Slunj: sjećanje na dane suza, umiranja i hrabrosti

16 stu

U 10 sati zvona i vatrogasna sirena podsjetili su Slunjane na dnašnji dan 1991. Tog su dana tenkovi zloglasne JNA ušli u Slunj. Otpor golorukog naroda trajao je do 16. studenog. Tog se dana mrak spustio na slunjski kraj. Oko 15.000 ljudi moralo je krenuti na križni put i gledati kako im zli ljudi pljačkaju i razaraju kuće, ubijaju i pustoše kraj natopljen znojem marljivih ljudi. Progonstvo je trajalo četiri godine ali nije bilo izgubljeno vrijeme. I tada smo živjeli od vjere, bili smo solidarni i osjetljivi jedni za druge, pripremali smo slavni povratak…Žrtve  slunjskog kraja  – njih 350 – od malog  Ivana koji je navršio tek tri mjeseca pa do staraca u devedesetim ne smiju biti zaboravljene kao što ni Kristova žrtva na križu, njegovo trpljenje u sramoti, napuštenosti i silnoj patnji ne može biti zaboravljeno. Kristova žrtva ljubavi posadašnjuje  se u svakoj euharistiji iz koje crpimo snagu, toplinu i smisao našeg hoda kroz vrijeme.

Polaganje vijenaca

Polaganje vijenaca pred spomenik

Kolona sjećanja kroz Slunj

Misa u 11 sati

Biskup Bogović  s petoricom svećenika

Misu u 11 sati predvodio je gospićko-senjski biskup u miru mons. Mile Bogović okružen petoricom svećenika. U propovjedi biskup je iznio primjer organizama napadnutog bolešću. U organizmu se pokrene obrana ili branitelji dok ne svladaju bolest. Tako je i Hrvatska napadnuta i trebalo se braniti. “Nama se nameće konfuzija da i nisu postojali s jedne strane napadači a s druge branitelji nego da su obje strane jednako napadačke. Zato je korisno da naznačimo osobine napadačkog i braniteljskog mentaliteta. Napadački mentalitet pokreće mržnja. Ide za tim da se na drugoj strani uočavaju samo slabe strane… Prisjetite se kakva je bila predratna propaganda o hrvatskom narodu i hrvatskoj državi (genocidan narod i zločinačka država!). To je napadački mentalitet koji ima za cilj uništavanje. Takav mentalitet dolazi do izražaja i u vrijeme kada oružje miruje. I tada se drugim sredstvima ističu negativnosti onoga kojega se želi napasti. Dobro je razrađen sustav optuživanja, a nerazvijen osjećaj za praštanje. Cilj je isti kao i u ratu, samo što su metode drukčije. Uvijek se moglo razjariti svjetinu da traži krv, uvijek će biti Pilata koji će osuditi nedužne i oprati ruke…Braniteljski mentalitet pokreće ljubav, pravda, da se ljudima osigura pravda, život u slobodi i miru. Branitelj gleda ljude i vrijednosti koje treba zaštititi, spasiti. Kod branitelja je razvijen osjećaj spremnosti na opraštanje i na zaštitu vrijednosti koje napadač posjeduje. On je spreman žrtvovati se za ideale. Za taj osjećaj nije potrebno veliko znanje. To mogu osjetiti i nepismeni. Često se to događa više kod manje obrazovanih nego kod onih koji se previše oslanjaju na svoju mudrost (mudrovanje). Vidimo da neki visoko školovani kadrovi govore da i nije važno jesi li bio branitelj ili napadač, dapače da pojam napadača i ne postoji u međunarodnom pravu….Društvo koje ne pravi razliku između obrane i napada slijepo je za razliku između dobra i zla. U tu krizu upalo je ovo vrijeme, a mi osjećamo i te kako posljedice takvih nejasnoća. Neki bi htjeli da se izbriše iz sjećanja i Bleiburg i Vukovar i dan kada je Slunj pao. No, takvima je još mrskija „Oluja”. To bi, kršćanski govoreći, izgledalo kao kad bi ja danas propovijedao da nije potrebno sjećati se Isusove muke i njegova križa. Pa tu se očitovala snaga ljubavi Kristove prema nama. U obrani Vukovara i Slunja branitelji su pokazali koliko cijene svoju braću, svoje selo, svoj grad, svoj narod i svoju domovinu. Nije to kult poraza nego ljubav. ”

Tribina o godinama stradanja