Brojevi i postotci o koroni, zaraženima i pozitivnima, umrlima i ozdravljenima stvaraju ne samo zbrku u našim glavama, nego jednostavno ne možemo toliku količini podataka “probaviti”. Istina, ne trebamo pred opasnošću poput noja zabiti glavu u pijesak, ali nam virus ne smije u tolikoj mjeri pokvariti radost življenja da postanemo psihijatrijski slučajevi. Panikom možemo samo pridonijeti širenju pandemije, panika nam oduzima dragocjenu energiju. Europski su velegradovi opustjeli: nema one živosti po kojoj su bili poznati. Tek demonstranti razbiju monotoniju i ne misle na opasnost. Ali, nećemo odmah umrijeti ako ne možemo otići u omiljele kafiće, posjećivati prijatelje, organizirati rođendanska slavlja, svečane svadbe…U ovakvim prilikama možemo otkriti nove mogućnosti. Naše njive, često puta zapuštene, obrasle u korov, čekaju naše ruke. Tu nema opasnosti! Već se primjećuje više aktivnosti u prirodi, na poljima. Ali, ono od čega polazimo je istina da smo djeca Božja i kad smo izloženi opasnosti i kušnji! Razgovor s Božjom dobrotom može nas smiriti. Molitva je lijek našoj ranjenosti, našim depresijama, našem strahu. Naše zemaljsko putovanje može biti duže ili kraće ali ono završava u kući Oca Nebeskoga. To daje onu dubinsku mirnoću u najvećim kušnjama. U oluji na moru Isus je spavao u lađi! “Zašto se bojite malovjerni?” – ovaj prijekor upućen je i nama.
Jutros je također tmurno u slunjskom kraju ali se pokazuju znakovi provedravanja
Danas je Prvi petak u mjesecu studenom. Večeras u 17 sati u slunjskoj crkvi misa. Prije mise mogućnost ispovijedi.
Iza oblaka krije se sunce…