Ljetna kiša – Humanitarni nogomet – Razgovor uz kavu – Preminula Milka Kučinić (82)

3 srp

Nakon vrućih dana jutros je oblačno. Prije 9 sati počeli su u slunjskom kraju pljuskovi uz grmljavinu. Kiša dobro dođe za vrtove i polja. Samo se pribojavamo tuče i jakog nevremena kao što je to bilo jučer na Plitvicama. .

Danas je prvi petak u mjesecu pa će u slunjskoj crkvi večeras u 18 sati biti slavljena misa uz mogućnost ispovijedi. Nakon mise klečanje. Pobožnost devet prvih petaka može se početi svakog prvog petka. Devet prvih petaka u mjesecu zaredom slaviti misu i sudjelovati u pričesti jamstvo je da nas Božja ljubav neće ostaviti u teškim kušnjama.

Nogomet iz humanitarnih razloga – Nogometom se može činiti dobro! U subotu 4. srpnja od 9 sati nogometni turnir kojemu je cilj pomoći oboljelom Ivici Bariću. Sudionici plaćaju kotizaciju i prihod ide ovom hrabrom čovjeku koji se nosi s teškom bolešću (otac troje djece). Turnir se održava na igralištu srednje škole Slunj po sistemi 3 na 3.

U Rastokama danas

U Rastokama možemo vidjeti turista pa čak iz daleke Švedske!

 

RAZGOVOR UZ KAVU

Korona je rastjerala naše druženje uz kavu. Posakrivali smo se u svoje stanove i čekali kad će nam skočiti temperatura. Prolaze dani a temperatura normalna. Mali kašalj i odmah dolaze svakojake misli. Malo po malo dobili smo malo kuraže i izišli oprezno na ulice. Izbjegavali smo veća druženja. Ne znamo je li to plod naše ozbiljnosti i poštivanja preporuka stručnjaka ili smo jednostavno u našem mistu pošteđeni virusa. Odvažili smo se i na kavu na terasama uz sprejanje ruku ali kratko i onda u prirodu…Nakon protoka vremena dojam je da smo pošteđeni zaraze. Baš nitko u našem mistu i  široj okolici nije zaražen. Ne možemo vjerovati samima sebi!

Danas se naše staro društvo skupilo na kavu. Terasa našeg kafića čekala nas je nekoliko mjeseci. Prvi su stigli Marko i Ante. „Dosta je bilo ove izolacije. Hoće li nam život proći kao miševima koji žive u strahu? Bolje je živjeti jedan dan kao orao nego kao miš pet godina!“ – počeo je Marko. Tek što je Marko završio Ante je nastavio: „ Hvala Bogu da dolazi šutnja i izbori da ne moram slušati toliko praznih riječi. A izgovoreno je toliko gluposti ovih dana, lažnih obećanja, da to ne može – kako je govorio pokojni Josip – izvagati vaga koja brodove važe“. Marko se od srca nasmijao vagi za brodove. Kad malo razmisli onda je to dobra ocjena. Šuplje stvari se oblače u primaljivu ambalažu. Ambalaža je sve važnija u marketingu. Rajčice lijepo pakirane, primamnog izgleda, a kad ih zagrizeš kao da jedeš plastiku.“ U međuvremenu je stigao Jure. On je šutke sjeo, stavio glavu u ruke i šutio. „Tko te to danas naljutio?“ – upita Marko. Jure je i dalje šutio. Pomalo je postajalo nelagodno.  Stigao je Miro. On je pozdravio sve uz napomenu da je čekao ovaj trenutak. Biti s drugima, izmjenjivati misli, kritički gledati na sve oko nas…To je duboka ljudska potreba. Uključio se u razgovor bez uvoda: „Naše hrvatsko društvo u kritičnim trenucima zna progovoriti. Narod pamti. U najžešćoj propagandi protiv crkve i kršćanskih vrijednosti znali smo se dostojanstveno oduprijeti. Prilike su se promijenile. Danas možda nema grubijana kao u neka vremena. Ali je danas nasilje obučeno u finu ambalažu. Pokazuje finoću ali ciljevi su isti. Oni jednostavno pokušavaju žedne ljude prevesti preko vode i likovati kako su uspjeli! Hoće li narod to na vrijeme primijetiti? Ja se pomalo bojim. Ali zadnjih dana dobivam sve više signala da narod sve bolje čita znakove vremena.“ U međuvremenu Jure je digao glavu. Pratio je sve što je Miro govorio. Kava mu se već ohladila. Srknuo je gutljaj i smireno nastavio: „Prazne plaže, u Rastokama turisti stidljivo navrate, apartmani u koje su ljudi uložili mnogo čekaju goste a oni ne dolaze. Uznemireni su. Hoćemo li u ovakvoj krizi dati vlast mangupima koji misle na svoje karijere a narod im je samo birački stroj. Sve više ljudi uviđa, razboritih i trijeznih, da ne bi trebali riskirati u ovakvoj krizi. Vlada je napumpala u privredu milijarde da se ne slomi. EU je naša sudbina kako god to shvaćali. Svoju članicu ova velika asocijacija neće ostaviti na cjedilu…“ Katica je tiho prišla stolu ali su je svi primijetili i malo zastali. Nakon uobičajenih pozdrava, komplimenata…Katica je nekom urođenom intuicijom pročitala misli dosadašnjih govornika. Upravo zato nju cijene i ona se nametne snagom misli i argumnata. „Narod ne voli govore o katastrofama, teške riječi. Ljudi nisu naivni: oni su svjesni da se preko noći ne može napraviti čudo.  Oni će biti za onu opciju koja će u realnim prilikama učiniti realno moguće. Ne žele eksperimentirati. Oni polaze od iskustva da je bolje vrabac u ruci nego golub na grani“.  Prošao je pokraj našeg stola zaljubljeni par i uz smijeh nestao iza ugla zgrade.

 

                    †

Preminula je u 82. godini života MILKA KUČINIĆ  iz Batnoge 171. Pogreb u petak 03.07.2020. na groblju u Cetingradu. Za njom žale  sestra Marija, brat Nikola, nećak Ivan,šogorica, nećaci i rodbina.