Bijela nedjelja – Budi vjeran! – Crkve se zaželjele vjernika – Preminule Ane Plivelić i Mira Mesić

19 tra

Danas je Bijela nedjelja, nedjelja božanskog milosrđa. Danas kršćani, koji se služe julijanskim kalendarom, slave Uskrs. U hodu kroz vrijeme naša vjera prolazi kroz kušnje. Život postavlja ponekad teške dileme. Lako je biti vjernik kad nam sve ide glatko i onako kako smo zamislili, kad se ostvaruju naši mali planovi. Ali, kad nadođu udarci, kušnje? Izgleda nam da je Bog daleko, da nas je ostavio i zaboravio. Tada je naša vjera na kušnji. Zašto je smrt ugrabila dragu osobu koja je trpjela prije smrti? Tako su učenici bili sretni kad su Isusa pratili na njegovim putovanjima. Nikad nitko nije tako govorio! Liječio je, vraćao nadu, radovao se na svadbama…Ali zašto njegovo raspeće na križ? Petar ga je pokušao odgovoriti:”To se tebi, Gospodine, ne smije dogoditi!” Lijepo nam je ovako – mislio je Petar i ostali učenici. Pomalo su se nadali da će oni u njegovu poretku biti na visokim položajima. Krist raspeti i poniženi kao zadnji razbojnik stavio je njihovu vjeru pred zid. Nisu mogli to podnijeti. Razočarali su se, zatvorili između četiri zida i zaključali. Obuzeo ih je strah. Dvojica su se vratila u svoje selo prijašnjim poslovima tražeći bilo kakvu zaštitu. Isusovo uskrsnuće nije im išlo u glavu. Isusovo pomalo stidljivo pojavljivanje još nisu posve razumjeli. Pogotovo neki. Toma je predvodnik takvih koji traže sigurne i opipljive dokaze. Ipak, ostao je u zajednici apostola. Nije pobjegao u samoću. Osmi dan Isus se obraća upravo njemu: “Prinesi prst! Prinesi ruku. Stavi je u rebra …i ne budi nevjeran nego vjeran!” Ove nas Isusove riječi podsjećaju na stvaranje na prvim stranicama Biblije: “Neka bude svjetlost i bi svjetlost!”. Uskrsnuće je novo stvaranje zato riječi “Budu vjeran”. Toma je izrekao najkraću ispovijest vjere riječima: “Gospodin moj i Bog moj!”

Mi očekujemo od Boga da ispuni naše želje i željice. Ponekad su te želje infantilne. Ali kad treba susresti križ, patnju, nepravdu…onda počinjemo sumnjati u Božju dobrotu. Nisu li takvi bili i učenici? Križ nisu mogli ni htjeli razumjeti. Trebalo je mnogo strpljivosti da otvore oči za Božji plan s nama, spoznaju da on ne ispunjava naše lude želje nego mu je stalo do našeg spasenja. Uskrsna vjera ostavlja naše križeve, patnje i umiranje kao stube po kojima smo se penjali k spasenju koje je dar Uskrslog Gospodina.

Svetište slunjske crkve

Danas misa u 11 sati u slunjskoj crkvi koju će prenositi Radio Slunj (kao i na Facebbok mreži). Nadamo se da ovaj put neće biti tehničkih poteškoća. U ovoj krizi  budimo strpljivi još koji dan pa ćemo opet po našim crkvama slaviti Boga, pružati ruke jedni drugima i radovati se “jer su naša imena zapisana na nebu”.

Crkve se zaželjele vjernika – Nelagoda je sve jača u nama zbog preporuke “ostanite u kući”. Razumski možemo prihvatiti preporuku da se ne okupljamo zbog mogućnosti zaraze ali ne možemo to prihvatiti osjećajima. Žeđ za “biti zajedno” u Gospodinu sve je veća. Ako ona učiteljica kaže: “Dajte mi djecu u razredu i ne treba mi plaća!”, što tek mogu reći vjernici koji na dan Gospodnji moraju ostati u kući. A crkve, te naše ljepotice, čekaju. Okićene proljećem čekaju djecu Božju. Bez Božje djece one nemaju svrhu. Isto kao što gnijezdo nema smisla ako u njemu ne zacvrkuću mali ptići… Danas smo posjetili nekoliko crkva i bar ih snimili da ih pogledaju oni u “izolaciji” i da uzdahnu: Bože, izdržat ćemo još koji dan! A onda zaorit će se pjesma i molitva, pružit ćemo jedni drugima ruke…

Župna crkva Duha Sv. u Blagaju: posjetili smo je danas u 14 sati. Otvorili, prozračili, izmolili Oče naš…

Unutrašnjost blagajske crkve

Posjetili smo kapelu sv. Mihovila na Šušnjari. U njoj je godišnje, o Miholju, misa i narodno veselje. Jedna od biser-kapela koja krije dinamičnu i lijepu prošlost

Kapela sv. Mihovila izgrađena je među nekadašnjim vinogradima: danas smo u njezinoj sjeni zažmirili i slušali pjesmu težaka i ratara…

Župna crkva sv. Jurja u Lađevcu: u četvrtak bi trebala slaviti svoga zaštitnika – sv. Jurja.

Pogled na lađevačku crkvu iz groblja

Posjetili smo i grob velečasnog Jure Tuteka na lađevačkom groblju. Njegov grob “nema mramornoga spomenika, već križ drven jednostavan ko i život svećenika” – kako pjeva svećenik-pjesnik I. Poljak. Netko stavi koji cvijet na njegov grob. Jure nas je relativno mlad napustio (1953-2018). Bio je župnik u Krišpolju i Brinju. Ostaje u našem sjećanju. On čeka “hodočasnike zvijezda” da se pridruže nepreglednom mnoštvu koje pjeva pred Jaganjcem…

 

                       

Preminula je u 74. godini života, okrijpljena svetim sakramentima ANE PLIVELIĆ iz D. Nikšića. Pogreb na groblju u Nikšiću u krugu obitelji. Za njom žale sinovi Ivica i Damir, kćerka Mirjana s obiteljima

Ane Plivelić (1946-2020) 

 

Preminula je u 56. godini života MIRA MESIĆ iz Smoljanca 49. Pogreb u krugu obitelji na Pavlićevom groblju (Drežnik). Za njom tuguju  muž Nikola, kći Ana, sinovi Andrija i Milan, sestra, braća i rodbina. Pokoj vječni daruj joj Gospodine!