Uzašašće Gospodinovo – “Ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad posve nije, čim željenog cilja se dovreba, sto mu želja iz njeg opet klije” – tako pjesnik o nemirnom ljudskom srcu. Čovjek ne može u granicama vremena ostvariti svoje želje. Očima vjere čovjek može “vidjeti” ono što ne može vidjeti svojim očima i iskusiti svojim osjetilima. A vjera nam jamči da je Bog pripravio ono što nadilazi sve što možemo zamisliti. Ponekad poželimo pobjeći iz ovoga svijeta prijevara i zlobe, moćnika i slijepih sila koje izgledaju svemoćne. Međutim Krist je pobijedio svijet zla, pobijedio je smrt. Uzašašće je jamstvo da je Isus kod Boga i da je naše mjesto kod Boga. “Nemirno je srce naše dok ne otpočine u Tebi, Bože” – reći će Augustin nakon lutanja. To daje smisao našem radu, zalaganju, patnji i umiranju. Mi već sada možemo otpočinuti u Gospodinovu Uzašašću.
Danas misa u slunjskoj crkvi u 18 sati!
Sajam u Slunju – Uzašašće nije zapovjedani blagdan ali ga kršćani slave kao blagdan. Danas je sajam kao svakog četvrtka u Slunju. Nakon smanjenja opasnosti od korone život se vraća u normalu. Današnji sajam u Slunju pokazatelj je da se život vratio u naš kraj. Od rane zore podignuti su štandovi i izložena roba. Sunčani dan je pridonio da ljudi iziđu iz kuća i prošeću. Možemo reći da je sajam kao u stara dobra vremena. Opaža se doza opreza što je dobro. Slunjski kraj je bio pošteđen tako da nitko nije bio zaražen do sada. To nas ne smije opiti jer se virus može povratiti.
Sunce, sajam, blagdan…Kako ne bi bili radosni!
Dugo se nismo vidjeli na sajmu
Pozdrav iz Slunja cijelom svijetu i nek znate: korona nas je zaobišla!
Za svakoga se nešto nađe…
Iz svog malog gospodarstva one donose što imaju i nude…
Ima tu sadnica crvenog zelja, brokule, raštike…On se raduje rastu njegovih sadnica u mnogim vrtovima
Na mladima svijet ostaje…
Danas su prometne gužve u Slunju
Dan bijesa – U dalekoj azijskoj zemlji Kambodži 20. svibnj slave kao Dan bijesa. To je sjećanje na žrtve za strahovlade Crvenih kmera koji su od 1975. do 1979. pobili dva miljuna Kambodžanca. Masovne grobnice kriju mnoštvo ubijenih. Studenti obučeni u crno rekonstruiraju masovne egzekucije. Najveće polje smrti je Choeung Ekono na periferiji Phnom Penha koje je danas spomenik svim ubijenima i preživjelim, spomenik neizmjernoj ljudskoj patnji. Po proporcijama prema sveukupnoj popolaciji ovo je slučaj bez presedana u ljudskoj povijesti. Je li to revizija kambodžanske povijesti pitaju se preživjeli crveni Kmeri. Slično kao što se i kod nas neki bune zbog “revizije povijesti” kad se spomenu njihove masovne egzekucije 1945.
Crkva u Kambodži također se spominje ovog pokolja kao Dana sjećanja. “Danas se spominjemo žrtava i patnji koje su se dogodile za vrijeme genocidnog režima Crvenih Kmera. Sjećamo se također naših mučenika. I molimo za mir, dijalog i pomirenje u Kambodži i u svijetu” – poruka je biskupa Oliviera Schmitthaeusler, apostolskog vikara u Phnom Penhu. Među ubijenima su mnogi kršćani, svećenici i ugledni laici.