Vjera nije haljina koju odložimo u ormar i obučemo kad nam se učini prikladnim. Vjera se ne može rastaviti od života. Vjera je u temeljima života i odnosi se na sav život: u igri i zabavi, u patnji i radu, u nepravdama i radostima. Upravo na tom tragu današnje evanđelje želi nas poučiti i korigirati. Pročitajmo ga!
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: “Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.“ Reče mu Toma: „Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?“ Odgovori mu Isus: „Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.“ Kaže mu Filip: „Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!“ Nato će mu Isus: „Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?“ „Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.“
Isus ponajprije poziva učenike, a to smo i mi, da se ne uznemirujemo. Razlog i temelj našeg mira je pripravljeno mjesto kod Oca Nebeskoga. Koji je razlog našeg nemira? Nemirni smo jer mislimo da se ne možemo nigdje nastaniti! Radije se želimo nastaniti u samome sebi, u svome ja. Bojimo se izići iz svoje začahurenosti pa i sljepoće srca. Možemo li se nastaniti kod Isusa, a to znači izići iz svoje sebičnosti, svog lažnog svijeta sigurnosti? Tu je sva drama ljudskoga života! Stvoreni smo i pozvani da budemo u kući Oca nebeskoga a mi tražimo sigurnost u svojoj krhkosti, trenutcima koji nezaustavljivo bježe. Isus zna za našu krhkost i egzistencijalni strah. Zato nam želi podariti svoj mir koji svijet ne može dati. Kaže nam napustite tu svoju lažnu sigurnost i oslonite se na mene. Možda nas spopadne vrtoglavica kad se nađemo pred ovim izazovom. Slično kao neplivač koji stoji pred morem i boji se ući. Isus kaže tu sam ja ne boj se, ne možeš se utopiti. Ali, mi nemamo vjere u njegovu riječ. A on je došao k nama u našu ugroženost, približio nam se, postao jedan od nas, dijelio naš patnju…Kaže nam: kako ste tako strašljivi ? Odvažimo se i pođimo za njim: on je put, istina i život! Možemo li se nastaniti kod Isusa? Treba napustiti našu sebičnu zatvorenost, sitnu računicu i odvažiti se. Isus nas uvodi u tajnu Presvetog Trojstva: “nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali.” Opet nas i ovdje hvata vrtoglavica: čovječe, Isus te vodi u Božji život. Već sada, u ovom krhkom vremenu, možeš se nastaniti u njemu i uputiti u ono “što naše oko nije vidjelo i uho nije čulo a što je Bog pripravio onima koji ga ljube!”
Misa sinoć u 18 sati u Slunju
U Slunju u 8 sati
U Slunju u 11 sati
Slunjska crkva
Danas je Majčin dan. Odajemo priznanje majkama koje su ostavile pečat svoje nesebične ljubavi u nama. Zar ne kažu i odrasli u nevoljama: “Majko moja!” Nitko ne zaziva oca. Majka je uzor ljubavi koja ne traži svoje, koja sve oprašta, svemu se nada, sve podnosi.
U Blagaju u 14 sati
U Blagaju nakon mise…