Vjeronauk u školi: izraz demokracije i sudjelovanje roditelja u programu

18 ruj

Počela je nastava u školama. Mnogo se govorilo o reformi školstva, kurikularnoj reformi u zadnje vrijeme. Izgovoreno je puno riječi koje su ponekad jeftine parole. Mi se stariji sjećamo reforme poznate po Stipi Šuvaru koja danas izgleda komična. Nisu li današnje reforme samo za jednogodišnju uporabu ili još kraće. Na koncu dati tabletiće djeci u ruke kao tobože moderno pomagalo koje će djecu prenijeti u informatičku budućnost, izgleda komično. Međutim, u svoj ovoj graji zablistao je vjeronauk u školi kao sigurno uporište. Prije svega iza njega stoje roditelji koji time sudjeluju u odgoju svoje djece i to na demokratski način. Vjeronauk je autonoman i ne može ga nitko mijenjati po svom nahođenju. U društvu brzih promjena, nesigurnosti, vjeronauk je sigurno tlo pod nogama.  A to su izabrali roditelji s djecom. Roditelji time sudjeluju u odgoju svoje djece. Oni znaju da će s ovim izborom djeci ponuditi  solidan odgoj koji je u konačnici “život za druge”. Evanđeoska ponuda, koja nije nasilna, otvara perspektivu koja nadilazi naš prostor i vrijeme. Ovdje bih parafrazirao Solženjicina koji je govorio u vrijeme nasilne ateizacije u Rusiji da je zločin uskratiti djeci sudjelovanje u svetim otajstvima a to znači uskratiti im dimenziju vječnosti. Naši vjeroučitelji osposobljeni su za svoje zvanje, Jedan ravnatelj zagrebačke osnovne škole priznao mi je jednom da je njegovoj unučici najdraži predmet vjeronauk. Vjeroučitelji nisu samo predavači koji to rade mehanički nego oni su i svjedoci pa ako hoćete oni imaju i proročku ulogu.

JESEN

Nevidljiva ruka pretvara

lišće u boje zlata

seoska škola otvara

nestašnoj djeci vrata

 

Cvrčak sprema strune

u tajne odaje svoje

ptice zadnje dane

prije odlaska broje

 

Ruke marljivih težaka

sabiru plodove zrele

sunce prestaje slati

zemlji poljupce vrele

M.P.