U životu podlegnemo kušnji da sudimo i donosimo osude bližnjih. Pri tome polazimo od uvjerenja da smo mi pravedni, objektivni, da smo u službi istine. Međutim, možemo lako upasti u “sljepoću srca”. Moramo poći od činjenice: dok god smo putnici u vremenu podložni smo pogreškama i padovima. Oholica neće priznati da je pogriješio, on je pun sebe. Naša budućnost i konačni finale zemaljskog putovanja trebaju biti ukorijenjeni u Božjoj dobroti. Bog ne ispunjava naše djetinjaste želje nego svoje planove spasenja čovjeka. Tako se ne oslanjamo na našu umišljenu izvrsnost nego na Božju providnost, dobrotu i milosrđe. Isus Krist nam je dao primjer odnosa prema čovjeku i Bogu. Prema Bogu poniznost a to znači realnost, prema drugima djelatna ljubav. Ako i brata želimo ukoriti to činimo s ljubavlju. Nikad nećemo osuditi čovjeka nego ćemo mu pomoći da se oslobodi svoga grijeha. Na nama nije da osuđujemo nego da spašavamo. Nažalost, za sebe tražimo i očekujemo milosrđe i razumijevanje ali prema drugima znamo biti okrutni. Koliko energije trošimo u međusobnom optuživanju, ranjavanju, izdizanju sebe kao moralne veličine. Neki misle da im je dužnost nabacivati se blatom na brata čovjeka. U tome nalaze zadovoljstvo. “Mjerom kojom mjerite i vama će se za uzvrat mjeriti!”
Jutros je oblačno. Noćas je pala obilna kiša. Ipak, počelo se odmakom dana razvedravati. Sunce se probija i miluje slunjsko-plitvički kraj.
Nakon obilnih kiša Slunjčica je nabujala