Slunjski su se vatrogasci i ove godine sjetili svoga zaštitnika sv. Florijana. Slavlje su morali prilagoditi prilikama koje diktira koronavirus. Jutros su se oglasili sirenom i s nekoliko vozila provozali ulicama Slunja. To je bilo skromno u usporedbi s prijašnjim godinama kad su čitav Slunj digli na noge. U 18 sati njihovo je izaslanstvo u crkvi sudjelovalo u misnom slavlju u kojem su se sjetili svojih kolega koji su ili stradali ili preminuli. Odjeveni u svečane odore ovi momci ulijevaju poštovanje za svoj nesebični rad.
Vatrogasci na misi večeras u slunjskoj crkvi
Stradanje slunjskih vatrogasaca 1958. – Nakon mise večeras su se vatrogasci prisjetili stradanja slunjskih vatrogasaca 1958. Godine 1958. župnik Stanko Kompare zapisao je u kronici župe: “Svečanost Male Gospe (08.09.1958) bila je pomućena velikom žalošću koja je zadesila župu dva dana prije t.j. 06.09. u subotu navečer. Vatrogasna sirena svirala je uzbunu na svršetku trodnevne pobožnosti. Mladići-vatrogasci a i nevatrogasci poletjeli su na spašavanje ali u svoju smrt jer se vatrogasni auto strovalio pred mostom u dolinu do Slunjčice i tom prilikom izgubili su svoje mlade živote Mate Mujić, pekarski naučnik – mladić siromašan ali vrlo čestit i obljubljen od svih. Kao bivši uzorni ministrant osobito drag bio je upravitelju župe, Mile Štefanac, radnik, koji je malo prije došao iz armije pušten prije roka kao hranitelj svojih roditelja, Mile Holjevac, sin cestara iz Podmelnice i još jedan strani. Bili su odmah prevezeni u bolnicu u Karlovac ali nije bilo pomoći. Dopeljani su bili svojim kućama i 09.09. bio je svečani sprovod kojega je uz asistenciju gg. Linića i Oršolića plačući obavio upr. župe. Uz te žrtve-mrtve bilo je mnogo ranjenih. Najteže ozljede dobili su Dane Modrušan i Mile Modrušan iz Slunja ali su ipak, hvala Bogu, ostali na životu. Neka bude ovom žalosnom zgodom zapisano i to kako su se nelijepo odvojili od naroda oni koji toliko govore da su za narod i da rade za narod. Dok je upr. župe sam zvonio kad su mrtve kamionom dopeljali iz Karlovca, zahtjevalo se da se žrtve smjesti u vatrogasni dom i da bude pogreb civilni. Tomu su se odlučno oduprli sami domaći. Kad u tomu nisu uspjeli htjeli su, da svećenik samo blagoslovi ali ne vodi sprovod no i to nije uspjelo. Vrlo lijepo i hrabro su se u tome pokazali i domaći vatrogasci sa Zvonom Holjevcom na čelu. Iz protesta, svi iz općine nisu išli za pogrebom. Tu se lijepo vidjelo tko je s narodom i s kim je narod.” Tako je zapisao župnik Stanko Kompare koji je inače Slovenac a kojeg je biskup zamolio da preuzme župu Slunj – koja je ostala nakon nestanka župnika Nikšića u vihoru rata bez svećenika. Vlč. Stanko došao je u Slunj 1947. i vodio župu u teškom razdoblju do godine 1970. Ovaj dragi svećenik ostao je u narodu zapamćen kao pravi Božji sluga.