Vijest dolazi iz pitomog naselja nedaleko Plitvičkih Jezera – Rastovače. Ovih je dana mještanin koji ima malo stado od desetak ovčica primijetio uznemirenost ovce kojoj je nestalo janje. Uskoro je nestala i ovca. Čovjek je imao što vidjeti: otkrio je ostatke janjeta i ovce. Migranti su zaklali ovcu i janje i počastili se u šumi koja je ovdje gusta i nepregledna. U Bihaću je migrant ovih dana nožem nasrnuo na mještanina. Ne prvi puta. Dolazak policije načas je smirio situaciju. Mi možemo govoriti o problemu migracija, možemo iznositi argumente za i protiv, ali kad oni uđu u naše dvorište, kuće i nametnu svoj način ponašanja, onda prestaje diskusija. Crkva ostaje vjerna svom poslanju: u nju mogu ući svi narodi, nitko nije isključen. U nju svaki narod unosi svoj identitet, svoj jezik i kulturu. Istovremeno prima identitet koji Krist krvlju potvrđuje: svi smo djeca jednoga Oca nebeskoga. Crkva ne može odstupiti nikada od toga principa. Međutim, mi živimo u konkretnom svijetu. Ima li smisla da migranti iz Pakistana preplave Europu i od Europe naprave Pakistan? EU i pojedine europske države moraju voditi mudru državničku politiku a to znači zaštititi svoje građane od terorizma. Hrvatska policija muku muči s ilegalnim prelascima granice. Može li mala Hrvatska štititi Europu? Tako je bilo u povijesti. A EU ima mogućnosti da spriječi ulazak ljudi koji su spremni na teror. A ima li političke volje?
Grupe turista svakodnevno prolaze kroz Slunj
Jutros je malo svježije nego jučer. Ipak, ljeto je počelo. Turisti prolaze prema jugu. U Slunju se zaustave. Ove godine nijednog turista iz azijskih zemalja.