Međuljudski odnosi mogu biti zatrovani do te mjere da život postane pakao. Danas je moguće u medijima, društvenim mrežama sotonizirati pojedinca. Širiti glasine ili nepotvrđene vijesti nekima je poslastica. Ponekad i novinarski kolumnisti misle da imaju pravo nabacivati se blatom na pojedinca. Time grade svoj “autoritet”. Neki idu tako daleko da žele da im se plati da ne ocrnjuju uglednog pojedinca. Oni se postavljaju u poziciju apsolutnog autoriteta. U Božjem narodu ne smije biti tako. “Pogriješi li brat tvoj idi i pokaraj ga nasamo”. Ako to ne pomogne onda dvojica svjedoka mogu pomoći. Na kraju Crkva progovara tj. zajednica. Ako uspiješ i ako te posluša stekao si brata!. Dakle, ovdje se radi o pravdi ali ne bez ljubavi! Nekoga opominjemo jer ga volimo (kao majka dijete). Ljubav neće staviti na sva zvona tuđe pogreške. Kad se grješnik pojavi na obzoru to bi trebala biti radost. Radost je na nebu velika kad se takav vraća. Jesmo li sposobni radovati se našem bratu koji je, nakon pada u zlo, odlučio vratiti se? Ovaj smjerokaz može biti upućen svakoj ljudskoj zajednici ali posebno crkvi. Zavist nas ne smije zatrovati da se ne radujemo povratku brata. Crkva živi od sklada, Nedjeljom prostrt stol oko kojeg se okupljaju ljudi. Jedna se djevojčica iz druge sredine čudila zašto se toliko kajemo na početku mise. Ne smije u našem srcu biti zavisti, srdžbe, gorčine…Uz prostrt stol nedjeljom vjernici okupljeni u Kristovo ime doživljavaju bratoljublje, raduju se onima koji se pridruže.
Nema fotografija – Jutros je slavljena misa u slunjskoj crkvi u 8 sati. Nažalost, nemamo fotografija. Zašto? Sinoć je u restoranu Feniks (svadba) vlč. ostao fotoaparat na stolu. Dok je pet minuta otišao aparat je nestao. Tako nema fotografija na našim stranicama a kad će ih biti to ne znamo. Već smo priličnu svotu novca potrošili na fotoaparate. Čitatelji znaju da je bez fotografije tekst manjkav. To još bolje zna urednik koji je tužan. Fotografija zna progovoriti više nego tisuću riječi.