Jutros je mraz u slunjskom kraju a to znači da je temperatura ispod ništice. Nije posve vedro pa niti u deset sati temperatura nije prešla ništicu. Svejedno održava se u Slunju sajam na otvorenom kao svakoga četvrtka. Ljudi iziđu i brzo se vraćaju kućama. Jedino su kafići puni.
Danas u sajmu: susreti priajtelja
Danas gužva u Slunju posvuda
Roditelji – neprijatelji djece – Zvuči nevjerojatno ali roditelji mogu biti neprijatelji svojoj djeci. Ne mislimo na maltretiranje ili neke oblike nasilja. Pod dojmom velike ljubavi prema djeci mogu im roditelji zamračiti ili uskratiti vječnost. Prvu Pričest i Krizmu trebaju obaviti jer bi inače mogli imati problema. Djeci sugeriraju da budu popularni, uspješni u športu, da nižu medalje, da budu uspješni u društvu. Rast u vjeri pomalo zakržljava i vjera postane kao dječja obuća koju treba napustiti jer je nadživljena. Sami roditelji odlaze na crkvene zborove povremeno ali samo da budu viđeni. U kući se ne moli. Crkva je predmet kritike i traže smo negativnosti da potvrde svoje izopačene sudove. Na koncu djeca dožive crkvu kao nepotrebnu. Karijera im postaje jedina preokupacija i jedina realnost. Jednog dana upadnu u krizu: besmislenost rada pred bolešću i smrti! Depresiju rješavaju odlaskom psihijatru. Ne pomaže. Neki će u toj krizi progledati: otkrit će, uz pomoć dobrih vjernika, život milosti. Prijeći će prag milosti, darivanja i primanja, doživjet će radost oproštenja, otkriti nove dimenzije života. Ali, hoće li svi to uspjeti? Sotona će im sugerirati: sve je dopušteno, sve iskusi! Ali kad dođu do praznine i besmisla, sugerirat će im da se ubiju, da se unište. To je trijumf oca laži ili sotone: razaranje ljudskog života! Sveta Monika molila je i prolijevala suze za sinom Augustinom koji je, vođen ohološću, želio sve iskusiti. Njezine molitve su donijele plod: Augustin se slomio! Otkrio je svu snagu Kristove ljubavi. “Nemirno je srce naše dok ne otpočine u tebi, Bože!” zabilježi će ovaj velikan. Ovaj veliki duhovni genij ostavio je u svojim spisima trajni spomenik svojoj majci Moniki. Drugim riječima mi smo spasitelji svoje braće, pogotovo svoje djece. Zar nije velebno u svim razdobljima života ostati u Božjoj ljubavi, ostati u Crkvi koja nas povezuje međusobno i s Kristom uskrslim! S pravom je Solženjicin isticao da je “zločin uskratiti djeci sudjelovanje u svetim obredima”, podržavati ih i voditi u svu ljepotu Božjeg kraljevstva. Djeca su Božji dar te je sveta i najpreča dužnost roditelja dovesti ih k Bogu.