Nezadovoljstvo i skromnost

17 ruj

Ponekad smo ogorčeni na nepravdu, ljudsku lakomost ii .bešćutnost. Hrveći se sa svojim problemima upadamo u gorčinu. Osjećamo se prikraćenima i kao da nas je Bog zaboravio a ljudi odbacili. U depresiji pomišljamo na ono najgore. Jedan je mladić izgubio ruku u igri s eksplozivom. U bolnici je pomišljao da učini samoubojstvo skokom sa četvrtog kata. To je doznala jedna bolesnica inače baka na odjelu i posjetila ga. Zamolila ga da s njom prošeta po odjelu. Pokazala mu je ljude koji se bore s karcinomom, leukemijom…Na kirurgiji ljude bez nogu, u kolicima…Potom mu je rekla: “Sram te bilo! Ti bi se ubio a vidiš ove ljude kako se bore za život, kako su zahvalni i za ono malo zdravlja!” Mladić je ušutio. Kad je izišao iz bolnice kao građevni tehničar oženio se, sagradio kuću na kat, podigao troje djece i puno dobra učinio drugima. ,,Danas sam vidio učitelja u mirovini, kojemu se ugasio očinji vid kako šeće s bijelim štapom po pločniku. Štapom se drži ivice pločnika za orjentaciju. Pomalo ogorčen na svoje probleme ovaj me čovjek trgnuo! Bože, koliko darova imamo kojih nismo svjesni. Izgubili smo osjećaj zahvalnosti za male darove. Neki su ljudi među nama veliki u svojoj jednostavnosti i skromnosti. Ništa od stečenog bogatstva nećemo ponijeti sa sobom. Nije velik onaj koji posjeduje, koji je stekao moć i slavu,  nego onaj koji je bogat u Bogu.

Oni jutros od 4 sata popravljaju  puklu cijev vodovoda u Slunju!