Danas crkva slavi svetog Maksimilijana Kolbea, svećenika-žrtvu konclogora. Maksimilijan je rođen 1894. u Poljskoj. Stupio je u zajednicu franjevaca konventualaca i dobio ime Maksimilijan. Već u 21. godini postiže doktorat iz filozofije na rimskoj Gregoriani, a u dobi od dvadeset i osam godina i doktorat iz teologije. Utemeljuje Vojsku Bezgrešne, organizaciju namijenjenu obraćenju grešnika i neprijatelja Crkve, posebno masona, uz zagovor Djevice. Nakon ređenja za svećenika diljem Poljske promiče marijanski apostolat. Posvećuje se tisku, osniva mjesečnik, ali i novi samostan u Niepokalanowu. Osniva i samostane u Japanu i Indiji, ali se 1936., zbog narušena zdravlja, vraća u Poljsku koju uskoro okupira nacistička Njemačka. U samostanu osniva bolnicu za potrebite, ali je uhićen i tek ri mjeseca kasnije pušten na slobodu. Odbio je njemačko državljanstvo, na koje je zbog porijekla imao pravo, i u samostanu skriva oko dvije tisuće Židova. Bio je aktivan u antinjemačkoj promidžbi. U veljači 1941. samostan je zatvoren, a Maksimilijan uhićen i nakon tri mjeseca prebačen u Auschwitz. Ondje je nastavio svoju svećeničku službu, unatoč nasilju i zlostavljanju koje je zbog toga trpio. Kada su neki zatvorenici izabrani za smrt u bunkeru gladi, Maksimilijan se dobrovoljno javio poći u smrt umjesto nekog čovjeka koji je imao obitelj. Izgladnjivani su i mučeni žeđu, a na kraju su Maksimilijana ubili ubrizgavši mu u krvotok injekciju kiseline. Kažu da je smrt dočekao s neobičnim mirom. Umro je na današnji dan, a tijelo mu je kremirano sutradan, na svetkovinu Uznesenja Marijina. Proglašen je svetim 1982. Prikazuju ga u zatvoreničkoj odori s injekcijom u ruci. Zaštitnik je ovisnika o drogama, zatvorenika i obitelji.
Spušta li se nad Hrvatsku mrak zaborava?
Dana 14. kolovoza je Dan sjećanja na zatočenike srpskih koncentracijskih logora tijekom Domovinskog rata ili Dan logoraša. U Slavoniji u Nemetinu je 14. kolovoza 1992. izvršena najveća razmjena ratnih zarobljenika, po principu “svi za sve”. Toga dana iz srbijanskih logora u slobodnu Hrvatsku na slobodu je pušteno 714 logoraša, od kojih su mnogi i po punih devet mjeseci proveli po raznim zatvorima na području Srbije. Ne smijemo zaboraviti na krvavu agresiju na Hrvatsku 1991. i strahovite posljedice koje je prouzročila, na ljudske žrtve i materijalna pustošenja. O njima treba pisati i pohraniti ih u kolektivno pamćenje. Ali ne da to bude izvor mržnje i osvete nego da se hranimo na hrabrosti mnogih muževa i žene, mladića i djevojaka koji su se oduprli nepravdi i agresiji. Treba graditi putove mira i pomirenja ali ne ići kao “guske u maglu”. To ne dozvoljavaju tolike žrtve. Velikosrpske pretenzije ostaju i dalje projekt aktualne srpske politike: ona se nije odrekla svojih mitova. Tko to ne vidi on je naivac. A naivnost se plaća.
Danas u Slunju oko podneva
†
Preminula je u 86. godini života DRAGICA MRGAN iz Polja 82. Pogreb u subotu 15.08.2020. u 15 sati na groblju u Lađevcu. Za njom žale sin Pave, kćeke Marijana, Slavica i Roze, snaha, zetovi, unučad i praunučad, brat Pero, rodbina
