Vidimo nekoliko časnih sestara. Dvije su iz Žalčeve Kose: sestre Rakocija Anamarija i Manuela, Stigli smo na završetku mise. A nakon mise pozdravljanje, druženje, narodno veselje. Udruženi sastav iz Cetingrada i Cvitovića uz jak razglas zasvirali su i zapjevali. Radi se o pjesmama koje narod rado pjeva…”Neću vode iz frižidera nego iz Plitvičkih Jezera”.  Zaigrali su i kolo u koje su se uhvatile i časne sestre. Domaćini su se pobrinuli da nahrane goste.Tu je i gradonačelnik Jure Katić, general Turkalj, mladi policajci., neki ljudi iz Kladuše…Ovaj narod zna  raditi, moliti, praštati ali i dati oduška veselju. Pjesma je ovom narodu davala hrabrosti u najtežim nevoljama…

Stigli smo na kraj mise…

Nakon mise druženje uz jelo i piće…

Ipak, istinsko veselje izvire iz pomirenja s Bogom

Razgovori ugodni

Susreli smo ove simpatične mlade policajce

U kolu su zaigrale i časne sestre