Uskrsnu kako reče! – Preminuo Josip Matešić

12 tra

Sretan Uskrs! Kristovo uskrsnuće ponuda je svakom čovjeku da u jedinstvu duše i tijela bude sudionik vječnog života. Ali uskrsnuće je već sada na djelu: uskrsnuće preobražava čitavo naše ljudsko postojanje. Već sada uskrsno svjetlo obasjava naš svakodnevni život i preobražava ga i oblikuje po uzoru na uskrslog Gospodina.

“Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi  da je kamen s groba dignut. Otrča stoga i dođe Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio,  pa im reče: “Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše”. Uputiše se  onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno ali onaj drugi učenik  prestignu Petra i  i stiže prvi na grob…” Ovaj opis praznog groba vrlo dinamičan, jednostavan i pun naboja. Postavlja se pitanje zašto je Isusovo uskrsnuće tako tajanstveno, skrovito…Zašto se Uskrsli nije pokazao Ponciju Pilatu, poglavarima koji su ga osudili, narodu koji se rugao njegovom umiranju na križu u sramoti golotinje i u poniženju. Odmah moramo pojasaniti da ljubav ne voli publicitet. Isus je rođen i živio skrovito do 30. godine. Kad su ga htjeli učiniti kraljem on je pobjegao i povukao se na molitvu. Ljubav ima svoje zakone koji odudaraju od naše znatiželje. Zar nije i kod ljudi tako? Skrivamo od drugih intimu svoje ljubavi. Kako bi izgledalo da kamera prenosi naš intimni život u obitelji? Užasavamo se na tu pomisao. Ako je tako s ljudskom ljubavi kako je tek s Božjom ljubavi! Uskrsli Isus tek pokazuje male znakove ljubavi ali onima koji ga vole, s “kojima je jeo i pio zajedno”. A Isus je uzeo lik sluge, “sebe je oplijenio”. Istinska ljubav “sve pokriva”. Nije nametljiva. Ona želi ostati u skrovitosti. Ljubav se otkriva tek onima koji to zaslužuju. Ono najvažnije u našem životu ne događa se pod svjetlom kamera nego u intimi. Mi Uskrsloga puštamo u intimu svoga života. Tu se događa čudo preobražaja. Takvi ostaju obični skromni ljudi na izvana. Oni se ne nadmiću. Naprotiv oni sebe zanemaruju u služenju drugima. Kao što su Petar i Ivan trčali da susretnu uskrsloga tako i u nama treba biti žara i težnje da susretnemo uskrsloga. On će nam zažariti srce i ispuniti nas svojom ljubavi. To ne postižemo punim stolom jela i pića. Ovo vrijeme virusa kao da je povlašteno vrijeme da otkrijemo uskrslog Gospodina, da nas on dotakne svojom  ljubavi. Sve drugo je sporedno. Obilje može zasjeniti ono najvažnije. Na koncu: “Sve patnje sadašnjeg vremena nisu ništa prema budućoj slavi…!” Ova misao uvijek stoji u dubini naše duše i hrani nas hrabrošću ljubavi.

Sretan Uskrs svim ljudima dobre volje!

Nažalost i danas je prekinut prijenos mise u 11 sati iz slunjske crkve zbog tehničkih kvarova.  Nismo to očekivali jer smo sve poduzeli da ne dođe do prekida. Nadamo se da ćemo u iduću nedjelju u 11 sati uspjeti osigurati prijenos od početka do kraja!

U Blagaju danas na Uskrs u 14 sati. Crkva, prava ljepotica u rascvalo proljeće. Opojni miris rascvalih  jabuka. Narod poštuje preporuku ljudi struke koji traže izbjegavanje svakog kontakta s drugima. Na Uskrs post od svečanog slavlja! Ipak, ljudi znaju da ljubav prema Uskrslomu, koji je radi nas i našega spasenja sebe “oplijenio” do smrti na križu,  ne može spriječiti nikakav virus. Svoje su domove pretvorili u crkve ukrašene ljubavlju prema Uskrslomu…

Nakon Blagaja posjetili smo kapelu sv. Mihovila u Šušnjari. Kapela strpljivo svjedoči o burnim vremenima. Ovdje su generacije težaka zahvaljivale Bogu za silna djela koja je učinio za naše spasenje. Ovdje smo susreli nekoliko osoba koje su se popele ovamo po lijepom vremenu. Odmoriti dušu u Gospodinu vrhunac je odmora!

Blagajska crkva čeka vjernike koji će slaviti Boga još žarče nakon što prođe ova kušnja.

Biskup mons. Zdenko Križić:  „… križ nije simbol svršetka jednog života, nego simbol početka jednog novog života koji započinje uskrsnućem. Iza križa sviće svijetlo Uskrsa. Zato taj simbol križa ima mjesta u našim vjerničkim domovima, prati naš život kao znak Božjeg blagoslova i dominira na grobovima vjernika kao navještaj uskrsnuća i novog života. Križ je znak pobjede nad smrću, znak nade, znak po kojem se u životu pobjeđuje sve što je bolno i protivno životu. Amen.“

                       

Preminuo je nakon duge i teške bolesti u 59. godini života JOSIP MATEŠIĆ iz Slunja. Svi ga se rado sjećaju u NK Slunj kao igrača a onda oružara. Godine 1991. nakon okupacije Slunja, Rakovice, Plitvica, Cetingrada povlačio se s narodom preko Bosne u konvoju u Hrvatsku. U Ključu su ga srpski ekstremisti skinuli (ne samo njega) i odveli u koncentracijske logore. U St. Gradiški pretrpio je strahote koje ljudski um ne može dokučiti. Batine, hladnoća, glad, ponižavanje fizičko i psihičko. Razmijenjen je i nakon liječenja pridružio se braniteljima. Unatoč patnjama ostao je dobričina obljubljen u slunjskoj sredini. Ipak, robija i batine ostavili su posljedice na njegovo zdravlje. Preminuo je prerano, u 59. godini života…Pogreb na slunjskom groblju u krugu obitelji. Za njim žale supruga Vesna, sinovi Darko i Goran, snaha Mirela, unučić Andro, sestra Kata, braća Nikola i Mijo s obiteljima te mnogi prijatelji. Izražavamo duboku sućut supruzi Vesni, sinovima Darku i Goranu, sestri i braći!

Josip Matešić (1961-2020)