Sjećanje na dane suza, patnje, otpora i pobjede

4 kol

Uoči Dana domovinske zahvalnosti i branitelja ostajemo tužni i ponosni. Silna je patnja prošla našom domovinom od Vukovara do Dubrovnika u razdoblju od 1991. do 1995. Razaranja, granatiranja gradova i sela, etničko čišćenje. Slunjski kraj s većinskim hrvatskim stanovništvom doživio je razaranja kao nikad u povijesti. Brojka od 350 ubijenih samo u slunjskom kraju nekima ništa ne znači. Kako su sve stradavali? U Poljanku (Plitvička Jezera) 1991. godine, nakon što je ubio mještanina pred njegovom kućom, srpski vojnik mu je u džepu našao 100 DM te je to popratio riječima: „Bit će toga još danas!“ Zločin je postao banalnost! Zastrašujuće: zločin iz banalne dosade. Neke su natjerali da sami sebi kopaju jamu prije nego što su ih ustrijelili. Sirotinja koja je ostala u Slunju nakon okupacije obilježena je bijelim vrpcama. Mogao ih je svatko udariti. Huškali su djecu da ih udaraju. Umočili su djecu u banalnost zločina.

U Hrvatskoj je ubijeno u vrijeme okupacije 402 djece! Možemo zamisliti školu sa 402 đaka, 20 razreda, žamor, igra…Ova su djeca ubijena granatama (kao u Grabovcu troje djece), u bombardiranjima. Gađana su naselja bez razmišljanja. Karlovac je bio četiri godine pod granatama. Mala Jelena iz Rakovice ubijena je na ulici.

Netko je morao stati na kraj tomu. Organizirani otpor ovom bezumlju civilizacijski je imperativ. To je učinjeno na blistav način. Organizirana hrvatska vojska nikla je iz golorukog naroda. Oslobodila je okupirani prostor i omogućila povratak svima koji Hrvatsku drže za svoju domovinu.

Slunj slavi ovih dana, posebno u četvrtak kad je Dan grada. Grad je okićen zastavicama. Na trgu pred crkvom postavljena je pozornica, ugostitelji traže svoje mjesto. Lijepo je biti u Slunju ovih dana!