Večernji posjet grobljima

Danas su mnogi posjetili groblja. Vjernici su se susreli sa svojima milima i dragima u euharistiji (misi): to je susret u znaku Kristova uskrsnuća. Vjernički poklik u misi – Tvoju smrt Gospodine naviještamo, Tvoje uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo – vodi nas preko granice vremena i vodi nas u velebni finale. Ljudsko tijelo je remekdjelo Božjeg stvaranja: ono će sudjelovati u slavi djece Božje. Grobovi nisu “tihi dom” u smislu da je to zadnja postaja ljudskog hoda. Kao što je Isus umro, položen u grob i uskrsnuo – tako će i vjernik snagom uskrslog Gospodina biti dionik Božje slave. Pogani ostaju samo na kultu mrtvih a vjernici se u spomenu na svoje pokojne raduju uskrsnuću tijela i životu vječnom.

Danas smo posjetili groblja u slunjskom kraju. U prijašnja vremena ovdje su bili drveni križevi (hrastovi) na grobovima. Tek su imućniji stavili kameni križ (spomenik) ili metalni. na grobove svojih pokojnih. U novije vrijeme gotovo svi stavljaju mramorni spomenik: ploča s urezanim križem i podacima o pokojnom. Ima tu i pretjerivanja pa neki podižu spomenike kao raskošne građevine koje bi trebale potvrdi njihovu moć. Svećenik-pjesnik Izidor Poljak pjeva: “Kad je umrem ne treba mi mramornoga spomenika, već križ drven, jednostavan ko i život svećenika”. Lijepo je obilježiti grob mramornim križem ili pločom ali tu ne treba pretjerivati. U Slunju je postojao običaj da se uz grob postavi drvena klupa na kojoj su sjedili i “razgovarali” s pokojnim…U svakom je groblju centralni križ koji daje poruku da se po križu ide prema uskrsnuću.

Posjetili smo večeras groblja u Blagaju, Nikšiću, Vagancu, Drežniku; Rakovici i dakako Slunju.