Jedna lijepa crkvena pjesma ima riječi: “Na putu života križ čeka nas ljut”. Međutim, neki su to shvatili i pjevaju: “Na putu života Krist čeka nas ljut!” Pomalo se nasmijemo. Može li kršćanin biti duhovit, idu li skupa homor i vjernik ili je li Bog duhovit? Prije svega Boga ne može nitko ugroziti i on ne treba glumiti strogost jer mu je to nepotrebno. Mi ljudi, koji se bojimo za svoj ugled, nastupamo preozbiljno, namršteno da pobudimo autoritet. Bogu toga ne treba. Zato je Bog radost i Bog je duhovit i nasmije se s nama i oko nas. Kao što se roditelji nasmiju djetetu u godinama odrastanja kad zna izvaliti mudro pitanje koje nadilazi njegov uzrast. Današnji odlomci koje čitamo po našim crkvama imaju dozu duhovitosti. Naaman Sirac dolazi u svetu zemlju tražiti lijek svojoj kožnoj bolesti. Traži pomoć od proroka Elizeja. Ovaj kao da se želi s njim našaliti šalje ga u Jordan da se okupa tri puta. On se čudi tome i misli da ga zafrkava. On ima boljih rijeka, kupki. Njegovi sluge mu ipak kažu da ga to ništa ne košta. Naaman je svladao svoju oholost i okupao se ali i ozdravio. Isusa u prolazu dozivlju gubavci. Oni nisu smjeli doći među zdrave ljude zbog zaraze. Vikali su iz pristojne udaljenosti. Isus se s njima pomalo šali. Šalje ih svećenicima da ih proglase zdravima. A oni se ne smiju pojaviti među zdravima kad su okuženi gubom. Isus se s nama zafrkava – pomislili su. Ipak, svladali su svoju oholost i uputili se. Putem su ozdravili i čim su dobili dokument da su zdravi pobjegli su kućama, u polja, među rodbinu, prijatelje. Posve su zaboravili na dar! Jedino jedan tuđinac među njima (Samaritanac) počeo je razmišljati o daru: pa taj učitelj nije tražio ni novac, ni slavu. Otišao je svojim putem! Potražio ga je i pao pred njega i zahvaljivao mu. Isus nato priupita: “Zar ih se ne očisti desetorica?” Ovi nisu prepoznali dar Božji. Ostali su u svom egoizmu, sljepoći srca. Ovaj stranac odgovorio je na dar i ušao u zajedništvo ljubavi. Kršćani nedjeljom uzvraćaju na Božji dar. To je gozba ljubavi koja je u biti hvala. Bože, kako je lijepo kad prepoznamo darove oko nas, dar jednih drugima, dar Kristove ljubavi do smrti na križu, dar braće i sestara koji zahvaljuju i koji žive predokus neba.
Jutarnja misa u Slunju jutros u 8 sati
Sirijski redovnik Padre Jacques Murad poručuje: «Turska nije sama, također UN i EU su sukrivci”. Ovaj redovnik poznat po dijalogu među religijama godine 2015. bio je pet mjeseci u rukama ISHIL-a a danas živi kao prognanik u iračkom Kurdistanu. On nastavlja: “Ubija me šutnja svijeta svijeta. Sirijci su žrtve igre međunarodnih političkih i ekonomskih interesa. Ankara nikada ne bi intervenirala da nije imala prešutni pristanak drugih sila”