12. nedjelja: prezir ljubavi

21 lip

Poznata priča o majci i sinu školarcu nek posluži za razmišljanje o današnjem evanđelju. Priprosta sekljanka sina je poslala u veliki grad na školovanje. Ona je žuljevima ruku zarađivala da bi sinu plaćala školovanje. Uputila se jednog dana u grad posjetiti sina. Sin je ušao u društvo otmjenih vršnjaka i stalo mu je da ga prime u svoje društvo. Obučena u seljačku odjeću posjetila je sina i donijela mu je ono što je imala. Sin se posramio majke i rekao je svojim prijateljima da mu to nije majka nego neka priglupa seljanka. Sramio se matere! A ta ista mater bi bila spremna skočiti za njega u vatru a nazovi prijatelji bi “podvili rep”. Možemo li dokučiti tragičnost situacije? To se isto događa između Božje ljubavi i nas. Kristova ljubav do smrti na križu progovorila je na zapanjujući način. A kako mi odgovaramo na tu ljubav? Dobro je dok sve ide glatko ali kad nastupe kušnje događa se izdaja. Za volju svoga društva neki će se rugati Isusovoj ljubavi. Tu se događa naša drama: hoćemo li u kušnjama, porugama, izdati Kristovu ljubav? Zasramiti se što su vjernici! Sramiti se čiste ljubavi za volju nekih grubijana, bezočnih ljudi.  Mučenici su u dugoj povijesti crkve dali život ali nisu izdali ljubav! Stavljani su na muke, poniženja svih vrsta ali nisu pogazili ljubav odnosno vjeru. Kako olako napravimo kompromise s “moćnicima” i okrenemo leđa Ljubavi! Evanđelje danas završava riječima: “Tko se postidi i odrekne mene pred ljudima i ja ću se njega postidjeti i odreći pred Ocem svojim nebeskim!”  Časovita slabost, prekršaj pa i grijeh u koji upadnemo nisu tako tragični jer se brzo dignemo i doživimo oproštenje. Ali, upasti u stanje oholosti, prezira, ustrajnost u tvrdoći srca, praznine…to može biti opasno i može odrediti našu vječnu sudbinu…

Nedjeljom vjernici potvrđuju svoju vjeru i odgovaraju na Kristovu ljubav.