Danas u 9 sati uputili smo se na slunjski poligon. Namjera nam je posjetiti jedno od mjesta stradanja branitelja. Hrvatska vojska ponudila nam je svoj prijevoz po bespućima poligona. Okupila se rodbina, branitelji i posjedali u vozila. Vožnja kroz bujnu vegetaciju koja povremeno prekriva makadam cestu. Samo dobri poznavatelji ovog prostora mogu se orijentirati. Nakon 20 km vožnje u džipu stižemo do našeg odredišta – Prkosa. Ime lokaliteta Prkos ima simboliku. Na jednom proplanku podignuta je spomen ploča s imenima sedmorice branitelja koji su ovdje poginuli: neki su stradali od nagaznih mina, neki su srezani automatima. Ovo nisu svi poginuli. Neki su stradali izvlačeći ranjene ili poginule. Polaganje vijenaca za poginule: najprije rodbina. Bilo je potresno gledati dječicu kako stavljaju vijenac! Tu je Nina Turkalj, legendarni zapovjednik policije. Vijence stavljaju i njihovi prijatelji koji su sudionici ovih događaja. Slunjski župnik na kraju je predvodio molitvu, Oni nisu osvajati tuđe zemlje nego su branili svoje ognjište. Neki od poginulih nisu mogli izdržati a da ne posjete svoju makar spaljenu kuću. Tu svoju želju platili su glavom.
Vojni poligon kod Slunja, osnovan je za potrebe JNA. Mnogi u Hrvatskoj nisu ni slutili da je to učinjeno planski: Trebao je poslužiti u velikosrpske planove. Presijecanje i komadanje Hrvatske trebalo je poslužiti za stvaranje velike Srbije. Ova suluda ideja i plan doživjeli su vojni i moralni poraz ali uz velike žrtve. Prolazeći ovom cestom vidjeli smo područja označena kao opasna zbog mina. Vidjeli smo mlade vojnike-minere kako pretražuju centimetar po centimetar šumovitog terena koji je negostoljubiv. Život im visi na niti. Posljedice agresije još se osjećaju ne samo na poligonu. Najveći gubitak su životi mladića čiji roditelji i braća mogu samo upaliti svijeću i izreći toplu molitvu. Kao što smo mi danas učinili.
Okupljanje pred spomen obilježjem
Polaganje vijenaca
Zajednički snimak
Neka su područja minirana