Informirani smo o jednoj naoko običnoj akciji u Lađevcu: uređenje okoliša župnog stana. Desetak ljudi (među njima dvije dame) dali su se na uređenje okoliša župnog stana koji čeka župnika. Veliki vrt s voćkama treba održavati inače će podivljati. Tri puta godišnje kose, čiste šikaru i održavaju ovaj prostor. Župni stan razoren je 1991.. Nakon povratka izgrađen je novi na istom mjestu. Unutrašnjost je uređena, nedostaje vanjska fasada. Uz župni stan je kapela koja je također razorena ali i obnovljena kao i župna crkva udaljena kojih 200 metara. Ovaj župni stan treba održavati u iščekivanju župnika koji bi u njemu stanovao. Ako je Lađevac sedamdesetih godina imao 600 đaka zašto se to ne bi vratilo? Sve je moguće. Svakako ovaj župni stan, iako nenastanjen, čeka pastira koji će s ovim dragim narodom živjeti i voditi ga duhovno. Za sada to revno čini vlč. Šimo Božić iz Cvitovića.
Popričali smo s ovim dragim ljudima koji ovo rade iz ljubavi. Nasmijali smo se od srca njihovim dosjetkama, našla se tu i čašica. Nekoliko njih danas slave imendan ali imendan se može slaviti i dobrovoljnim radom. Nas trojica svećenika vlč. Šimo, Stanko i slavljenik Mile, družili smo se s njima sat vremena. Morali smo se rastati ali u ušima odjekuje smjeh, vedrina i jednostavnost ovih ljudi. Oni sanjaju Lađevac s punom školom djece, sanjaju povratak sinova i kćeri koji su otišli u daleki svijet. Ali oni su realisti: čvrsto stoje na zemlji natopljenom znojem generacija ali nitko im ne može oduzeti snove o ljepoti života u ovom prelijepom kraju.
Pogled na kapelu i stan (bez fasade)
Oni su posvetili koji sat za opće dobro