5. korizmena nedjelja- Post od mise – Preminula Roze Medved

29 ožu

Smrt nas stavlja pred granicu koju ne možemo prekoračiti svojom snagom. Smrt nas stavlja pred zid besmisla, prazninu života. Ipak, srce nam govori da je Bog izvor života, da je on čvrst temelj na kojem ćemo graditi kuću koju bujice ne mogu odnijeti. Vjerom u uskrsnuće možemo prijeći prag koji nas dijeli od punine života…

Isus je na putu prema Jeruzalemu gdje ga čeka smrt. Oko njega se steže obruč: poglavari traže priliku da ga ubiju. Pomno prate Isusovo kretanje i bilježe svaku njegovu riječ. Svraća u selo Betaniju. Ovdje je često navraćao s učenicima k obitelji koju čine dvije sestre Marta i Marija i brat Lazar. Ovdje se Isus često navraćao. Bio je njihov dragi gost. Prijateljstvo je brižno njegovano…

Međutim, pada u oči jedan detalj koji odskače od prijateljstva. Isus je doznao da je Lazar bolestan ali nije žurio. Kad nam prijatelj kaže da je teško bolestan žurimo ga vidjeti. Isus ne žuri. Stiže sa zakašnjenjem od nekoliko dana. Nalazi Martu i Mariju u velikoj tuzi, žalosti. Najdraži prijatelj je zakasnio. Marta kao da mu predbacuje: “Gospodine, da si bio ovdje brat moj ne bi umro!” Ona misli da se moglo nešto učiniti da ne umre. Sad je sve propalo. Ostaje jedino nada u uskrsnuće. Isus kaže: Uskrsnut će brat tvoj!” a Marta: “Znam da će uskrsnuti u posljednji dan”. Tada Isus izgovara riječi koje odjekuju kroz povijest i dolaze do uha svih generacija: “Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje ako i umre živjet će”. Smrt ne prekida život koji u Krista vjeruju!

Dok su išli prema grobu i stigli Isus je zaplako. Pridružio se plaču Marte i Marije, rodbine, prijatelja. Isus plače! To me se posebno doima. Plač kod pogreba naših dragih ne možemo zaustaviti. Nismo od kamena. Bilo bi strašno kad ne bismo ništa osjećali kod pogreba majke, brata, sestre, djeteta. Isus plače. Taj je plač znak ljubavi. To će prisutni i primjetiti: “Gle kako ga je volio!”

“Ja sam uskrsnuće i život!” Isus ne kaže da će on u budućnosti biti “uskrsnuće i život” nego on je to sada! Oni koji su s Isusom u vjeri i ljubavi smrt ne može prekinuti tu životnu vezu. Smrt ne prekida život. Život se ne dijeli na “ovaj” i “onaj” nego je to jedan život. Smrt ga ne može prekinuti. Ne postoji svijet mrtvih i svijet živih. Jedan je svijet, Božji svijet koji smrt ne može dotaknuti. Slično kao što u prirodi u zimi trešnja čuva u korijenu proljeće, buduće plodove. Pod debelim naslagama snijega i leda živi proljeće u korijenu. Debeli snijeg ne prekida život voćke. Ili, isto tako u sjemenu je tajna života. Ono mora proći umiranje, truljenje u zemlji da bi se život vinuo u visinu.

Korona virus koji se ušetao među nas, odnosi žrtve svaki dan. Ne ulazimo u to koji je uzrok tomu i tko je kriv za to. Neki više nemaju suza za plač. Postali su ravnodušni pa i cinični. Ali, neće nas spasiti ni ravnodušnost ni cinizam. Još manje očaj. Pomagat ćemo jedni drugima na Isusov način koji je prošao zemljom čineći dobro, liječio je i ozdravljao pa i plakao s nama. On će na križu umirati u napuštenosti, sramoti i silnoj patnji. Tako je s nama u našoj patnji, plače s nama, umire u samoći ali smrt nema zadnju riječ. “Ja sam uskrsnuće i život!” odjekuju njegove riječi nad našom planetom, nad zaraženima i bolesnima. “Odriješite ga i pustite neka ide!” rekao je Isus kad je Lazara uskrisio. To kaže i nama: pomognite razriješiti užeta straha od bolesti i od smrti naše braće. Posvjedočite im nadu…

Danas su mise po našim crkvama bez Božjeg naroda zbog epidemije koronavirusa. Korizmenom postu pridružio se i “post od misnog slavlja”. Jednostavno odgovornost za našu braću traži da ostanemo u svojim kućama. Ipak, ako smo u našim domovima u izolaciji nismo u izolaciji od Božje ljubavi, od našeg zajedništva.

Život je jači i od kamena…

                   

Preminula je u 89. godini života ROZE MEDVED iz Šiljkovače. Pogreb u ponedjeljak 30.03.2020. u 15 sati na groblju u Cetingradu